U banci gena na Institutu za genetičke resurse Univerziteta u Banjaluci čuvaju vijekovima stare sorte

Anita Janković Rečević
U banci gena na Institutu za genetičke resurse Univerziteta u Banjaluci čuvaju vijekovima stare sorte

Tradicionalni uzgoj voća i povrća u malim domaćinstvima sa autohtonim vrstama i rasama posljednjih decenija zbog urbanizacije i sve izraženije potrebe stanovništva za hranom zamijenjen je intenzivnim uzgojem na velikim farmama.

Kako čuvene domaće sorte jabuka, šljiva, kukuruza, krompira i raznog drugog povrća i žitarica, kojima su mnoge starije generacije othranjene, ne bi zauvijek nestale, brine se Institut za genetičke resurse Univerziteta u Banjaluci, u čijoj banci gena se čuva više od 3.000 prinova.

S ciljem da bogatstvo ukusa prirode ostane u amanet potomcima, vrijedni radnici Instituta već 15 godina obilaze teritoriju Republike Srpske kako bi sakupili, a nakon toga i sačuvali autohtone sorte voća, povrća i žitarica koje su bitne za bezbjednost hrane.

- Obilazimo RS, koja je izuzetno bogata germplazmom i prikupljamo sav lokalno prilagođeni genetički materijal koji je prisutan, bez posebnog izdvajanja. To su stare, tradicionalne sorte koje se na ovim prostoru gaje godinama i decenijama. Sve prinove koje prikupimo u banku gena podvodimo pod narodnim nazivom koje dobijamo od domaćina na terenu jer nemamo pravo da naziv mijenjamo dok ne izvršimo analize i karakterizaciju materijala - istakla je direktorica Instituta za genetičke resurse Marina Antić.

Prema njenim riječima, sorte koje se čuvaju u banci gena Instituta stare su decenijama, pa i vijekovima.

- Ne postoje zapisi koliko tačno godina se neka autohtona sorta gaji na ovim  područjima, ali u razgovoru sa ljudima koji nam prenose znanja čujemo da su u pitanju godine i godine. Svaka prinova koju pronađemo i sakupimo dobija pasoški deskriptor i kolekcionu formu u kojima se nalaze osnovni podaci o samoj prinovi, geografskom prostoru na kojem se nalazi, kao i njenim osobinama - rekla je Antićeva.

Dodaje da su radnici Instituta obišli oko 80 odsto teritorije RS, te da od Hercegovine do Krajine svaki kutak posjeduje pravo malo bogatstvo biljnih i životinjskih gena.

- Tokom prvih godina rada obišli smo istočni dio Republike, tačnije Miliće, Bratunac, Foču, Višegrad, Čajniče, gdje smo pronašli izobilje materijala kojem prijeti genetička erozija. Radili smo i po Krajini, zatim Hercegovini i drugim dijelovima Srpske, gdje je zabilježeno stotine različitih prinova biljnih genetičkih resursa. Sav materijal je kolekcioniran i sačuvan u banci gena - kazala je Antićeva.

Mnoge autohtone sorte poljoprivrednih kultura u posljednjih stotinu godina su nestale, a Antićeva pojašnjava da do izumiranja biljnih i životinjskih vrsta dolazi negativnim uticajem čovjeka na prirodu.

- Zemlja je ugrožena erozijom tla, urbanizacijom, sječom šuma, što neminovno dovodi do smanjenja prirodnih staništa samoniklih vrsta biljaka, divljih srodnika gajenih biljaka i divljih životinja, u nekim slučajevima i do njihovog potpunog gubitka. Intenzivnom poljoprivredom se uništava biološka raznolikost i prostor za život divljih životinja, a rezultat svega toga su poplave i sve manje zaliha pitke vode - priča Antićeva.  

Kulture poput konoplje i lana početkom i sredinom prošlog vijeka proizvodilo je gotovo svako seosko domaćinstvo na ovom području, a danas, tvrdi Antićeva, te biljke se teško mogu naći na terenu.

- Tek nekoliko porodica je sačuvalo sjeme lana, a konoplja je potpuno nestala. Takođe, migracije stanovništva iz sela u gradove dovele su do toga da je opstanak autohtonih rasa domaćih životinja sve više ugrožen, pa su tako podolsko govedo i svinja šiška trajno nestali sa teritorije RS - rekla je Antićeva, dodajući da Institut u pogledu očuvanja životinjskih genetičkih resursa intenzivno radi na inventarizaciji stvarnog stanja na terenu.

Počela je sa radom i banka životinjskih gena, u koju su pohranjeni uzorci goveda - buše, magarca i ovce pramenke, a urađena je i genotipizacija oštrodlakog goniča - baraka, autohtone bh. rase psa.

Antićeva dodaje da su i sve izraženije klimatske promjene jedan od razloga za nestanak pojedinih sorti.

- Klimatske promjene se događaju suviše brzo i mnoge biljke i životinje se teško prilagođavaju. Ekstremi kao što su suše, cikloni i poplave dovode stanovništvo u rizik, narušava se poljoprivreda, a brojnim biljnim i životinjskim vrstama prijeti istrebljenje. Vrste koje budu u mogućnosti da se prilagode preseliće se na sjever ili veće nadmorske visine, a one koje se ne uspiju brzo genetski prilagoditi nestaće - kazala je Antićeva.

Banka gena banjalučkog Instituta jedina je u regionu koja je svoje sigurnosne kolekcije deponovala u Globalni trezor sjemena, koji još zovu i trezor sudnjeg dana ili savremena Nojeva barka na Arktiku.

- Globalni trezor sjemena osnovala je vlada Norveške 2008. godine s ciljem  zaštite i očuvanja biljnih genetičkih resursa. Trezor je smješten u Svalbard arhipelagu u uslovima stalnog leda, a Srpska je tamo deportovala 113 biljnih vrsta. Najveći broj deportovanih prinova pripada žitaricama, kukuruzu i lokalnim populacijama povrća. Prebacili smo i ljekovite i aromatične biljne vrste, te krmno bilje - ispričala je Antićeva, napominjući da je plan da se sve prinove banke gene Instituta umnože do dovoljnog broja za formiranje duplikatnih i sigurnosnih kolekcija, te u skorijoj budućnosti deponuju u Svalbard.

Pojasnila je da je banka gena koja dostavlja materijal u Globalni trezor odgovorna za sadržaj i ostaje jedini vlasnik tog materijala, te da može tražiti povrat u svrhu regeneracije nakon godina čuvanja.

Porodica Miodraga Latinovića iz sela Vrtoče kod Bosanskog Petrovca jedna je od rijetkih koja uzgaja lan i to autohtonu sortu staru decenijama.

- Prije desetak godina smo na tavanu kuće sasvim slučajno pronašli sjeme lana i, prema procjenama, tada je bilo staro između 30 i 40 godina. Uspjeli smo ga umnožiti i od četiri tadašnja kilograma, sada godišnje sijemo oko tri hektara lana. Od njega pravimo hladno prešano ulje koje prodajemo po cijeni od 40 KM po litru - ispričao je Latinović i dodao da je sjeme bilo na ispitivanju i da je potvrđeno da se radi o autohtonoj sorti.

Univerzitetski grad

Institut za genetičke resurse Univerziteta u Banjaluci upravljač je i zaštićenog područja Spomenika parkovske arhitekture “Univerzitetski grad”. Kompleks, koji je smješten na lijevoj obali Vrbasa u naselju Borik, prostire se na 273.817 kvadratnih metara i od 2012. godine je pod zaštitom.

- Impozantni primjerci stabala, uređen parkovski prostor, botanička bašta, bogata ornitofauna i kulturno nasljeđe čine “Univerzitetski grad” jedinstvenom cjelinom i doprinose njegovoj atraktivnosti i značaju, a posebno za izvođenje nastavno-naučnih aktivnosti. Tokom 2015. i 2016. oko 60 novih drvenastih i zeljastih biljnih vrsta, uglavnom šumskih autohtonih, uneseno je u kompleks, a tokom 2018. godine utvrđeno je da arboretum ukupno čine 2.164 stabla sa 151 vrstom drveća i žbunja. Prošle godine je zaštićeno područje obogaćeno sa 109 novih stabala, a zabilježeno je i 55 vrsta ptica u zaštićenom području - rekla je Marina Antić.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana