Sjećanje na novinara Dobrotu Lošića: Duhoviti profesionalac i posvećeni učitelj

Slobodan Pešević
Sjećanje na novinara Dobrotu Lošića: Duhoviti profesionalac i posvećeni učitelj

U Sarajevu je, nakon duge bolesti, preminuo novinar Dobrota Lošić. Dobrota je rođen davne 1932. godine u Bosanskom Grahovu, gdje je završio osnovno obrazovanje, dok je Učiteljsku školu pohađao u Banjaluci, da bi nakon toga studirao Pedagošku akademiju.

Po diplomiranju opredijelio se za novinarstvo, a prve tekstove objavljivao je u banjalučkom “Glasu” i nešto kasnije na Radio Banjaluci. Sredinom šezdesetih bio je, među prvima, zaposlen na tadašnjem javnom servisu TV Sarajevo. Bio je šef dopisništva TV Sarajevo narednih nekoliko godina, a ostaće upamćen po ekskluzivnim i profesionalno obrađenim temama i izvještajima za vrijeme katastrofalnog zemljotresa krajem oktobra 1969. godine.

Mnoge svjetske TV stanice su preuzimale priloge iz porušene Banjaluke i okolnih mjesta i zahvaljujući njima svjetska javnost se upoznala sa ogromnim razmjerama kataklizme koja je zadesila krajišku ljepoticu.

Imao je sjajnu i profesionalnu ekipu: snimatelja Ivicu Kurtovića, tonce Milenka Marića i asistenta Miloša Palikovića.

Pored profesionalnog novinarstva Dobrota se isticao i društvenim radom u novinarskom udruženju BiH. Bio je predsjednik banjalučke podružnice i ostaće upamćen kao borac za povoljniji socijalni status onih koji promovišu javnu riječ iz tog perioda. Sjećam se da se snažno zalagao da opštinska administracija Banjaluke iz stambenog fonda godišnje dodijeli udruženju stan - dva za svoje najugroženije članove sa višečlanim porodicama. Tako se to nekada radilo.

Dobrota je bio izuzetno duhovit i dobar čovjek. Šalio se na tuđi, ali i svoj račun. Kada je 1973. godine po nalogu redakcije prešao u Sarajevo, u Banjaluci ga je zamijenio Hamid Husedžinović. Nijedan se nije isticao fizičkim rastom, ali je Dobrota bio srećan što ga je u Banjaluci zamijenio Husedžinović, koji je - zvanično izmjereno - bio niži za dva centimetra.

A kada je 1975. godine počeo uređivati i voditi TV dnevnik onako “zelen” i kao početnik u novom izazovu ostaće upamćen po učestalom zamuckivanju i gutanju slogova pa je humorista i književnik Enko Mehmedbašić u sarajevskom “Svijetu” zapisao sljedeće: “Dobrota Lošić. Ime mu je dično, TV dnevnik vodi prezimenu slično”. Toj pošalici najviše se nasmijao upravo glavni junak dičnog imena.

Nakon informativnog programa Dobrota je početkom osamdesetih prešao u Spoljno-političku redakciju, gdje je uređivao i vodio gledanu emisiju “Sedam dana u svijetu”. Ostaće upamćeno i to da je kao urednik obrazovao mnoge mlađe kolege, koji su kasnije postali priznati i afirmisani novinari i svjetski putnici, a to je objašnjavao dugom što su i njemu u Banjaluci pomagali starije i iskusnije kolege i novinarski bardovi.

Kako je bolest uzimala maha, Dobrota je pred kraj života bio smješten u jednu sarajevsku ustanovu za starije osobe. Kolege koje su ga posjećivale svjedočile su da je, uprkos moždanom udaru, i dalje bio spreman na šalu i za vedrije teme. Sa suprugom Nadom u Banjaluci dobio je sina Sašu, kasnije poznatog frontmena “Plavog orkestra”, koji je posljednjih godina brinuo o ocu. Na njega je Dobrota bio, s pravom, ponosan.

Kolegama Đuri Kozaru, Gojku Beriću i drugima sa kojima se družio rekao je da je novinarski životni vijek kratak i to što je znatno premašio taj prosjek - nije mu krivo.

E, takav je bio naš dobri Dobrota!

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana