Usamljeni vukovi gurnuli Evropu u tihi rat

Veljko Zeljković
Usamljeni vukovi gurnuli Evropu u tihi rat

Strah od virusa korona trese građane širom svijeta, a posljednjih mjeseci Evropljani su suočeni sa još jednim - strahom od terorizma.

To je posljedica niza surovih i iznenadnih terorističkih napada, najprije u francuskoj prestonici, kada je terorista profesoru odsjekao glavu, a samo nekoliko dana kasnije takav prizor viđen je i u Nici. U posljednjem napadu, u austrijskom glavnom gradu Beču, teroristički pucnji odnijeli su četiri nevina života.

Ono što karakteriše sve ove slučajeve jeste što više nema “klasičnih” napada koji bi bili usmjereni na simbole moći, što je nekada bio slučaj. Terorizam islamskih radikalista je u posljednje vrijeme dobio nove oblike -  napadači sada djeluju kao “usamljeni vukovi” koji “love ljude” po ulicama, a što se moglo vidjeti u Beču, kada je Kujtim Fejzulaj, Albanac porijeklom iz Sjeverne Makedonije, počinio krvavi pir.

Takvi napadi dokaz su i drugih promjena. Više nisu potrebni teroristički lideri, već se radikalizacija sada odvija na nižem nivou. Dovoljno je da se neko uključi u onlajn diskusiju. Mladić koji je počinio napade u Parizu upravo je djelovao ovako, on je profesora Semijela Petija pogubio nakon hajke koja se protiv njega podigla na društvenim mrežama.

Trojanski konj

Prema riječima univerzitetskog profesora i stručnjaka za ekstremizam i terorizam Marije Đorić, lekcija koju smo nakon Pariza, Nice i Beča mogli naučiti jeste da uništenje jedne brutalne terorističke organizacije kakva je “Islamska država”, na terenu ne znači i uništenje njene ideje, jer se sada Evropa suočava sa “virtuelnim kalifatom”.

- “Usamljeni vukovi” su uglavnom pojedinci koji nisu imali direktnog kontakta sa teroristima, koji su se samoradikalizovali. Ovde je pretežno reč o mladim ljudima koji osećaju određeni bes i nepravdu. Oni pogrešno u ovoj opijajućoj ideologiji vide rešenje svih svojih problema. Osim toga, teroristi biraju tzv. “meke mete”, civile, jer su oni ujedno i najlakše mete, što stvara paniku i strah kod svih građana i osećaj opšte anksioznosti, a što je i glavni cilj ovih terorista - kaže Đorićeva. 

Ističe i kako je teško predvidjeti koji bi najcrnji scenario mogao desiti, iz prostog razloga što teroristi ne prezaju ni od čega i ni od koga, a što su uostalom i pokazali u napadu 11. septembra. Kako je objasnila, oni idu u korak sa tehnikom i tehnologijom, te se u budućnosti mogu očekivati sve veća zloupotreba vještačke inteligencije i dronova u terorističke svrhe.

- Oni će pokušati da udare i na kritičnu infrastrukturu. Zamislite samo šta bi bilo ukoliko bi neko od terorista hakovao kontrolu letenja avio-saobraćaja, ili ukoliko bi im mete bile hidroelektrane i sistemi za vodosnabdevanje? Ne treba isključiti ni upotrebu virusa. Trenutna situacija je takva da su terorističke ćelije uglavnom unutar Evrope i one će delovati poput “trojanskog konja” - upozorila je ona.

Strah i panika

Kada su u pitanju poruke koje ovi teroristi žele poslati, Đorićeva smatra kako je krajnji cilj terorista uvijek bilo širenje straha, panike i zastrašivanje, te stvaranje atmosfere opšte nesigurnosti u kojoj svako može biti žrtva.

- Njihovi ciljevi su uvijek politički, kao i njihovi motivi. Zato i kažemo da je terorizam politički fenomen “par ekselans”. Jedino se mijenjaju sredstva i metode delovanja, pa smo tako nekada imali terorizam koji je uglavnom upotrebljavao vatreno oružje i eksploziv, a danas se pored toga kao sredstva koriste satare, noževi, automobili i ono protiv čega savremeni svet više ne zna kako da se bori, a to je ljudski život. Teško je boriti se protiv samoubilačkog terorizma, jer takav terorista nema više strah za svoj život i ne brine o posledicama svog delovanja - kaže ona. 

A kada bi se pravio profil jednog teroriste “spavača” i kako bi on izgledao, smatra kako je dosadašnje iskustvo pokazalo kako terorizam ne zna za pol, rod, naciju, rasu, religiju i obrazovanje. Zato je, prema njenim riječima, teško napraviti neki opšti profil, jer je svaki terorista slučaj za sebe i ne postoji univerzalan način radikalizacije.

Kako je pojasnila, pored faktora odbijanja i faktora privlačenja, postoje i oni personalni faktori koji od pojedinca mogu napraviti teroristu, kap što je “moralni šok”. - Međutim, može se reći i kako su određene grupe ljudi posebno “ranjive” kada je reč o prihvatanju terorističke propagande. To su uglavnom mladi ljudi, muškarci. U Evropi su to obično pripadnici treće, četvrte generacije migranata, koji imaju pocepane identitete. I siromaštvo može biti generator terorizma, ali moje iskustvo je pokazalo da je najintenzivniji okidač za terorizam osećaj besa, diskriminacije i nepravde - naglašava Đorićeva. 

Paradžemati

Regrutacija novih “članova”, objašnjava ona, uglavnom se odvija na dva načina: direktan i indirektan. Prva vrsta regrutacije se sprovodi uz pomoć neposrednog kontakta sa pripadnicima terorističkih organizacija. To su najčešće neke bliske osobe: emotivni partneri, rođaci, vjerski autoriteti i prijatelji, a glavna mjesta radikalizacije su uglavnom ilegalni vjerski objekti, tzv. “paradžemati” i “paramesdžidi”, koji su van kontrole zvanične Islamske zajednice. Ova regrutacija je, prema njenim riječima, posebno karakteristična za zemlje zapadnog Balkana.

Druga vrsta regrutacije se sprovodi onlajn, preko inerneta i zbog toga se ona naziva indirektnom radikalizacijom. Veoma popularna mreža kod terorista je “Tviter”, ali nije im strano da za svoju propagandu koriste i decentralizovane platforme, poput ZeroNet i RocketChan. Telegram je kao aplikacija takođe značajna za regrutaciju, zbog toga što se zasniva na enkriptovanim porukama, koje je teže dešifrovati.

- Posebno opasna mesta regrutacije predstavljaju i zatvori. Smatra se da se čak jedna trećina terorista radikalizovala u njima. Tako se desi da u zatvor uđe jedan terorista, a da svojom ideologijom dodatno “zarazi” još nekolicinu drugih zatvorenika koji nikada nisu imali dodirnih tačaka sa terorizmom - navodi Đorićeva.  

Smatra i kako bitan element u ovoj priči čine i savremene migracije, koje osim demografskih i ekonomskih, donose i bezbjednosne izazove. Zbog toga, kako je istakla, one moraju biti kontrolisane, a migranti vraćani u zemlje porijekla.

- Oni koji ostanu treba da se što pre integrišu kako ne bismo doživeli sudbinu jedne Francuske u kojoj postoje tzv. “ne idi” zone u kojima snage bezbednosti gotovo nemaju slobodnog pristupa. Zato zemlje Zapadnog Balkana treba da sarađuju i zajednički odgovaraju na sve izazove, jer ne treba da dozvolimo da postanemo “parking” za one migrante koje Evropa ne želi – upozorava Đorićeva.

Navodi kako je to ponekad teško zbog dvostrukosti standarda i morala u politici, jer ono što je za jedne terorizam, za druge je “borba za slobodu”, a veliki problem predstavlja i to što se svijet više bavi posljedicama, a ne uzrocima.

- Samo se preventivnim delovanjem može sprečiti nastanak terorizma. To bi značilo raditi sa mladima, edukovati ih na pravi način, obučiti profesore, roditelje, socijalne radnike da prepoznaju problem i saseku ga u korenu. Savremeni svet daje milione na programe deradikalizacije, a koštalo bi ga mnogo manje da je uloženo više vremena i energije u programe prevencije - kategorična je Đorićeva. 

Upozorenje

Slično mišljenje dijeli i ekspert za terorizam i bezbjednosnu analitiku, urednik časopisa “Odbrana i bezbjednost” Jasmina Andrić. Prema njenom mišljenju, na terorizam se mora odgovoriti prevencijom, ali i adekvatnom represijom.

- Usađivanje radikalnih stavova u mozak mladog čoveka daje im osećaj pripadnosti nekoj grupi. U tom procesu radikalizacije koriste se društvene mreže i razni forumi. Ta propaganda je upakovana u prijemčivu retoriku, koja se plasira na naizgled bezazlen način. Kada se to akumilira, dolazi do nasilja, jer se u takvim situacijama javlja osećaj “da nema drugog rešenja nego uzeti pušku u ruke”, a ono što posebno zabrinjava jeste što potencijalna meta može biti bilo ko - kaže Andrićeva.

Dodatan problem, kaže, predstavlja činjenica što su među izvršioca ovih napada bili i oni koji dugi niz godina, pa čak i od rođenja, žive na teritoriji Evrope, koji su sasvim dobro uklopljeni u zajednicu i nikada nisu bili “sumnjiva lica”. Prema riječima Andrićeve, taj “spavač” može da bude bilo ko, a što  uostalom potvrđuju i izjave ljudi koji su poznavali nekog od terorista, a koji su isticali da nikada ništa neobično nisu primijetili u njihovom ponašanju.

Stevan Đokić, predsjednik Saveza za bezbjednost, istragu i odbranu, inače jedan od rijetkih koji je sa prostora bivše Jugoslavije prošao osnovnu obuku za profajlera u britanskom MI5, smatra i kako su posljednji događaji pokazali kako je Evropa već uvedena u jedan “tihi rat”. Naglašava kako je politika nadmudrivanja, a koju sprovode u djelo svjetske sile, samo podstiče vjerski radikalni terorizam islamskih terorističkih grupacija, ali i da je strategija koja se vodi kako bi se ovaj vid terorizma suzbio pogrešna, bazirana na duplim aršinima i različitim odnosima prema istim stvarima. Evropske vlade, smatra on, griješe i što azilante smeštaju u neku vrstu geta., u kojima salafisti najlakše regrutuju svoje nove članove. Naglašava kako su i same migracije usložile ovu problematiku, te da izjavu bivšeg ministra bezbjednosti BiH Fahrudina Radončića, da među migrantima ima i terorista “spavača”, treba ozbiljno shvatiti.

- Ekstremisti se na sve načine pokušaju domoći Evrope. U Francuskoj smo imali situaciju da je napad izvršio mladić koje je na putu do Pariza prošao “Balkanskom rutom”. Oni olako prolaze “ispod radara”, baš kao i činjenica da su napadači u Beču nosili bijele uniforme, ali i da su se predali, a što do sada nije bilo baš uobičajeno. To su dve stvari koje govore da ovo sa njihove strane nije kraj. Ovo bi po njihovim “pravilima igre” bilo upozorenje ili “prvi talas” - naglasio je Đokić.

Plastične puške

Đokić smatra kako bi ozbiljno trebalo shvatiti i upozorenje francuskog predsjednika, kada je rekao kako BiH predstavlja veliko bure baruta zbog prisustva terorista.

- Na području Sandžaka, KiM, BiH, u Albaniji i Makedoniji postoje centri u kojima se osposobljavaju oni koji odlaze na ratišta. Ti kampovi, često imaju paravan. Primera radi, u BiH postoji čak sedamdesetak registrovanih ejrsoft klubova. Kada posetite neki od njih vidite koliko je sve to realno. Oni u jednom trenutku mogu plastične puške zameniti pravim – kaže Đokić.

Vehabije sa Balkana

Njemački ekspert za bezbjednost Irfan Peci rekao je kako ga nije iznenadilo porijeklo teroriste iz Beča. Peci, koji je i sam jedno vrijeme bio dio “Al-Kaidine” mreže, a potom je okrenuo leđa ekstremističkoj prošlosti i posvetio se borbi protiv radikalizacije mladih muslimana, smatra kako su vehabije sa Balkana najopasniji teroristi.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana