Visuć grad, posljednje utočište kralja Stefana Tomaševića i kraljice Jelene: Kameni svjedok prošlosti i zavjet za budućnost VIDEO/FOTO

Milijana Latinović
Visuć grad ili “Crna kraljica” posljednje utočište kralja Stefana Tomaševića i njegove porodice
Foto: Velibor Tripić | Visuć grad ili “Crna kraljica” posljednje utočište kralja Stefana Tomaševića i njegove porodice

Visuć grad, u narodu poznat kao “Crna kraljica” u drvarskom zaseoku Nagrađe, u kome su pred najezdom Osmanlija utočište pronašli kralj Stefan Tomašević i kraljica Jelena ponovo će zasijati punim sjajem zahvaljujući malobrojnim, ali složnim mještanima ovog kraja i njihovim potomcima koji žele da ožive legendu i djeci ostave ono što su njima prenijeli njihovi preci, bogatu istoriju, kulturu i vjeru koja ih je sačuvala u svim nedaćama.

Srednjovjekovna tvrđava sazidana nad kamenitim i strmim kanjonom Visućice u zaseoku Nagrađe, selo Šipovljani, kameni je svjedok burne istorije. Iako obrasla rastinjem, skrivena u šumi, vijekovima prkosi zubu vremena. U ljepotu ovoga kraja, koji se može nazvati oazom mira u kojoj samo cvrkut ptica i žubor Visućice prekidaju tišinu, uvjerila se i ekipa “Glasa Srpske” koja je provela nekoliko časova sa mještanima Nagrađa, plemenitim ljudima dobrog srca. Do zaseoka, koji je prije ratnog vihora brojao 25 kuća i stotine čeljadi, a u kojem danas boravi svega nekoliko mještana, vodi oronuo makadamski put. Na težak, seoski život, sedam kilometara od herojskog Drvara, ne žale se, na bolje nisu naučili, a za putnike namjernike sa svih strana širom otvaraju svoja srca i vrata svojih domova. Mnogi Nagrađani rasuti po svijetu hrle u zavičaj da obnove ognjišta i da se vrate. Priču o “Crnoj kraljici” Jeleni Branković Tomašević, najstarijoj kćerki despota Lazara Brankovića i praunuci Vuka Brankovića po kojoj je tvrđava dobila naziv, u ovom kraju znaju i stari i mladi.

- Kraljica Jelena je obukla crne haljine kada su joj ubili muža i sina i zato naša tvrđava nosi naziv “Crna kraljica” – priča šestogodišnja Elena Ivanković, poskakujući s noge na nogu uz sestru Milu i majku Budimirku.

Iako je tek krenula u prvi razred ova vesela djevojčica smjelo i ponosno priča ono što je čula od svojih roditelja pokazujući nam put do domaćina Radomira Bajića (60) zvanog Baća poštar, za čijom se trpezom, uz uštipke koje u ovom kraju nazivaju kolačići, kajmak i čuvenu rakiju krušku prepliću prošlost i sadašnjost.

- Prema istorijskim zapisima i pričama naših djedova kralj i kraljica i njihov sin Lazar bježeći od turskog zuluma sklonili su se tu u našu tvrđavu. Jedna od legendi kaže da su Turci da bi izmamili stražu iz tvrđave na obližnji proplanak istjerali crne ovnove ne bi li straža pomislila da je divljač. Kada su spustili viseći most Turci su ušli i pobili mušku čeljad. Priča se da se kraljica sa djecom bacila sa litice u Visućicu te da joj je iz njedara ispala dunja s kojom su se djeca igrala. Tu pod kamenom tvrđavom sve do posljednjeg rata bilo je stablo dunje koje je rađalo sočne plodove – ispričao je Baća.

Ponosan na svoga sestrića Časlava Šobota i njegove kolege koji nisu zaboravili odakle su im preci i koji osnivaju Udruženje “Nagrađe-crna kraljica” s ciljem obnove Visuć grada i bogomolje, čije su temelje pronašli nadomak tvrđave, Baća kaže da je svima u ovom malom mjestu cilj isti - da ne dozvole da se pradjedovska ognjišta ugase. Kojim putem da koračaju ka cilju te da iskonska vjera u srcu opstaje uprkos nedaćama, pokazao je ovaj sredovječni Nagrađanin koji se nedavno prvi krstio na temeljima stare crkvice u kojoj se za spasenje svoje porodice molila i kraljica Jelena. Tu na zidinama bogomolje za koju se pretpostavlja da je jedna od najstarijih u BiH danas prve riječi Očenaša izgovaraju vesele djevojčice Elena i Mila, pokazujući da se na mjestu koje je ruka tuđina zavila u crno, danas novi život rađa.

Krv đedova u Nagrađe je vukla i Gorana Rašljića koji kazuje da se o ovoj crkvici znalo i pričalo i onda kada je od očiju prolaznika bila skrivena pod rastinjem i lišćem.

- Ovo je istorija našeg kraja, naša lična karta i odlučni smo da je otmemo od zaborava. Očistili smo sve oko crkvice i ove godine ovdje je služena prva liturgija. Želja nam je da uz pomoć Božiju na ovome mjestu sagradimo crkvu - ispričao je Rašljić, naglasivši da mještani Nagrađa tragaju za istinom.

Dodao je da su prilikom uređenja temelja crkvice pronašli mošti za koje se pretpostavlja da su dječije te da je riječ o potomcima kraljevske porodice Tomašević.

Iako malobrojni, o složnosti Nagrađana mogao bi se napisati roman. Osim što su sav lokalitet očistili i uredili o svome trošku, svako od njih daje koliko može da bi sačuvao ono što su od djedova naslijedili. Komad zemlje uz temelje srednjovjekovne crkvice, na kojem će sagraditi novi hram crkvi je prepisao mještanin Duško Rondaš koji četvoročlanu porodicu prehranjuje skromnom penzijom.

- Želja mi je da se ovo obnovi da sagradimo crkvu da se tu naša djeca krste i žene, da naše Nagrađe živi - istakao je Rondaš.

Sa tom istom željom malobrojne Nagrađane okupio je Časlav Šobot, rođen u Banjaluci, ali odrastao u Nagrađu sa bakom i djedom.

- Uz blagoslov jedinstvenog sveštenika Zorana Milovca pokrenuli smo ideju obnove Visuć grada i bogomolje, a sve s ciljem stvaranja boljih uslova za život mještana ovoga kraja. Volje i entuzijazma ne nedostaje ni starima ni mladima u ovom kraju koji se svakoj akciji rado odazivaju. Najbolji primjer tome je naš Dule Bajić (70) koji je vještim rukama sagradio pomoćni objekat uz crkvicu gdje se okupljamo, družimo i dogovaramo naredne korake - rekao je Šobot koji je predsjednik Udruženja “Nagrađe-crna kraljica” koje je u osnivanju.

Dodao je da druženja i akcije koje organizuju ne bi bile potpune da nije vrijednih domaćica nagrađanskih o čijim pitama i kolačima se nadaleko čulo. Kako bi što prije dosegnuli do cilja, dodao je, u pomoć im priskaču i prijatelji iz drugih opština kojima je zahvalan na svakom učinjenom koraku.

Priča o ovom malom mjestu već je daleko odjeknula baš poput pjesme Nagrađana koja odzvanja kanjonom Visućice i sa kojom uz kapljicu čuvene kruške okončaju svaku akciju i druženje u zavičaju. A priče o “Crnoj kraljici” tek će biti ispričane.

Podrška

Načelnica Drvara Dušica Runić kaže da Nagrađe odiše pozitivnom energijom te da će i opština dati svoj doprinos da ta priča zaživi.

- Pružićemo maksimalnu podršku i doprinos u infrastrukturi onoliko koliko možemo. Geometri su na terenu, plan je da put prema Nagrađu asfaltiramo. Dio na kojem su sporni imovinski odnosi rješavaćemo, a tražićemo pomoć i Oružanih snaga BiH - istakla je Runićeva.

Blago

O Visuć gradu i čuvenoj kraljevskoj porodici koja je u njemu boravila mnogo je priča ispričano, a prema jednoj od njih, kazuje mještanin Draško Damjanović, u bunaru, negdje oko Visuć grada zakopano je blago porodice Tomašević.

- Pričalo se da je jedna mještanka nekada davno pronašla zlatni dukat kraj crkvice što potvrđuje to narodno predanje - rekao je Damjanović.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana