Šta bi bilo kad ne bi bilo “Fejsbuka”

Dragana Orlović, Vedrana Kulaga Simić
Šta bi bilo kad ne bi bilo “Fejsbuka”

Neko ne može dan bez cigareta, drugi bez kafe, slatkiša, igrica, ali samo rijetki mogu da prežive bez društvenih mreža i pregleda naših “onlajn” života u kojima privatnost (ne)postoji.

Internet je, počevši od nastanka 1969, svijetu pokazao moć, dobre i loše strane, pozicionirao se na mjesto ključnog stuba današnjeg i modernog doba, gdje ima sve manje mjesta za privatnost, ali i želje za njom, jer masa želi taj prozor u svakodnevicu pojedinca, a po istom receptu, bez pritužbi, i ona u njihove. Jer danas je “in” biti “onlajn” - od buđenja do novog sna.

Lista korisnika najpopularnijih medija interneta - društvenih mreža je sve duža iz godine u godinu, a najviše vjernih sljedbenika ima “Fejsbuk”. Prema zvaničnim podacima globalnih agencija, “Fejsbuk” je bila prva društvena mreža koja je premašila milijardu registrovanih računa, a trenutno, kako pokazuju istraživanja, broji gotovo 2,45 milijardi aktivnih korisnika mjesečno. Uz “Instagram” i druge platforme društvenog tipa kreirane za dijeljenje fotografija, videa i misli čine paket gdje je većina stvari, što bi narod rekao, na izvol'te. Tamo, s druge strane ekrana, gdje su uglavnom svi lijepi, srećni i uspješni, gdje skladištimo sve uspomene i gdje se malo ko zapita koliko smo sigurni u tom okruženju, da li su privatni profili stvarno privatni te kako bi mnogi podnijeli da, bez tog “života”, ostanu dan, dva, tri, mjesec pa i duže.

Na to pitanja najizvjesnija su dva odgovora - nikako ili teško, a u prilog tome najbolje govori histerija koja je nastupila početkom ove sedmice kad milioni korisnika “Fejsbuka” i “Instagrama” nisu mogli da otvore omiljene “zidove” i “storije”, a koja se pojačavala kako su prolazili sati u neizvjesnosti i iščekivanju vijesti šta se desilo i kada će “oživjeti”.

“Ulicu smo doveli u kuću”

Sve što se otisne na internet, tu i ostaje zauvijek, a ne možemo sakriti da živimo u vremenu gdje važi pravilo da se nije ni dogodilo ako nije bilo na društvenim mrežama.

Globalni pad “Fejsbuka” i “Instagrama” uslijedio je, slučajno ili ne, nakon što je Frensis Haugen, bivša radnica u “Fejsbuku” i “uzbunjivačica”, na jednoj američkoj televiziji otvoreno objavila da čelni ljudi znaju kako njihovi proizvodi potpiruju širenje mržnje te da imaju loš uticaj na mentalno zdravlje djece. “Volstrit žurnal” je izvijestio ranije da su istraživači na “Fejsbuku” u posljednje tri godine sprovodili studije o tome kako “Instagram” utiče na milione mladih korisnika, a rezultati su pokazali da može da ošteti mentalno zdravlje i imidž, posebno među tinejdžerkama.

Dokumenta koje je Haugenova dostavila američkom Kongresu ukazuju, tvrdi, da je “Fejsbuk” više puta obmanjivao javnost o tome šta njegova vlastita istraživanja otkrivaju o bezbjednosti djece, efikasnosti njegovih sistema vještačke inteligencije i ulozi u širenju razdornih poruka.

I u ranijim periodima bili smo svjedoci afera i optužbi o tome da li i ko, te u koje svrhe, koristi lične podatke ljudi od Australije do Amerike, a koje svjesno ostavljamo na društvenim mrežama i drugim onlajn adresama. Ovaj posljednji slučaj je, ipak, definitivno potvrdio samo jedno, a to je da bez društvenih mreža teško možemo da uživamo u realnom životu.

Stručnjaci su saglasni u ocjenama da je u vrijeme nakon spoznaje moći interneta i počela njegova komercijalizacija te formiranje novog virtuelnog svijeta, u kojem je dovoljan samo jedan klik do određene osobe. Istraživanja pokazuju da se pretjerivanjem u korišćenju mreža vremenom gubi kontrola u vremenu i ponašanju i stvara zavisnost od njih. Stručnjaci upozoravaju da je veliki problem što korisnici društvenih mreža ne znaju koga zaista imaju u “prijateljima”, jer je nemoguće pouzdano utvrditi stvarni identitet osobe sa druge strane “linije”. Osim toga, veliki broj korisnika za prijatelje prihvataju osobe koje i ne poznaju, a uz silna upozorenja, naši lični podaci, koje postavimo na društvene mreže, dostupni su ljudima širom svijeta te je nužno voditi računa šta zaista objavljujemo.

Psiholog Aleksandar Milić podvlači da, generalno na internetu, vlada i primarna potreba za eksponiranjem, koja je jača od potrebe za zaštitom.

- Na društvenim mrežama se posmatraju ljudi koji se u stvarnom životu ne poznaju, ali želja da se dopadnu drugima jača je od materijalne i životne bezbjednosti pa čak i kada su djeca u pitanju - istakao je Milić, koji ovu pojavu ocjenjuje kao niži nivo emancipacije i malograđanštine, jer, kaže, zdravi ljudi koji su zadovoljni kvalitetnim životom neće svakodnevno imati potrebu da objavljuju svoje fotografije na društvenim mrežama.

Podsjetio je i na situaciju kada je prije nekoliko dana nakratko došlo do prekida rada pojedinih društvenih mreža i pravi metež koji je nastao među mnogima, jer nisu uspjeli da zadovolje uobičajene dnevne potrebe.

- Mnogi su postali uznemireni, jer su zavisni od mreža. Zato se od prekomjernog korišćenja interneta treba čuvati, a posebno pod nadzorom treba da budu najmlađi - upozorava Milić i dodaje da se veoma lako postaje zavisnik od “Fejsbuka”, video-igrica te dio virtuelnog nasilja, manipulacija ili član nekih loših grupa.

Svijet se zahvaljujući internetu otvorio svima, ali i, kako ističe, donio niz opasnosti.

- Ljudi su masovno dobili potrebu da se javno promovišu, a razlog za to uvijek leži u nekom ličnom nedostatku - smatra Milić i kao primjer za to navodi nedostatak postignuća, emocija, socijalne komunikacije ili generalno slike o sebi pa se internet pojavljuje kao put za dokazivanje.

Iskrivljenu sliku o sebi, putem interneta, stvaraju i mnogi odrasli.

- To nije dobro i od toga treba sačuvati djecu. Ulicu smo doveli u kuću, a da to i ne znamo. Dijete sjedi u kući, mislimo da je bezbjedno, a ono ispred računara zna često biti na meti raznih nasilnika - ističe Milić i dodaje da sve društvene mreže treba u razumnim dozama koristiti.

Dodatak socijalnom kontaktu

Brojna istraživanja su pokazala koliko smo nesigurni na internetu, ali ni jedno od njih još nije dovelo do toga da skratimo boravak u virtuelnom svijetu i da tehnološka i tehnička dostignuća koristimo onoliko koliko su nam stvarno potrebna. Sadašnje stanje, prema riječima stručnjaka, jedno ime ima, a to je zavisnost i pitanje je da li će populacija uspjeti da se od toga izliječi ili će nastupiti još neko modernije doba.

Osim što su saglasni u ocjeni da nema više nijednog argumenta koji može da demantuje globalnu zavisnost od društvenih mreža, pa čak u određenim stanjima i uzrastima primat virtuelnog nad realnim svijetom i životom, jednim glasom upozoravaju i na sve loše što neminovno može doći s druge strane displeja. Ipak, ne kriju da sa željom da što prije objavimo fotografije jutarnjeg sunca, doručka, kafe, užine, šetnje, ručka, ljetovanja te zimovanja, rođenja, rođendana, svadbi, noćnih provoda i selfije tokom dosadnog kišnog ili hladnog dana, nema vremena da se razmišlja o tome da li je to sve u redu, jer je nepisano pravilo upravo ono da se ništa nije ni desilo ako nije našlo mjesto na društvenim mrežama, donijelo “lajkove”, koji se prebrojavaju iz minuta u minut.

Osim toga, stav struke je i da su, uz promociju sebe i svega svog, društvene mreže paravan iza kojeg se mnogi kriju. Sociolog Vedran Francuz smatra da su donijele nove oblike nasilja sa kakvim se ranije, čovječanstvo, nije suočavalo.

- Mreže su postale neizostavan način komunikacije. Međutim, kao takve one nikako ne treba i ne smiju da zamijene socijalni kontakt, već samo da budu dodatak - navodi Francuz i dodaje da su one sve više potvrda kako živimo u dobu bijesa.

Društvene mreže su načinom na koji funkcionišu razotkrile puno toga, od rasizma, korupcije, kriminala, mnoge pozvale na odgovornost te dale glas onima čiji put ka pravdi je bio blokiran.

- Mnogi su saglasni da su mreže medij koji je iznjedrio hipersenzitivnu kulturu bijesa i nezadovoljstva pojedinaca. Sigurno je da danas niko nije siguran. Društvene mreže, kao novi oblik medija, dokaz su da i veliki i mali zlikovci ne mogu proći nekažnjeno, jer na ovom mediju ne možete uticati na uređivačku politiku i cenzurisati informacije. Ta otvorenost i dostupnost može uticati negativno, kako na njene korisnike tako i na one koji nisu prisutni na njima. Prisutne su razne zloupotrebe podataka, sajber zlostavljanja, maltretiranja ili ismijavanja. Zahvaljujući mrežama dat je doprinos demokratizaciji moralnog i etičkog bijesa, jer su osnaženi stavovi i glasovi obespravljenih kategorija, manjina i žrtava seksualnog nasilja - smatra Francuz.

Dezinformacije su, kaže, svakako najveća prepreka za nečiju bezbjednost i moguću zaštitu, i kako kaže, utiču snažno na žrtvu i njene emocije.

- Evidentno je da su svi jaki za tastaturom i ponašaju se tako, kako ne bi u razgovoru licem u lice - naglašava Francuz.

Greške i rizici

Psiholog Maja Kovačević ističe da prilikom korišćenja društvenih mreža, većina nas svjesno ili nesvjesno pravi određene greške koje mogu da utiču na našu bezbjednost.

- Mislim da dosta korisnika zaboravlja da sve ono što objavimo na društvenim mrežama i internetu uopšte, tamo ostaje zauvijek i ne može se ukloniti. Čak i kada smo nešto obrisali, to ostaje na internetskom serveru i može da se pronađe. Mnogi korisnici, kako bi na primjer, upoznali nove prijatelje koji imaju slična interesovanja kao i oni, ostavljaju svoje lične podatke i povjerljive informacije. Zatim dijele privatne fotografije, video-sadržaje i lokacije gdje se trenutno nalaze. Sve ovo može da predstavlja bezbjedonosni rizik ukoliko dođe do pojedinaca koji to mogu da zloupotrebe - ističe Kovačevićeva.

Prema njenim riječima, mi smo ti koji određujemo u kojoj mjeri će naši životi biti izloženi na društvenim mrežama.

- Ukoliko dijelimo naše privatne i poslovne informacije, one postaju dostupne i svim drugim korisnicima, čak i ako su naši profili privatni. Postoji mogućnost da neko od naših prijatelja podijeli ono što smo mi objavili, što će dovesti do toga da to postane dostupno puno većem broju ljudi nego što smo mi očekivali - naglasila je Kovačevićeva.

Naglašava da prekomjerena upotreba društvenih mreža može da bude opasna, pogotovo onda kada počne negativno da utiče na svakodnevni život osobe i kada počnu da se javljaju psihički, socijalni i somatski problemi.

- Ukoliko osoba konstantno razmišlja o upotrebi društvenih mreža, o tome kako će se prikazati, koliko će lajkova i komentara dobiti, plaši se da će nešto propustiti, osjeća potrebu da sve više vremena provodi na društvenim mrežama, neuspješno pokušava da smanji boravak na internetu, sve ovo može da ukazuje na to da osoba ima problem u korišćenju interneta i da je potrebno da potraži stručnu pomoć - zaključila je Kovačevićeva.

Ipak, ma koliko društvene mreže kradu naše slobodno, ali i radno vrijeme, mnogima su donijele i niz pogodnosti, od zarada, sklapanja poslova, promocija i usavršavanja, pa do svakodnevnog “ćaskanja” sa dragim osobama, koje su udaljene čak i hiljade kilometara.

Prevencija

Ako koristite prekomjerno društvene mreže, pokušajte:

• Ostavljanje telefona po strani prilikom obavljanja određenih aktivnosti, kao što su jedenje, vježbanje, odlazak na spavanje,

• Jasno definisanje vremena koje će provoditi na društvenim mrežama,

• Isključivanje notifikacija o pristizanju poruka ili obavještenja.

* Nije sramota ni zatražiti stručnu pomoć

Posljedice

Prekomjerno korišćenje društvenih mreža može dovesti do zanemarivanja svakodnevnih obaveza, kao što su odlasci na posao, školu, fakultet. Zatim slabljenje pažnje i koncentracije, jer stalna potreba da se bude u toku sa dešavanjima na društvenim mrežama djeluje preplavljujuće na mozak te osoba ne može da se koncentriše na druge aktivnosti. Takođe, može dovesti i do slabije sposobnosti za organizaciju i planiranje vremena, do osjećaja usamljenosti, jer osoba provodi manje vremena sa porodicom i prijateljima. Osoba može da ima problema i sa fizičkim zdravljem, zatim probleme sa spavanjem i ishranom, mogu da se jave česte promjene raspoloženja i veći nivo stresa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana