Stripovi iz Laktaša omiljeno štivo u Francuskoj

Danijela Bajić
Stripovi iz Laktaša omiljeno štivo u Francuskoj
Stripovi iz Laktaša omiljeno štivo u Francuskoj

Na radnom stolu je odložen tek pročitan moderni klasik francuskog stripa “Kasta Metabarona”. Međutim, nema previše vremena za čitanje tuđih stripova, jer je prezauzet crtanjem svojih i to baš za francusko tržište.

Tako svoju priču za “Glas Srpske” počinje Milorad Vicanović iz Laktaša, u svijetu devete umjetnosti poznat pod nadimkom Maza. 
Kaže da Francuzi vole da čitaju njegove stripove o avionima, Drugom svjetskom ratu i alternativnoj istoriji, a za nepunih deset godina, otkad radi za francuske izdavače, nacrtao je više od trideset strip albuma.

Koliko je popularan na francuskom tržištu govori i podatak da mu se svaki strip u prosjeku proda u 15.000 primjeraka. Ovih dana je iz štampe izašao njegov strip “Luftballons” preveden na srpski jezik, u izdanju banjalučke “Devete dimenzije”, izvorno objavljen u Francuskoj prošle godine.   

- Sve priče koje radim za francusko tržište su alternativne istorije koje su, u principu, povezane sa avijacijom. Čitaocima je interesantan Drugi svjetski rat kao tema, ali i alternativna istorija, odnosno “šta bi bilo kad bi bilo” način pripovijedanja - priča ovaj umjetnik iz Laktaša i na računaru pokazuje stranice stripa na kojima su nacrtane borbe aviona. 

Priča u stripu “Luftballons” je, kako kaže, malo modernija, radnja se dešava osamdesetih godina prošlog vijeka i u suštini je povezana sa stvarnim događajima, mada je scenarista, koji je istoričar po struci, malo promiješao karte. 

- Radnja se odvija oko vojne vježbe koju je NATO izvodio u Njemačkoj, a koja je kod Rusa izazvala veliki oprez i zamalo dovela do atomskog rata. Priča je prepuna špijunaže, zvuči “svježe” i predstavlja moj iskorak od Drugog svjetskog rata koji je bio tematika mojih ranijih stripova – dodaje Vicanović.

Kaže da je ritual isti već godinama. Uglavnom mu iz Francuske u Laktaše pošalju scenario po kom radi.

Uz scenaristu, Maza ima i urednika sa kojim se konsultuje tokom crtanja. Kada sve nacrta, crtež skenira i šalje nazad u Francusku na ubacivanje boje i teksta u oblačiće, nakon čega je strip spreman za štampu. Iako sve izgleda kao komplikovan posao, Maza brzo crta – čak i ekstremno brzo za francuske standarde.

- Posljednji strip album sam uradio za dva i po mjeseca. Nacrtam sedmično pet, mjesečno 20 strana, dok je francuski standard za jedan mjesec pet nacrtanih stranica stripa. Ako u Francuskoj objavite dva stripa godišnje oni vam iz poštovanja skidaju kapu, ako objavite tri stripa godišnje to već ne mogu da shvate. Moj prosjek je četiri - ističe Vicanović. 

Otkud to da jedan strip umjetnik iz Laktaša objavljuje u zemlji u kojoj je strip stil života, zemlji iz koje dolaze klasici kao što su “Asteriks”, “Talični Tom” i “Bluberi”, zemlji koja ima godišnju produkciju od oko 5.000 naslova, Vicanović odgovara da je to sticaj srećnih okolnosti.

- Svako od nas da bi došao u priliku da radi tako nešto mora da ostvari neke kontakte i mora da posjeduje određeni kvalitet. Kolege su mi dale kontakt i preporučile me nekome i ja sam se javio, uradio probne stranice, ali bilo je 50 odsto rada i 50 odsto sreće – objašnjava Vicanović. 

S ponosom ističe da je bilo ponuda da radi i za, na ovim prostorima poznatu italijansku kuću “Serđo Boneli”, čak i za američko tržište.

- Međutim, trenutno sam prezauzet i, ako mogu neskromno da kažem, vjerovatno sam jedan od najproduktivnijih autora na francuskom tržištu - ispričao je Vicanović dok je crtao posvetu za čitaoce “Glasa Srpske”. 

Motiv je uobičajen: avion na pisti, a pored njega pilot koji “pozira” maestru iz Laktaša.

- Francuzi su uglavnom ljubitelji fantastike. Oni žele da, na primjer, vide neke stvarne ličnosti koje, kao epizodisti u tim pričama, dobijaju potpuno drugačije uloge. 

Prema njegovim riječima često se desi da, ako su te ličnosti u stvarnom životu bile pozitivci, scenarista ih pretvori u negativce i francuskim čitaocima je jako interesantno da to pročitaju u stripu kao mediju.

- Tematski, ovakve priče su jako zanimljive jer ono što se dešavalo u pravoj istoriji uglavnom svi znamo, a u ovim i ovakvim stripovima ima zaista interesantnih preokreta – kaže Vicanović.

Što se tiče prodaje njegovih strip albuma u Francuskoj, kaže da je ovo drugi serijal koji radi za zemlju umjetnika.

- U onom prvom koji se zove “Wunderwaffen” sam nacrtao 16 epizoda. Mislim da, bar prema informacijama koje ja imam, je 15.000 prosjek prodaje po jednoj epizodi. Zadovoljan zbog same činjenice da se moji stripovi objavljuju na francuskom, belgijskom, holandskom i njemačkom tržištu. Inače, neki od mojih stripova prevedeni su i za američke, japanske, turske, poljske i indijske čitaoce – s ponosom ističe Vicanović.

Dodaje je da radi nešto i za kinesko tržište o čemu će tek da se čuje, a u pitanju je, kaže, jedna velika priča.

Na srpskom tržištu, a slične tematike prije stripa “Luftballons” objavljen je serijal “Wunderwaffen”, a prema Vicanovićevim riječima problem je što kod nas postoji jako mali broj ljudi koji čitaju stripove zbog, između ostalog, ekonomskih razloga.

- Svi tvrdokoričeni albumi su skupi, nisu kiosk izdanja od dvije - tri marke kao, na primjer, u vrijeme kad sam ja bio klinac kad su bili finansijski dostupniji. Ima, naravno, ljudi koji kod nas čitaju stripove. Kod nas je problem što ljudi misle da stripovi treba da se prestaju čitati nakon završetka škole. U Francuskoj to nije slučaj. Moji čitaoci su uglavnom mojih godina i stariji od mene, svih nivoa obrazovanja - priča Vicanović.

Dodao je da Francuzi imaju stripove posebno za djecu, čak i stripove koji se koriste u nastavnom procesu. 

Kad je u pitanju tehnika crtanja, Vicanović priča da neko crta striktno na papiru, a da ima ljudi koji rade samo digitalno, dok je on nešto između.

- Digitalno radim storibordove i onda to isprintam na papir, nakon čega finalni crtež crtam rukom na papiru – otkrio je Vicanović.

Kroz udruženje “Deveta dimenzija” pokušavaju da popularizuju strip u Laktašima i Banjaluci sa salonima stripa i da privuku mlade da se, između ostalog, bave kreativnim radom. 

- Ne želimo samo da stvaramo strip crtače, nego i jednu novu strip publiku i da približimo strip svakome koga to interesuje.

Ono što je interesantno je to što na salonima stripa ima puno djece i među njima je veliki broj njih izrazito talentovanih – objasnio je na kraju Vicanović.
 

 

HONORAR 

Vicanović kaže da, prije nego bilo šta uradi, potpisuje ugovor kojim se obavezuje da će nacrtati strip određenog broja strana, a dogovara se i cijena po strani.

- Ono što je najbitnije u svemu tome, kad radite ovaj posao je to da znate kada ćete dobiti novac. Uglavnom me pitaju da li se može živjeti od ovog posla, jer većina ima percepciju da su slikanje i crtanje “neozbiljan” posao. Zadovoljan sam i za naše uslove je to nepojmljivo dok, sa druge strane, francuski umjetnici nisu zadovoljni jer, sa svojom produkcijom od jednog stripa godišnje, ne mogu da žive od rada u strip industriji. Stalno se bune i traže veće honorare - ispričao je Vicanović. 

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana