Svjetska dominacija Amerike nije blagoslov

Smatra ovo bivši evropski komesar Ginter Ferhojgen, koji je u nedavnom intervjuu za švajcarski nedeljnik “Di Veltvohedo” do tančina opisao porazni bilans evropsko-ruskih odnosa, od početne euforije sa padom Berlinskog zida do aktuelnog ratnog sukoba u vezi sa Ukrajinom.

- Ono što doživljavamo u ovom trenutku je “popatuljčenje” Evropske unije. Od bombastičnih najava Žan-Kloda Junkera i Ursule fon der Lajen, kako postajemo globalni igrač, vodimo svjetsku politiku, nije ostalo ništa. Mi smo izduvani balon. EU bez ikakve vlastite ideje prati NATO-a, time faktično SAD. Što se nezavisnosti tiče, Unija je očigledno lagala samu sebe. Bez vlastite vojske Evropa je zavisna od SAD. Evropski govor moći je bio mađioničarski trik. Nije to cinizam, već realnost. U ukrajinskom konfliktu EU kao politički aktivna snaga nema nikakvu ulogu. I to je loše. Naš zadatak je bio, prvo, da spriječimo da stvar uopšte ode tako daleko. I drugo, ako Unija već nije mogla to, da se bar pobrine da on brzo završi - smatra ovaj bivši njemački diplomata.

Neobjavljeni rat

Iako je u proteklih godinu dana od početka rata u Ukrajini bilo gotovo nezamislivo da neko iz Njemačke na ovaj način govori o svemu, jer se pravila uspostavljenog narativa nisu smjela kršiti, posljednjih nekoliko mjeseci se, kako stvari stoje, polako mijenjaju.

Krajem prošle godine prvo je njemačku javnost uzbunila i prodrmala knjiga filozofa Ričarda Dejvida Prehta i psihologa Haralda Velcera pod naslovom “Četvrto stanje: kako se stvara mišljenje većine, čak i ako ga nema”. Knjiga istražuje kako su veliki mediji žestoko i nekritički propagirali stav da Njemačka mora podržati Ukrajinu na svaki mogući način. A onda je na njemačkom tržištu objavljeno i još jedno kapitalno djelo “Evropa: Kraj igre”, u kojem se na najdirektniji način upozorava kako je ključna greška ta što je EU dozvolila da SAD odrede njene strateške interese. Prema mišljenju autora ove knjige politikologa Ulrike Gerot i filozofa Hauka Rica, Evropa je izdala sve što je izvorno planirala da bude i namjeravala da postigne - federalnu političku uniju unutar sebe i konfederalni kooperativni mirovni poredak s Rusijom. Umjesto toga ova zajednica je danas u neobjavljenom ratu sa Rusijom.

Kako stvari stoje ni Ferhojgen, bivši evropski komesar, nije mogao više da ćuti i gleda propadanje evropskog projekta. Smatra kako je došlo krajnje vrijeme da se izvrši ozbiljan pritisak na sve strane da prihvate političko rješenje.

- Uzmimo za primjer Njemačku. Kancelar je nedavno rekao da Njemačka neće prihvatiti da Rusija postavlja nekakve uslove za mirovni sporazum. Istovremeno je sa svoje strane postavio Rusiji sve moguće uslove. Da je takav pristup osuđen na neuspjeh, razumije se samo po sebi. EU bi morala da pozove sve strane na razgovor bez prethodnih uslova - kaže ovaj bivši diplomata.

Na pitanje pa zašto to ne čini odgovara da je to zbog toga što u EU i postoji jedna vrsta jedinstvenog antiruskog fronta, koji, prije svega obuhvata Poljsku, baltičke i nordijske države.

- Ja ne negiram da je njihov osjećaj ugroženosti od Rusije stvaran. Ali da li je opasnost od Rusije realna, to je potpuno druga stvar. Zbog djelovanje te grupe, EU je potpuno blokirana. Ključ za kraj rata zbog toga nije u Briselu, niti u Berlinu ili Parizu, već u Vašingtonu - navodi on.

Vazalstvo

Analizirajući ulogu Amerikanaca u ovom konfliktu, Ferhojgen objašnjava kako Vašington ne interesuje sudbina Ukrajine, već samo njihova svjetska politička uloga.

- Tako nešto je u interesu Evrope samo ako prihvatimo cilj da je svjetska dominacija Amerikanaca blagoslov. Amerikanci kažu da u nijednom dijelu svijeta ne smije da postoji neko ko je snažniji od njih. Sjećate li se rečenice predsjednika Klintona: “Mi smo nezamjenjiva nacija”? To je slika koju Amerikanci imaju o sebi. Oni smatraju da su svuda nezamjenjivi. To u preokrenutom smislu onda znači da su svi drugi zamjenjivi. A to ne treba poželjeti nikome. U svakom slučaju nije naš interes da budemo vazali. Jedan pametan američki prijatelj, diplomata, rekao mi je: “U interesu SAD je da imaju Evropu koja bi bila jaka i aktivna i da povremeno može da nas zaustavi kad pretjeramo”. Ali ne, današnje SAD trebaju drugačiju Evropu. Da li je u našem interesu da dopustimo da nas oni uvuku u svoje ratove i konflikte? Da li je u našem interesu, na primjer, da zauzmemo stranu ako Amerikanci uskoro povjeruju da je rat sa Kinom neizbježan? Ne, nije i ne može da bude - kategoričan je Ferhojgen.

Osvrćući se na sukob u Ukrajini i eventualni kraj rata ovaj njemački diplomata kaže da postoje dvije mogućnosti, da se kaže OK, to se jednom dogodilo, to može opet da se dogodi, zato naoružajmo se do zuba, podignimo novi zid posred Evrope, idemo na potpunu izolaciju od Rusije. Ili, da se bude mnogo pametniji i poruči Rusima: “Dajte da se vratimo ideji zajedničke evropske kuće, onako kako je Gorbačov predlagao još 1990, ali ovog puta da je napravimo kako treba”.- To ranije nije funkcionisalo jer Evropljani nisu bili spremni da postave odlučujuće pitanje: “Da li nam je NATO još potreban?” Sjećam se jedne interne diskusije, mislim da je to bila 1992. ili 1993. godina. Moj argument je bio - ljudi, ako mislimo ozbiljno, onda NATO mora da uđe u jedan bezbjednosni sistem koji obuhvata čitav evropski kontinent i Sjevernu Ameriku, da se utopi u neku vrstu OEBS-a plus. Ali čak i iskusne socijaldemokrate su samo ustuknule. Umjesto toga je uslijedilo NATO proširenje na Istok - prisjeća se Ferhojgen .

Zbog toga se rusi, kako je istakao, s pravom osjećaju prevarenim, jer Gorbačov je vjerovao da neće biti nikakvog NATO proširenja na Istok. Tako mu je usmeno obećano.

- Znam takođe da je Vaclav Havel energično insistirao na tome da se realizuje ideja zajedničke evropske kuće, što je daljim NATO akcijama postalo nemoguće. Amerikanci su mu rekli: “Ti kao Čeh bi trebalo da znaš jako dobro kako nije pametno ostaviti Nijemce da slobodno lebde u prostoru”. U ovom kontekstu treba se prisjetiti i poznatog citata lorda Ismeja, prvog generalnog sekretara NATO-a. Upitan šta je funkcija NATO-a, on je odgovorio sa Rusiju drži van Evrope, Ameriku unutar, a Njemačku u što težem položaju. Jedna američka strateška škola mišljenja do danas vjeruje da u Evropi ne smije da nastane nikakva sila koja bi bila ravnopravna Amerikancima. Najstrašnija noćna mora za takve ljude jeste mogućnost približavanja Njemačke i Rusije, tj. nemačko-ruski savez u bilo kom obliku. Zato se iz Amerike torpeduje svako njemačko-rusko približavanje, kako vidimo vrlo uspješno - navodi ovaj diplomata.

Velike greške

Na pitanje da li je bilo još grešaka na strani EU, Ferhojgen potvrdno odgovara te da se to prije svega odnosi na evropski ugovor o pridruživanju Ukrajine i događajima na Majdanu.

- Pregovori sa Ukrajinom vođeni su i zaključeni a da se sa ruskom vladom nije razgovaralo kakve će ekonomske posljedice to imati na njihovu zemlju. Dakle taj stav, koji je dolazio od Žozea Manuela Barosa, da se to ne tiče Rusa, to je bio temeljan problem. Baroso je inače decidirani transatlantista. Ali nije samo on odgovoran što je priča uzela tako loš obrt. Ugovor o pridruživanju sa Ukrajinom je bio ispregovaran do kraja i to sa predsjednikom Janukovičem, koji je navodno bio ruski prijatelj. Toliko o toj tvrdnji koja kruži okolo, kako su Rusi činili sve da Ukrajinu drže što dalje od EU. Istina je druga, ugovor nije mogao da bude potpisan po planu 2012. godine. Razlog nisu bili Rusi, već jedna žena koje se više vjerovatno i ne sjećate, Julije Timošenko, bivše premijerke Ukrajine. Možda se sjećate prisluškivanog telefonskog razgovora, kada je glasno razmišljala da li se ruska manjina u Ukrajini može izbrisati jednom atomskom bombom. U svakom slučaju, te 2012. godine, kad je ugovor o pridruživanju trebalo da bude potpisan, Timošenkova je sjedjela u zatvoru zbog korupcije. Onda je EU odjednom njeno oslobađanje pretvorila u uslov za stavljanje potpisa. Tome je prethodila orkestrirana i nekoliko miliona teška kampanja jedne pi-ar firme iz Berlina, kako je poslije Špigl otkrio. Sad dolazi prava poenta: Ugovor o pridruživanju, koji je danas na snazi, potpuno je onaj isti ugovor koji je ispregovaran i dogovoren sa Janukovičem. Isti tekst! Samo zato što se htjelo da se jednu političarku sumnjivog ugleda ucjenjivački izvuče iz zatvora, samo zato je kod potpisivanja došlo do odgađanja, koje se zbog teške ekonomske situacije u Ukrajini pokazalo kao fatalno. Rusi s tim nisu imali ništa - otkriva ovaj diplomata.

Navodi i da je pobuna iz 2014. godine, takozvani Evro-Majdan, u početku bila spontana, proevropska manifestacija usmjerena protiv proruski pretpostavljenog Janukoviča.

- Ukrajina je zemlja koja ima zadivljujuće živo civilno društvo. Ali ono nije bili jedino, ima tamo i drugih snaga, desnih ekstremista, nacionalista, svega. Nikad nije razjašnjeno šta se tamo zaista dogodilo. Ko je na Majdanu prvi krenuo da puca? Kako je skončalo pedeset ljudi u zgradi sindikata u Odesi? I da, definitivno, Amerikanci su vodili promjenu režima u Kijevu. Oni su čak imali i pripremljenu listu kadrovskih rješenja ko će biti novi šef u Ukrajini, koji tim, sve. Sigurno vam je poznat prisluškivani telefonski razgovor predstavnice američke vlade Viktorije Nuland, kad sa američkim ambasadorom u Ukrajini vodi kadrovsku politiku. On je pita: “Ali šta ćemo sa EU?” Ona je opsovala. Ta gospođa Nuland je nedavno ponovo bila u Kijevu. Gdje je ona, to ne sluti na dobro - smatra Ferhojgen.

Mišljenja je i kako rat nije počeo u februaru 2022. već 2014. godine, takozvanom antiterorističkom operacijom kijevske prelazne vlade protiv Donbasa, ali da Putina uvijek treba pažljivo slušati.

- Meni nije jasna njegova motivacija. Spomenuti razlozi su svi valjani, ali nisu zaista presudni. Naravno da ima nacista u Ukrajini. Ali i u Rusiji. Takođe i u Americi. Jedino što nacisti nigde nisu tako uticajni kao u Ukrajini, to mora da se naglasi. Nedavno je sudskom odlukom potvrđeno da simboli SS divizije “Galicija” mogu legalno da se koriste u Ukrajini. Pazite, ovde govorimo o simbolima jedne trupe koja se borila na strani nacista. I na kraju kakva je budućnost Evrope, kad se pogleda ovaj rat? Čovjek stalno griješi, ali nije glup. Ranije ili kasnije probiće se razum. Za to nam ostaje samo nada - kaže ovaj bivši njemački diplomata.

Ukrajina u rukama oligarha

Prema mišljenju Ferhojgena veliki zadatak Brisela će biti da pazi i gleda da se sredstva za obnovu Ukrajine investiraju shodno namjeri. Ako novac za obnovu Ukrajine, kako kaže, bude uplaćen u ukrajinski državni budžet, on se odmah može baciti u vatru, jednostavnije je.

- Ono što EU mora da zahtijeva od Ukrajine jeste ozbiljna državna reforma, i to sad, dok rat traje, ne jednog lijepog dana. Ukrajinske vlasti prvo moraju da se obračunaju sa oligarsima. Nema nijedne države u Evropi koja je toliko u rukama oligarha kao Ukrajina - istakao je Ferhojgen.

 Spirala eskalacije

U svijetu Amerikanaca ne postoji neutralnost, već samo: ili si s nama ili protiv nas. Stoga je američki koncept unipolarnog svijeta neodrživ. Smatra ovo profesor na Kolumbija univerzitetu Džefri Saks, koji je u nedavnom intervjuu za “Oko magazin” istakao da se sukob između Rusije i SAD mogao predvidjeti još prije 30 godina, kada je Vašington , nakon što je okončan hladni rat, krenuo s proširenjem NATO-a.

- Putin je vrlo jasno rekao 2007. i 2008: “Stanite, ovo je naša crvena linija, prestanite da prijetite proširenjem NATO-a. Ali, niko ga nije slušao. Ni danas to ne rade. Umjesto da rat prestane, mi šaljemo “abrams” i “leopard” tenkove. To je spirala eskalacije. Lideri svjetskih sila treba da pokažu mnogo više odgovornosti - kaže Saks.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.