Sjećanja Radoslava - Rade Savića, nekadašnjeg predsjednika KSJ, o prvoj tituli šampiona svijeta (5): “Tivoli” o košarci pjevao

Milan Zubović
Sjećanja Radoslava - Rade Savića, nekadašnjeg predsjednika KSJ, o prvoj tituli šampiona svijeta (5): “Tivoli” o košarci pjevao

BANjALUKA - Kao domaćini Svjetskog prvenstva košarkaši Jugoslavije nisu igrali grupnu fazu, već su takmičenje započeli u finalnoj rundi, gdje su prošli Brazil, SSSR, SAD, Italija, Čehoslovačka i Urugvaj.

Grupna faza igrana je u Sarajevu, Splitu i Karlovcu, mečevi za plasman od osmog do 13. mjesta u Skoplju, a finalni dio u ljubljanskom “Tivoliju” koji je otvoren pet godina ranije.

- Tu se već okupio cijeli košarkaški svijet. Jedan dio da učestvuje, drugi da vidi i prikuplja iskustvo, a treći da uživa i raduje se. Sa Rašom, Nebojšom i Borom sam popio prvu kafu, ali u tišini. Znao sam ih dobro. Kad se Raša namršti i mimo svoje volje stišće usne, pali cigaretu jednu za drugom i poručuje kafu za kafom, znaj da je u velikoj brizi. Profa ne pada u očajanje, ali je uznemiren zbog odgovornosti. On je već dugo prvi čovjek jugoslovenske košarke, a ovdje je jedini koji je stalno sa stručnim štabom i momcima. Bora pokušava da zadrži osmijeh na sedam jezika, ali istovremeno se na izrazu lica i u očima pojavi kao neki znak pitanja. A Nebojša? Pa, njemu je u pitanju san. Cijeli život je živio za ove dane. Vjeruje on u sve što su i on i drugi uradili, a to treba i dokučiti - rekao je Savić.

Priznao je da je i njega obuzeo nemir od iščekivanja da takmičenje konačno krene, a još jedan Banjalučanin pokušao je da “razbije strah”.

- U tom trenutku pridružio mi se i moj Prle (Milan Tošić). Dok je Aci brada već igrala, a vrat se neprimjetno pomjerao s jedne na drugu stranu, Prle nas je hrabrio: “Ne brinite. Pokazaćemo mi šta znamo i šta možemo. Ranko ima pakleni plan u koji ne sumnjam. A tek momci? Malo su nervozni, ali su kao zapete puške. Vidjeće se šta je Ljubljana” - dodao je Savić.

Najveći grad Slovenije bio je spreman da bude vrhunski domaćin.

- Ljubljana? Pa i ranije sam je doživljavao kao lijep i miran grad, ljude u pokretu, radine i disciplinovane, pragmatične i praktične, suzdržane i, ako hoćete, pomalo hladne. A sad? Sad je već prvi utisak bio da sve, ama baš sve očekuje da se “plavi” nađu na pobjedničkom postolju. Vrvjelo je kao u košnici. Plakati, propagandni materijali, ukrašeni izlozi, slike naših reprezentativaca, suveniri i zvanični simboli kao da su govorili da je grad samo i zarad košarke stvoren. Mom prijatelju iz studentskih dana Janezu Čemažaru rekao sam kako mi i Ljubljanica, pa onda gradska tvrđava, svaka ulica, svi ljudi pa čak i dvorana “Tivoli” samo o košarci pjesmu pjevaju. Šareni svijet sa svih kontinenata došao da to čudo vidi i doživi - naglasio je Savić.

Dodatno opterećenje donijela je posjeta doživotnog predsjednika Jugoslavije Josipa Broza.

- Neposredno pred otvaranje i prvu utakmicu obaviješteni smo da će i drug Tito te večeri biti među nama. Svi smo bili ushićeni tom najavom, ali i uznemireni. Nije šala. Tito ne dolazi često na takve manifestacije i mora da ga je posebna želja povukla da se nađe među košarkašima. Kad se pojavio sa suprugom Jovankom i samo nekoliko najbližih saradnika, dvorana je bukvalno eksplodirala. Klicalo se i Titu i Jugoslaviji, naravno, i košarkašima. Hoćemo pobjedu! Nama organizatorima to je bila i čast i priznanje, ali nas je istovremeno obuzimao i strah. I baš na toj prvoj utakmici protiv Italije nije krenulo po dobru. Nekako smo se mučili i cijela utakmica nije bila u najboljem izdanju naših momaka. Posrtali su i rezultat se nekako vukao i tek u završnici se pomjerio na našu stranu. Stručnjaci bi rekli - sreća. Poneko bi to pripisao u zasluge i Ćosiću kome je na toj utakmici sve polazilo za rukom - istakao je Savić.

Kako je proslavljena prva titula šampiona svijeta čitajte idućeg vikenda u “Glasu Srpske”, kada je na redu posljednji, šesti nastavak priče.

Titova intervencija

Postoji anegdota o navodnom Titovom razgovoru sa Stanetom Dolancom.

- Pričalo se da se Tito srdio zbog stanja na terenu. U jednom trenutku navodno se obratio Dolancu: “Bogamu, Stane, idi dolje pa vidi šta se to događa”. Na to mu je Dolanc uzvratio: “Druže Tito, ja dolje ne smijem i ne mogu. Na terenu drugi komanduju”. Tito mu je u poznatom maniru uzvratio: “Kakav si ti komandant kad na vatrenoj liniji drugi ureduju”. Ne znam da li se sve tako i zbilo. Ni tada, a ni kasnije nisam od Staneta dobio nedvosmislen odgovor. Na takva pitanja samo se šeretski smiješio. Već na sljedećim utakmicama sa Čehoslovačkom, Brazilom i Urugvajem bila je druga pjesma jer su “plavi” ušli u svoj ritam - naglasio je Savić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana