Psiholog Saša Risojević: Umjesto iščekivanja cilja uživajmo u iskustvima koja nas vode do njega

Okruženi smo porukama da budemo najbolji što možemo ili da postavimo jasne ciljeve u životu i ka njima stremimo. Iako ovakav način nekim ljudima odgovara i vodi ka ispunjavanju nekih ciljeva, čini mi se da tu postoje problemi koji neće dovesti do dugotrajnijeg osjećaja lične ispunjenosti, zadovoljstva i dobrobiti.

Zašto?

Razlog je što se u tim situacijama fokusiramo samo na cilj. Kao da sebi kažemo: “Biće mi dobro ili biću srećan kad položim ispit, završim projekat, nađem djevojku/momka, vjenčam se, dobijem dijete” i slično. Postavljamo sebi jasne ciljeve i stremimo ka njima očekujući sreću, ispunjenost i ponos kao nagradu za postignuto.

Međutim, iako osjećamo i sreću i ispunjenost, pitanje je koliko oni traju?

Nažalost, ta ispunjenost nije dugoročna, ne možemo uvijek sa istim žarom slaviti to što smo položili jedan ispit, završili neki važan posao ili dobili unapređenje. Nismo jednako zadovoljni godinu dana nakon diplomiranja kao prvog dana. S vremenom intenzitet osjećanja opada, a mi postavljamo nove ciljeve ka kojima ponovo idemo da bismo dosegnuli neku novu ideju boljeg sebe i bili bolji. Osim toga, ti ciljevi često nisu jednostavni, tako da smo suočeni sa različitim preprekama, žrtvama, frustracijama i neprijatnostima koje treba da podnesemo za krajnju nagradu. Kada sagledamo konačnu računicu, djeluje da ovaj način podrazumijeva mnogo muke, zarad krajnjeg zadovoljstva, čiji intenzitet brzo opada.

Slikovitije rečeno, kao da smo ušli u voz, putujemo i samo razmišljamo i pitamo se kada ćemo stići na odredište i nerviramo se što još nismo. Ideju ispunjenijeg i boljeg života gradimo na nekoj ideji budućeg, boljeg sebe, ali šta je sa nama sadašnjim, onim što smo ovdje i sada, imamo li kao takvi pravo na ispunjenost, ponos i sreću?

Naravno da imamo, a jedan od mogućih načina je živjeti život u skladu sa sobom i vlastitim vrijednostima.

Ovakav život podrazumijeva dobro upoznavanje samog sebe, gdje dajemo sebi odgovore na pitanja ko sam ja, šta volim, a šta ne, šta mi je važno i iz kojih razloga, te tako postepeno upoznajemo vlastiti sistem vrijednosti.

Recimo da dođete do toga da su vam u životu važna: djeca i roditeljstvo prema njima, bliski odnosi sa porodicom i prijateljima, važno vam je usvajanje novih činjenice i saznanja iz nauke kojom se bavite, vaše zdravlje, kvalitetno slobodno vrijeme i slično. Da bismo imali ispunjen život važno je da se aktivno posvetimo ispunjavanju ovih naših vrijednosti, da osmišljavamo strategije i radnje kojima ćemo njegovati neku vrijednost.

Ukoliko su nam važni bliski odnosi, onda možemo preuzeti inicijativu i pozvati prijatelje, dogovoriti se o druženju ili napraviti plan sa partnerom kako da što bolje ispunimo zajedničko vrijeme. Dalje, važna vrijednost može biti i karijera, međutim ukoliko smo orijentisani na vrijednost, možemo crpiti zadovoljstvo iz same prilike da učimo i profesionalno se razvijamo, sama diploma postaje manje važna, a tako ćemo biti spremniji i lakše prihvatati saznanje da nam je potrebno dodatno vrijeme da nešto savladamo. To nećemo doživljavati kao prepreku, već kao dio puta. S vremena na vrijeme postizaćemo različite ciljeve, osjećati zadovoljstvo i ponos, ali oni sami po sebi neće biti smisao, već smisao dajemo tome što njegujemo određenu vrijednost koja nam je važna.

Vraćajući se na analogiju sa vozom, možemo reći da šine predstavljaju neku našu vrijednost, ali ovaj put nismo usmjereni na odredište nego na samo putovanje. Umjesto iščekivanja cilja, uživamo u pogledu, zapažanjima i događajima koji obogaćuju naše iskustvo. Naravno i na ovim putovanjima možemo naići na prepreke, tunele ili maglu, zbog kojih će naše putovanje biti oteženo, ali na kraju biće nam mnogo lakše prevazići ih ukoliko shvatamo da smo na pravom putu, da nas te prepreke čine mudrijima i da živimo život koji je u skladu sa nama, na naš način, onako kako mi želimo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.