Stana Bjelajac iz Majskih Poljana: Da, Ostajem ovdje! I pored svega VIDEO
Majske Poljane - Banija. Život je ovdje, u jednom trenu naprosto stao. Zemlja se tresla, rušile su se kuće, potres je ovdje uništio sve. Scene koje se i danas ovdje mogu vidjeti tjeraju vas na plač, na tugu, jer ovo što su mještani Majskih Poljana doživjeli krajem decembra i početkom januara se riječima ne može opisati, kažu nam to Zora i Milan Bjelan.
Kuća im je u razornom zemljotresu srušena. Prvih dana su u šatoru proveli. Bilo je hladno. Zimu su u kontejneru proveli. Patnja je to bila. Sad je tu konačno kućica. I to zahvaljujući organizaciji Ljudi za ljude. Samo riječi hvale imaju za ove sjajne ljude koji su učinili sve, da ovdje stignu i kontejneri, i kućice, i da se urade mokri čvorovi, uvede struja i voda.
"Da nam nije naše Branke, ne znam kako bih. Morala bih uzeti štrik i objesiti se. Ona je za nas ovdje grebala i rukama i nogama, i na tome je hvala do neba", kaže Zora, dok joj oči suze. Njen suprug Milan prisjeća se zemljotresa. Veli da ja udaralo na sve strane. Najprije je kuhinjski sto bukvalno izletio iz sobe. A onda je počelo. Da drma, ljulja i da se trese. Da se ruši kuća. Odmah tu preko puta desila se tragadija. Iako je kuća bila i čvrsta i sve, veli Branka Bakšić Mitić, zamjenica gradonačelnika Gline, napominjući da je čak pet ljudi stradalo u zemljotresu, u Majskim Poljanama. Poslije ovog velikog, na ovom području desilo se još nekoliko stotina tih "manjih" potresa, tako das u neke kuće koje sui male narandžastu, danas u takvom stanju d aim se slobodno može nalijepiti crvena naljepnica, jer su sasvim dotrajale. I to je ovdje danas problem, kaže Bakšićeva.
"Oporavak je ovdje počeo. Ali sve ide jako sporo", kaže Zora Bjelan. Da nije bilo dobrih ljudi iz organizacije "Ljudi za ljude", teško bi se, zbori, kraj s krajem sastavio.
Branka Bakšić Mitić nam reče da je istina da sve ide dosta sporo, ali da su oni u organizaciji „Ljudi za ljude", dali sve od sebe. Preko njih je ugroženom stanovništvu isporučeno čak 230 kontejnera. Izgrađene su 32 drvene kućice. Nema dovoljno radnika, sada. I to je ovdje problem. Inače mještani ovdje za sve svoje probleme naprije zovu Branku. Kažu da njoj najviše vjeruju. Njen telefon je, od zemljotresa do danas, zazvonio ravno 50 hiljada puta. I to sve govori. Ali baš sve. I taman kada smo mislili da se pozdravimo sa Milanom i Zorom Bjelan, uslijedio je još jedan -poziv. Ali bio je to poziv koji će baš našim domaćinima ovdje - puno značiti. Problem pumpe za vodu biće riješen. I tako je to ovdje. Jednostavno mora tako, kaže Branka, dok idemo dalje. Do porodice Bjelajac. Do naše Stane, kaže Branka. Puno sam toga već o Stani čuo, pročitao. Ipak nije to to, jer tek kada sam ju upoznao shvatio sam o kakvoj se ljudskoj gromadi radi. Stana je proživjela tešku porodičnu tragediju. Ostala je bez muža i sina. Ali, i dalje je na nogama.
"Ostala sam sa snajkom i sa ta dva mala anđela. Nas četiri u ovoj šumi. Same. Da nije bilo Branke, ja ne znam kako bih dalje. U stvari znate šta ću vam reći, takvi kao Branka se rađaju samo jednom. Cijele Majske Poljane pređite takvu osobu nećete naći. Ona je od samog početka uz nas bila. Znate, ovo je sve jako teško. Same smo ovdje. Same. I vjerujte, da me ne vežu ova moja dva groba možda bih i ja otišla" kaže Stana Bjelajac, podsjećajući da je puno ljudi nakon potresa spakovalo stvari i otišlo odavde.
"Ali ne, ja moja dva groba, ostaviti neću. Ja ih ostaviti ne mogu. I ne želim. Ostajem ovdje. U Majskim Poljanama. Da. Ostajem ovdje. Da." Kroz suze, stegnutog grla, i kroz plač, zbori Stana Bjelajac iz Majskih Poljana, heroina ovog sela u srcu Banije, prenosi Elta TV
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
