Mehmed Baždarević za “Glas Srpske”: Srbija među favoritima u Kataru

“Moji su drugovi biseri rasuti po celom svetu i ja sam selica, pa ih ponekad sretnem u letu” - kao u stihovima Bajagine pjesme prolaze ti susreti. Nakon popijene kafe u društvu još jedne legende “plavih” sa Grbavice, Edina Fiće Bahtića, Mehmed Baždarević je izdvojio vrijeme za “Glas Srpske”. Jedna od prvih tema je Mešin period u reprezentaciji, odnosno famozna kvalifikaciona utakmica protiv Norveške. Nakon jedne diskutabilne situacije turski sudija Jusuf Namoglu pokazao je Baždareviću crveni karton, zbog čega je bio suspendovan za Svjetsko prvenstvo 1990. godine u Italiji.

- Kažu da samo veliki doživljavaju takve stvari. Volio bih da mi se to nikad nije desilo, međutim, moje je mišljenje da sam napravio grešku, ali ne toliku, koja zaslužuje takvu kaznu. Tadašnja reprezentacija Jugoslavije bila je opasna za sve. Mnogi su nas željeli oslabiti na bilo koji način. Bio sam jako važan šraf u toj mašini. Kažnjen sam sa godinu dana, a za takav incident igrač se nekad “hladio” četiri do šest mečeva, prema tome, sve je to, po mom mišljenju, imalo širi kontekst. Imam osjećaj da mi prosto nismo smjeli biti kompletni tada. U krajnjoj liniji, ljudi su mi kasnije to i potvrdili - kažnjena je bila Jugoslavija, a ne Mehmed Baždarević. To je bio period kada smo mogli dominirati svjetskim fudbalom. Mislim da je period od 1988. do 1998. godine bio, da tako kažem, predodređen da osvojimo sve. Bio sam u Italiji, ali mi je bilo toliko teško da sam morao da odem kući. Poslije nisam gledao nijednu utakmicu, jer sam znao da je to mogao biti vrhunac moje karijere - sjetno je rekao Baždarević.

GLAS: Scenu sa turskim arbitrom opisali su kasnije i legendarni “Nadrealisti” u jednoj od svojih antologijskih epizoda. Kako ste Vi vidjeli taj skeč?

BAŽDAREVIĆ: To su moji prijatelji. Sa puno poštovanja, simpatija i emocija su to napravili. Jer kad oni o nekome govore, znači da taj neko vrijedi. Mislim da će to ostati zapisano i kad me ne bude.

GLAS: Bliži nam se predstojeći Mundijal. Šta može reprezentacija Srbije u Kataru?

BAŽDAREVIĆ: Reprezentacija Srbije raste. Ima plejadu dobrih igrača, odličan stručni štab. Piksi je tu, a svi znamo kakav je on vođa. Mislim da nisu ni svjesni da su među četiri, pet favorita za trofej. Moraju toga biti svjesni i igrati na takav način, odlučno. Srbija je velika reprezentacija.

GLAS: I dan-danas, kada spomenete Željezničar, svi zaljubljenici u fudbal bivše Jugoslavije automatski će krenuti sa nabrajanjem: Škrba, Berjan, Baljić, Šabanadžović, Komšić, Čilić, Bahtić, Škoro, Mihajlović, Baždarević, Samardžija. Čuvena generacija “Želje” za koju će ne mali broj ljudi reći da je najbolja u klupskoj istoriji.

BAŽDAREVIĆ: Možda nismo bili najljepša ekipa, ovako fizički, ali smo znali igrati lopte. Doduše, kažu da smo se proljepšali kako starimo. Moje mišljenje je da smo bili ekipa ispred svog vremena, igrali smo moderan fudbal, romantičarski. Nismo toliko razmišljali o rezultatu, bilo nam je važno kako igramo. Sad kad gledam, mislim da smo mogli uzeti i neku titulu, da krunišemo taj period. Drago mi je da ljudi i danas pričaju o tadašnjem “Želji”. To je bio veliki tim u jednoj jakoj jugoslovenskoj ligi, koja je bila zaslužna za snagu svih tih klubova u to vrijeme.

GLAS: Neizostavna tema je utakmica sa Videotonom iz 1985. godine. Prvi susret odigran u Sekešfehervaru domaći su dobili 3:1. Na Grbavici, pred skoro 25.000 gledalaca, Bahtić i Ćurić bili su strijelci za 2:0, međutim, desni bek Mađara Čuhai postigao je pogodak. Jedini u karijeri, ali je njime odlučio o putniku u finale tadašnjeg Kupa UEFA.

BAŽDAREVIĆ: Uvijek sam razmišljao u dva pravca. To je bila tragedija ne samo za “Želju” i naše navijače već i za cijelu Jugoslaviju. Mi smo bili ekipa koja je mogla pobijediti Real Madrid u finalu i zaslužili smo da im izađemo na megdan. S druge strane, pitanje je da li bi se toliko pričalo o nama i svemu tome da smo uspjeli kao što se sad stalno priča o Čuhaiju i tom nesretnom golu. Više bih volio, naravno, da se desilo ovo drugo, da smo pobijedili Real. Možda bi ta pobjeda iz naših snova nad “kraljevskim klubom” promijenila i naše živote i sudbinu kluba, ali ko to zna.

GLAS: Kakav je bio Ivica Osim?

BAŽDAREVIĆ: Švabo je bio veliki vođa, trener ispred vremena u kojem je radio, ali mislim da je i njemu bilo zadovoljstvo što je radio sa takvim momcima, poslušnim, sa pravom “klapom”.

Raspad reprezentacije

GLAS: Kako ste doživjeli raspad reprezentacije Jugoslavije, Vaše generacije u plavom dresu?

BAŽDAREVIĆ: Znate, kad živite s nekim deset godina, radite velike stvari. U reprezentaciji sam bio 17 godina. Bio sam vicešampion, šampion Evrope sa reprezentacijom, osvojio olimpijsku medalju... I odjednom sve to nestaje. Nema više druženja, nema velikih takmičenja, utakmica... Zamislite danas da neko Dušanu Tadiću, Luki Modriću ili Edinu Džeki kaže: “To što ste radili, toga više nema, ne postoji”. E tako je nama bilo. Bili smo jako vezani, poštovali smo se, voljeli.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.