Sanjar koji je volio ljude

Goran Obradović
Sanjar koji je volio ljude

Branko Ćopić, poznati srpski pjesnik, pripovjedač i romanopisac preminuo je 26. marta 1984. godine u Beogradu.

Počinio je samoubistvo, skokom u Savu sa mosta Bratstva i jedinstva u svojoj 69. godini. Danas taj most zovu “Brankov most”.

Ćopić se isticao bujnom maštom i sanjarenjem, što je dokazao u mnogim svojim tekstovima. Uglavnom je opisivao naseljena mjesta, livade i sela.

U Ćopićevim djelima dominiraju teme iz života ljudi iz Bosanske Krajine i Narodnooslobodilačkog rata. U mnogim tekstovima pojavljuje se njegov omiljeni lik, Nikola (Nikoletina) Bursać.

Smatra se jednim od najvećih dječijih pisaca rođenih na prostoru nekadašnje Jugoslavije.

HasaniDjetinjstvo

Branko Ćopić rođen je 1. januara 1915. godine u selu Hašani pod planinom Grmeč.

U isto vrijeme, njegov otac Vid, kao vojnik austrougarske armije, borio se negdje na frontu u Karpatima, a njegov stric Nidžo, srpski dobrovoljac, borio se u srpskoj vojsci protiv Austrougarske.

Kada mu je bilo četiri godine, umro mu je otac. Ćopić je, zajedno sa mlađim bratom i sestrom, ostao da živi pored majke Soje, djeda Radeta i strica Nidže.

Osnovnu školu Ćopić je završio u Hašanima, svom rodnom mjestu, nižu gimnaziju u Bihaću, a učiteljsku školu pohađao je u Banjaluci i Sarajevu, te je završio u Karlovcu.

Na Filozofskom fakultetu u Beogradu diplomirao je 1940. godine.

Još kao dječak Ćopić je sanjao da bude pisac. Svoj život proveo je u pisanju lektira i romana.

Prva knjiga koju je Ćopić pročitao bila je “Migel Servantes” koju je, negdje u trećem razredu, kupio od učiteljice. U toj knjizi bio je opisan život slavnog španskog pisca Servantesa, skupa sa nekoliko odlomaka iz njegovog romana “Don Kihot“. Sljedeće pročitane knjige bile su “Doživljaji jednog vuka”, pa “Doživljaji jedne kornjače”.

Prvo štampano djelo objavio je sa četrnaest godina u omladinskom časopisu “Venac” 1928. godine. Već kao student afirmisao se kao talentovan pisac i skrenuo na sebe pažnju književne kritike, a 1939. godine je dobio nagradu “Milan Rakić“.

Uoči Drugog svjetskog rata nalazio se u đačkom bataljonu u Mariboru. U danima Aprilskog rata on je, sa grupom svojih drugova, pokušao da pruži otpor neprijatelju kod Mrkonjić Grada.

Poslije toga otišao je u svoj rodni kraj, a početkom ustanka, stupio je u redove ustanika i među njima ostao tokom cijele Narodnooslobodilačke borbe. Sve vrijeme rata bio je ratni dopisnik zajedno sa nerazdvojnim prijateljem i kumom, književnikom Skenderom Kulenovićem.

copicPoslijeratni period

Poslije rata neko vrijeme je bio urednik dječijih listova u Beogradu, a potom počeo profesionalno da se bavi književnošću.

Djela su mu prevođena na ruski, engleski, francuski, njemački, ukrajinski, poljski, češki, bugarski, rumunski, slovenački i mađarski jezik. Bio je član SANU i ANUBiH.

Cijeli radni i životni vijek poslije Drugog svjetskog rata Branko Ćopić je proveo u Beogradu, ali je često putovao po tadašnjoj Jugoslaviji i drugim evropskim državama.

Za književni rad dobio je, među ostalim, Nagradu AVNOJ-a i Njegoševu nagradu. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih visokih odlikovanja.

copicKnjiževni opus

Prvu priču Ćopić je objavio 1928, a prvu pripovijetku 1936. godine.

Ćopić je bio jedan od onih pisaca koji su voljeli da pišu djeci.

- To je silno uživanje, pisati za djecu - jedna čarobna i čudesna igra - pričao je Ćopić.

Ćopićeva prozna djela prožeta su lirikom i živopisnim realističkim slikanjem seoskog života, poznavanjem života i mentaliteta ljudi sa sela, vedrinom i živošću duha. Kreirao je mnoštvo upečatljivih i živopisnih likova i događaja nadahnutom pripovjedačkom tehnikom koristeći svjež, sočan i slikovit jezik pri čemu je inspiraciju nalazio u svom podgrmečkom zavičaju.

Ćopića su u doratnim pripovijetkama najviše zanimali siromašni seljaci, sanjari i prosjaci, djeca, skitnice i nadničari, i on je o svima njima pričao sa brižnim, zaštitničkim razumijevanjem. U lirski intoniranim ratnim pripovijetkama Ćopić je nadahnuto opisivao herojske podvige, mučeništvo i samopregor svojih junaka.

copic 4Romani

Sa uspjehom se Ćopić ogledao i u pisanju romana iako su prirodi njegovog književnog talenta više odgovarale kraće forme, pripovijetke i novele. Romani “Prolom“ i “Gluvi barut“ slikaju učešće seljaka Bosanske Krajine u ustanku, a “Ne tuguj bronzana stražo“ prilagođavanje tih istih seljaka, sada kolonista, novim uslovima života u Vojvodini.

Glavnina Ćopićevog proznog opusa humoristički je intonirana, a humor nalazi u prirodi i mentalitetu njegovih junaka koji i u najtežim životnim trenucima znaju da sačuvaju vedrinu i da se nasmiju čak i sopstvenoj nevolji.

Osim toga, Ćopić je od onih pisaca koji su svoj posmatrački talenat naročito iskazivali kroz otkrivanje sitnih ljudskih mana i nedostataka.

Iako je Ćopić bio pisac epske širine i zamaha sa urođenim pripovjedačkim i humorističkim darom, u njegovim djelima vidljiva je i jedna lirska žica koja se nije pokazivala samo u opisima pejzaža već i u portretisanju ljudskih likova koji su mu bili bliski i dragi.

Ta Ćopićeva poetska žica naročito je vidljiva u njegovoj ratnoj lirici, prije svega u zbirci “Ognjeno rađanje domovine”.

Branko Ćopić je cijenjen kao dječiji pisac, prvenstveno zahvaljujući živoj mašti i daru za spretno uobličavanje svojih posmatranja ali i nesumnjivom humorističkom talentu. Napisao je više od trideset knjiga za djecu, među kojima su i dva romana.

copicProgoni

Početkom 1950-ih godina Ćopić je počeo da piše i satirične priče u kojima je oštro kritikovao ružne pojave u tadašnjici. Jedna od takvih priča bila je i “Jeretička priča” objavljena u “Ježu“ koja je pokrenula lavinu osuda sa vrha partije i vlasti. Književni istoričar Ratko Peković napisao je knjigu “Sudanije Branku Ćopiću” u kojoj je detaljno opisana cijela hajka na pisca.

Progona je bilo mnogo, pa se pretpostavlja da su upravo ti progoni i glavni razlog njegovog samoubistva.

orloviNajpoznatija djela

Najpoznatije pripovijetke koje je napisao Branko Ćopić su “Pod Grmečom”, “Planinci”, “Ljudi sa repom”, “Ljubav i smrt”, “Bašta sljezove boje”...

Kada su u pitanju romani tu su najpoznatiji “Gluvi barut”, “Delije na Bihaću”, “Osma ofanziva” i druge.

Među djelima za djecu se ističu “Ježeva kućica”, “Doživljaji mačka Toše”, “Orlovi rano lete” i “Magareće godine”.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana