Sukob dvije nepomirljive vizije života u SAD: Građanski rat koji nikada nije završen

Mnogi će vjerovatno takvu procjenu odbaciti kao neosnovanu ili, u najmanju ruku, krajnje pretjeranu. Ali da li je zaista tako?! Godinu dana nakon događaja koji će ostati zapamćen kao “juriš na Kapitol” sve je više, ako ne dokaza, a ono barem vrlo čvrstih indicija koje ne samo da dopuštaju nego upravo nameću zaključak o nepovratnoj podijeljenosti Amerike. I ta podijeljenost ide do opasne granice na kojoj se političko neslaganje pretvara u neprijateljstvo, a od neprijateljstva do otvorenog sukobljavanja mali je korak.

Transputica

Upozoravaju na ovo i sagovornici “Glasa Srpske” ističući kako je sve više karika koje pucaju i prave sve veće i nepremostive razlike, navodeći da petogodišnji građanski rat s polovine 19. vijeka, koji je vođen između Juga i Sjevera, u stvari nikada nije ni prestao, te da postoji realna opasnost da se on ponovo razbukta, ako ne već 2024. godine na narednim “istorijskim” predsjedničkim izborima, onda sigurno u narednih desetak godina.

Prema njihovom mišljenju, nemoguće je predvidjeti čitav scenario, da li će doći samo do sabotiranja rada federalne vlade od pobunjenih država ili će te države pokušati da stvore neku vrstu horizontalne mreže koja bi na kraju mogla postati prototip novog separatističkog saveza. Ono u čemu su saglasni jeste i da Amerika u sadašnjem obliku vjerovatno više neće postojati te da će se, ukoliko ipak ostane kao jedinstvena cjelina, ona mnogo promijeniti.

Uoči prvog građanskog rata većina ljudi u SAD nije mogla ni da nasluti da on dolazi. Čak i kada su vojnici Konfederacije počeli sa napadom, niko nije vjerovao da je sukob izvjestan. Sjever je bio toliko nespreman za rat da nije imao čak ni oružje. Amerika je danas, kako stvari stoje, ponovo na toj transputici.

Politički problemi su i strukturni i trenutni. Rasni i klasni. I povjerenje u vladu na svim nivoima je u slobodnom padu. Novi šerifi čak otvoreno promovišu otpor saveznim vlastima, dok se lokalne milicije obučavaju i naoružavaju pripremajući se za “pad Republike”.

Mark Fišer, jedan od urednika američkog lista “Vašington post”, napominje da se veliki broj republikanskih i demokratskih političara, ali i akademskih radnika koji proučavaju građanske sukobe i ekstremizam, sve više bliži ideji da je “građanski rat ili neminovan ili neophodan”, te da na to upozorava i izvještaj CIA o pobunama iz 2012. godine s kojeg je nedavno skinuta oznaka tajnosti.

SAD su i prije bile u velikim krizama. Segregacija, vijetnamski rat, protesti za građanska prava, ubistvo JFK-a, Votergejt... Sve to su bile nacionalne katastrofe koje su ostale u sjećanju običnih ljudi, ali američko društvo nikada nije bilo suočeno s ovolikom institucionalnom, rasnom, klasnom i identitetskom krizom.

Slično “originalnom” građanskom ratu iz 1861. godine, i nove prijetnje su egzistencijalne. U 19. vijeku demokrate su na novoosnovanu Republikansku stranku gledale kao na prijetnju njihovom načinu života. Republikanci su, pak, kao prijetnju vidjeli nepopustljivost južnjaka o pitanju ropstva.

I danas je Amerika duboko i “vatreno” podijeljena između konzervativaca i liberala pa se može zapravo govoriti o dvije Amerike: crvenoj i plavoj. Takva terminologija ušla je u široku upotrebu od 2000. godine iako je suprotna uobičajenoj terminologiji u većini svjetskih država, gdje se crvena boja povezuje sa strankama ljevice i lijevog centra, a plava boja sa strankama desnice i desnog centra. Ali Amerika je uvijek bila priča za sebe.

Polarizacija

Ono što zabrinjava “crvene”, odnosno republikance i bazu bijelih, hrišćanskih glasača, jeste strah od gubitka do sada dominantne pozicije u američkoj politici i društvu, kao rezultatu demografskih promjena. Istraživanja pokazuju da su bijelci najsporije rastuća demografska grupa i više neće biti većina do 2044. Strahovi “crvenih” utemeljeni su, pak, na nekim procjenama da bi do 2040. godine 30 odsto stanovništva moglo kontrolisati 68 odsto Senata, jer će osam država sadržavati polovinu stanovništva. Upozoravaju da bi nepravilna raspodjela u Senatu dala prednost “bijelim biračima koji nisu fakultetski obrazovani”.

Inače, konzervativna Amerika smještena je na području juga i u ruralnim distriktima sjevera. Liberalna Amerika se, pak, nalazi na Zapadnoj i Istočnoj obali, odnosno u velikim gradovima. Može se zaključiti da je konzervativna Amerika prilično ruralna, a liberalna urbana, što pokazuje veliko raslojavanje američkog društva. Konzervativci su većinom bijelci i zagovornici krupnog kapitala, dok su liberali pripadnici mnogih etničkih i rasnih manjina. Konzervativci pripadaju bogatijim slojevima društva, stariji su i slabije obrazovani, više je muškaraca nego žena konzervativno, većinom su oženjeni, heteroseksualni i vjernici. Liberali su mlađi, više obrazovani, mnogi su pripadnici seksualnih i drugih manjina, više je žena nego muškaraca liberalno i okupljaju mnogo ateista i agnostika.

Učestalo medijsko i političko korišćenje termina “ideološka polarizacija” pokazuje da se ove podjele sve više intenziviraju. Analize su pokazale da je korišćenje termina povećavano od 60-ih do 90-ih godina prošlog vijeka. Amerikanci se sve više segregiraju s obzirom na političke stavove. Na primjer, 1976. manje od četvrtine njih živjelo je u okruzima u kojima je jedna stranka dobijala uvjerljivu većinu na izborima, a do 2004. skoro polovina.

Danas američki glasači žive sve više u politički homogenim okruzima pa zato postaju netrpeljivi prema drugačijim pogledima. Takva politička segregacija doprinosi usijanim dvostranačkim podjelama. Republikanci u “svojim okruzima” su generalno “bjelji” nego demokrate u svojim, ali su zato bijelci demokrate bogatiji i obrazovaniji. Populacija u republikanskim utvrđenjima je češće vjenčana i više religiozna. Stanovnici demokratskih tvrđava češće rade u novim sektorima privrede kao što su IT i zdravstvene usluge, dok u republikanskim okruzima stanovnici više rade u industrijama “stare ekonomije” poput tvorničke proizvodnje, poljoprivrede i trgovine.

Animozitet

Neka od posljednjih istraživanja pokazuju i da je Amerikancima sve važnije živjeti u okruženju ljudi koji dijele njihove političke vrijednosti. Animozitet prema onima na protivničkoj strani veći je nego ikada. Četrdeset dva odsto registrovanih birača vjeruje da su Amerikanci s druge strane ove podjele “potpuno zli”. Gotovo 40 odsto njih bilo bi uznemireno zbog mogućnosti da se njihovo dijete vjenča sa nekim sa suprotne strane.

Čak i prije posljednjih predsjedničkih izbora 2020. godine, na pitanje da li bi nasilje bilo opravdano ako druga strana pobijedi na izborima, 18,3 odsto demokrata i 13,8 odsto republikanaca odgovorilo je potvrdno.

Ankete i istraživanja pokazali su i da je ova država došla na prvo mjesto po broju oružja po jednom stanovniku, da polovina Amerikanaca očekuje građanski rat u narednih nekoliko godina, da 20 odsto njih smatra da je političko nasilje u nekim okolnostima opravdano, a 40 odsto njih spremno je da se odrekne demokratije zarad jakog lidera. Dodatni problem predstavlja i to što dvije nepomirljive verzije američkog života vjeruju da mogu da nastave samo ukoliko drže pod kontrolom čitav poredak.

Ove podjele niti su naprasno nastale, niti se mogu lako otkloniti. One su duboke i sazrijevale su decenijama, a od početka kampanje za izbore 2016. počele su da se kristališu. Nakon 1992. godine dvije stranke su smjenjivale predsjednike na svakih osam godina. Međutim, sa svakom narednom administracijom politički milje postajao je sve bezobzirniji i podjeljeniji.

Danas između ove dvije stranke nema nikakvog odnosa osim odnosa zakletih neprijatelja. S jedne strane imamo “unioniste” koji očekuju poštovanje presuda i autoriteta elitne tehnokratije, bilo finansijske ili zdravstvene, a s druge tradiciju državnog suvereniteta koja seže do 1781. godine i ne nameće povinovanje federalnim autoritetima - štaviše, prezire ih. Otuda i kultura “pobunjenika” spremnih da se bore protiv federalista za svoje slobode.

Sat otkucava

Prema riječima urednika portala “Fakti” Đure Bilbije, i posljednji međuizbori za američki Kongres pokazali su kako su ove društvene, političke i ideološke podjele sve očiglednije, ali i opasnije.

- Mislim da bi do pravog haosa moglo doći već na narednim američkim izborima 2024. godine. Pretpostavimo da tada pobedi Tramp ili drugi kandidat republikanaca. Ako bude tesno, onda demokrate verovatno neće priznati rezultate. To vredi i obrnuto. U tom slučaju države u kojima crveni budu imali većinu mogu pokušati da naprave jedan horizontalni sistem udruživanja, što bi bio uvod u raspad Amerike kakvu danas poznajemo. Ako za dve godine ne dođe do toga, onda će sigurno za deset - kaže Bilbija za “Glas Srpske”.

Smatra i da građanski rat koji je započet 1861. godine između Juga i Sjevera, u stvari, nikada nije ni završen, ali i da su današnje podjele unutar Amerike mnogo veće i opasnije od onih koje su bile sredinom 19. vijeka.

- Današnji Amerikanci su udaljeniji i otuđeniji jedni od drugih nego što su bili njihovi pradedovi. Postoje dve grupacije koje se više mrze nego crnci i pripadnici KKK. Zbignjev Bžežinski je 1997. godine u svojoj knjizi “Velika šahovska tabla” napisao kako će haos u svetu trajati sve do 2026. te da će novi svetski poredak nići na ruševinama Rusije. Kako stvari stoje, ja mislim kako bi to moglo biti na ruševinama Amerike - poručio je Bilbija.

Da se u Americi opasno kuva, te da su i ovi izbori, baš kao i prethodni predsjednički pokazali sve veće podjele unutar američkog društva, smatra i politički analitičar Cvijetin Milivojević pojašnjavajući kako najveći problem predstavlja to kako dvije Amerike vide budućnost ove zemlje.

- Mislim da je sve zakomplikovao ulazak Donalda Trampa u politiku koji nije bio dio stranačkog nepotističkog sistema. Pokušavajući na dođe do bjelačkog biračkog tijela, on je upravo potencirao sve te probleme, šireći ideju o tradicionalnoj Americi - navodi Milivojević dodajući da su i ovi posljednji izbori dodatno zacementirali ove podjele.

Slično mišljenje dijeli i politikolog Dimitrije Milić navodeći da najveći problem današnje Amerike predstavlja to što su vizije Amerike u republikanskim i demokratskim krugovima toliko različite da gotovo nemaju dodirnih tačaka.

- Jedan od glavnih razloga što je došlo do ovolike polarizacije jeste što je u poslednjih 30 godina američko društvo postalo značajno liberalnije, kako u iskazivanju poštovanja prema etničkim manjinama, tako i LGBT zajednicama. I ti trendovi desili su se veoma brzo. Na to sve je burno odreagovao jedan deo Amerike koji smatra da to narušava tradiciju i dosadašnji život konzervativnih belaca. I pored svega ovog, mislim da neće doći do nekih fatalističkih scenarija. Mislim da će se u jednom trenutku pojaviti neki kandidat koji će uspeti da pomiri te razlike - kaže Milić.

Džafers: Veliki jaz

Džejms Džafers, bivši američki diplomata i dugogodišnji glavni analitičar republikanskog odbora američkog Senata, takođe smatra da su posljednji međuizbori za Kongres apsolutno pokazali kako je tamošnje društvo i dalje duboko podijeljeno na “dvije Amerike”.

- To je proces koji traje veoma dugo. Vlada jedna dihotomija, a glavne determinante tog procesa su rasa, pol i seksualna orijentacija, ali i to što vladajuća ideologija teži da izbriše istorijsku američku naciju - istakao je u kraćem razgovoru za “Glas Srpske” ovaj bivši američki diplomata.

Smatra i kako je ova situacija donekle uporediva sa onom iz 90-ih sa balkanskih prostora, uoči raspada Jugoslavije, te da bi trebalo napraviti formulu za miran razlaz.

- Oni koji trenutno drže poluge vlasti u SAD isključuju jednu takvu mogućnost. Bojim se da sve ovo podsjeća na situaciju koja je prethodila američkom građanskom ratu 1861. godine, jer postoji veliki ideološki i ekonomski jaz između urbanih sredina i ostatka zemlje - rekao je Džafers.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.