Psiholog Saša Risojević: Izbjegavanjem bliskosti neki izbjegavaju bol i patnju

Saša Risojević
Psiholog Saša Risojević: Izbjegavanjem bliskosti neki izbjegavaju bol i patnju

Istraživanja pokazuju, a mnogi filozofi, psiholozi i psihoterapeuti promovišu ideju da su odnosi koje karakteriše intimnost, ljubav, otvorenost i prihvatanje ključ za zdrave i ispunjene živote.

Psihoterapeut Irvin D. Jalom kaže da je kvalitetan odnos taj koji liječi, a da smisao života uvijek ima veze sa drugim ljudima, tj. kako se ponašamo jedni prema drugima i kakve odnose ostvarujemo.

Međutim, mi odnose činimo prilično komplikovanim, što vodi ka raznim neprijatnim emocijama. Osjećati pripadnost, voljeti, biti voljen i intiman sa nekim su osnovne ljudske potrebe, isto kao potreba za hranom.

I baš kao što osjećamo bol i neprijatnost kada smo gladni, tako osjećamo prazninu i patnju kada nemamo mogućnost da zadovoljimo potrebu za bliskošću i ljubavlju. Ipak, često u praksi srećemo ljude koji "brane" bliskost, doživljavajući ono što se može desiti u bliskosti kao opasno i rizično.

Dva su razloga za to.

Zamislite dijete koje posmatra roditelje u nezadovoljavajućem braku bez razmjene intimnosti, oca koji često nije kod kuće, a majku koja mnogo vremena provodi sama. Posmatrajući to, dijete može zaključiti da nije dobro biti blizak sa drugim, jer je to izvor patnje i nezadovoljstva.

Ono može biti i direktnije izloženo ideji da bliskost nije dobra. Porukama poput "Sve su žene kurve", "Svi muškarci su svinje" i "Jedino sebi možeš vjerovati i na sebe se osloniti", dijete može usvojiti ideju da se drugima na može vjerovati.

Posljedica ovoga je da osoba zbog potrebe ulazi u odnose, ali ti odnosi nisu prožeti povjerenjem i prihvatanjem. Oni dozvoljavaju bliskost do jedne granice. To su najčešće kratkotrajne, površne veze, tako da, kada dođe do raskida, nema intenzivnijeg tugovanja i bola.

U suštini, oni izbjegavanjem bliskosti, u stvari, izbjegavaju bol i patnju, za koje vjeruju da se moraju desiti, jer su tako naučili posmatrajući nezadovoljavajuće odnose ljudi oko sebe.

Drugi razlog za izbjegavanje bliskosti je kod osoba koje za sebe vjeruju da nisu dovoljno vrijedne. One imaju negativnu sliku o sebi i smatraju da ih drugi ljudi takve neće voljeti i prihvatiti.

Zbog toga oni pokušavaju da stvore savršenu sliku sebe i tako se predstave drugima, misleći da je to jedini način da dobiju naklonost drugih. Izbjegavanje bliskosti u ovom slučaju ima funkciju smanjenja šanse da druga osoba u potpunosti vidi osobu onakvom kakva ona jeste, jer bi to dovelo do odbacivanja.

Začarani krug

Dodatni problem je u tome što osobe upravo sprečavanjem bliskosti, otvorenosti i povjerenja sprečavaju i razvoj zdravog odnosa. Često se dešava da ulaze u začarani krug u kojem se ponavljaju prekidi odnosa sa drugima, što onda potvrđuje tu ideju da nije dobro biti blizak. To sve dalje vodi ka osjećaju praznine i bola usljed nezadovoljenja potrebe.

Kako sebi pružiti dozvolu za bliskost?

Uslov za zdravu bliskost je da osoba prihvati sebe, vjeruje u svoje sposobnosti i vrijednost, te razvije zdravu samoljubav. Na taj način neće biti potrebe da se bliskost izbjegava zbog straha od odbacivanja ili tuge koja nastaje u slučaju prekida odnosa. Ponekad je potrebno da ponovo učimo kako bliskost treba da izgleda, najčešće posmatrajući nekoga ko je otvoren, iskren i spontan u odnosu.

U tome može biti od koristi i rad sa psihoterapeutom koji će klijentu pomoći da kroz terapijski odnos nauči sve karakteristike kvalitetne bliskosti i prenese ih u svoje buduće odnose, te tako omogući sebi da vodi ispunjeniji život.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana