Svjetski pisci kojima publika ne zna prava imena: Koristili pseudonime da sačuvaju privatnost

G.S.
Svjetski pisci kojima publika ne zna prava imena: Koristili pseudonime da sačuvaju privatnost

Mnogi svjetski pisci koji su stekli slavu sjajnim djelima poznati su čitaocima pod pseudonimima, za koje većina ne zna da nisu prava imena. Mnogi od njih su u prošlosti izmišljenim ili skraćenim imenima željeli da sačuvaju privatnost iz različitih razloga.

Tako je, recimo, Mark Tven pseudonim Semjuela Lenghorna Klemensa, a Ričard Bahman je pseudonim koji je koristio Stiven King. Međutim, nemaju svi autori očigledne pseudonime.

Iako Luis Kerol možda zvuči čarobno britanski, Čarls Latvidž Dodžson zvuči još više. Dodžson je usvojio svoj pseudonim 1856. zato što je bio skroman i htio je da sačuva privatnost ličnog života.

Kada bi pisma adresirana na Kerola stizala u Dodžsonovu kancelariju u Oksfordu, odbijao bi ih kako bi sačuvao anonimnost. Dodžson je kreirao pseudonim tako što je latinizovao Čarls Latvidž u Carlous Ludovicus, onda je to slobodno anglikanizovao u Kerol Luis i promijenio redoslijed. Njegov izdavač je ovo ime izabrao sa spiska nekoliko mogućih pseudonima. Pisac koji nam je poznat pod imenom Pablo Neruda je zapravo Ricardo Eliecer Neftali Reus Basoalto.

Od rane mladosti je bio zainteresovan za književnost, ali se njegov otac protivio. Kada je Basoalto počeo da objavljuje svoju poeziju, bilo mu je potrebno autorsko ime koje neće naljutiti njegovog oca i odabrao je ime Pablo Neruda, u znak poštovanja prema češkom pjesniku Janu Nerudi. Basoalto je kasnije usvojio svoj pseudonim kao legalno ime.

Zanimljivo je, takođe, da je Stenli Martin Liber počeo kao pisac scenarija za stripove, ali se nadao da će jednog dana dostići ozbiljniji književni angažman za koji je želio da sačuva svoje pravo ime.

Za stripove je pisao pod imenom Sten Li, a na kraju ga je usvojio kao legalno ime pošto je postigao svjetsku slavu kao scenarista stripova.

Kada se Erik Artur Bler, odnosno Džordž Orvel, spremao da objavi svoju prvu knjigu "Niko i ništa u Parizu i Londonu", odlučio je da koristi pseudonim da ne bi osramotio porodicu zbog svog tadašnjeg siromaštva.

Prema informacijama Orvel fondacije, ime Džordž Orvel je mješavina imena vladajućeg monarha, kralja Džordža Šestog i jedne lokalne rijeke.

Džoan Rouling

Interesantno je da izdavači Džoan Rouling nisu bili sigurni da će ciljna publika knjiga o Hariju Poteru čitati priče o čarobnjacima koje je napisala žena, pa su je zamolili da na knjizi koristi inicijale umjesto punog imena. Međutim, Roulingova nije imala srednje ime i morala je da ga pozajmi od bake Ketlin kako bi dobila pseudonim Dž.K. Rouling.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana