“Prosvjetina” Škola srpskog jezika u Austriji važan igrač na polju očuvanja nacionalnog identiteta: O Banjaluci i Beogradu u Beču strogo na ćirilici

Srpski narod je rasijan svuda po svijetu. Od Australije do Amerike nema zemlje bez Srba, a rijetke su adrese na kojima nema raznih udruženja ili okupljanja oko važnih istorijskih datuma i pravoslavnih praznika.

Upravo je Srpska pravoslavna crkva snažna karika u lancu srpskih veza koja, potpomognuta voljom onih kojima su jezik, pismo i kultura sjećanja na vrhu liste, igra važnu ulogu u borbi za očuvanje srpskog jezika i ćiriličkog pisma. Jedna među hiljadama tih bitaka za očuvanje nacionalnog identiteta, jezika i pisma traje u Austriji, a vodi ga tamošnje Srpsko prosvjetno i kulturno društvo “Prosvjeta”.

Projekat Škola srpskog jezika

Njihova vrata stalno su otvorena za sve one koji srpski narod, kulturu, jezik, pismo, istoriju i tradiciju posmatraju nedjeljivom cjelinom, bez obzira na porijeklo, mjesto života, rada, a jedan od njihovih najvažnijih zadataka jeste očuvanje srpskog jezika i ćirilice, podalje od matice. Poznavanje maternjeg jezika je, kako ističu, ključni segment u očuvanju srpskog nacionalnog i kulturnog identiteta, a osim toga, kroz bolje znanje maternjeg jezika, odnosno srpskog, lakše i brže će usvajati i strani jezik, u ovom slučaju njemački.

Beč je nadaleko poznat već kao “srpski grad”. Tamo je bolji život pronašao ogroman broj Srba. Već se tamo i širom Austrije rađaju čak i treće i četvrte generacije, a to je dovoljan razlog za pokretanje projekta Škola srpskog jezika i mogućnost srpskoj deci koja to žele da uče i njeguju srpski jezik i kulturu, te ne raskidaju veze sa maticom, sa svojim nacionalnim i kulturnim identitetom. Svojim korijenima.

“Prosvjetina” Škola srpskog jezika otvorena je 2012. Od tada stalno i ubrzano raste, što je pokazatelj da nije prekinuta nit porijekla, ma gdje bili izvan matica, za koje u ovom društvu kažu da se zovu Republika Srbija i Republika Srpska. Dokaz tome je da je od ove jeseni njihova mreža škola bogatija za još nekoliko razreda širom Austrije, na šta su ponosni. Vrata otvaraju, između ostalog, u Lincu, Gmundenu i Ensu.

- Poštovani prijatelji! Osim postojećih škola/razreda u Beču i Austriji, otvaraju se nove da naša deca nauče svoj jezik, pismo, istoriju i kulturu, da naša deca znaju svoje korene, ko su i odakle su i budu s pravom ponosni na to, da znajući dobro svoj jezik, bolje nauče nemački, bolje se obrazuju, postanu bolji građani ove zemlje i da njima, te njihovim porodicama bude bolje, da bi se sprečila ubrzana asimilacija, gubitak identiteta i negativna integracija naše dece, da se sutra mogu u svojoj zemlji družiti i upoznavati sa vršnjacima i da se ne stide ako svoj maternji jezik ne znaju dovoljno, da sutra, sa bakama i dekama, prijateljima i rođacima u otadžbini govore na svom jeziku i sa razumevanjem, jer ako sada ne nauče da pravilno govore, pišu, čitaju i shvataju svoj jezik, prekosutra će biti kasno. I zbog druženja, igre, znanja, kreativnosti i mnogo, mnogo drugih dobrih razloga - stoji u objavi kojom su najavili otvaranje novih odjeljenja u prostorijama srpskih udruženja, centara, te Srpske pravoslavne crkve.

Od azbuke do Božića

Da je ta poruka bila poruka iz srca, sa željom da zaista ojačaju mostove porijekla, kaže na početku priče za “Glas” Srđan Mijalković, predsjednik austrijskog Odbora SPKD i jedan od nosilaca projekta Škola srpskog jezika.

 - Dosta toga smo uradili. Punih deset godina traje tribina “Susreti i razgovori”, gdje su gostovali brojni srpski umetnici i intelektualci, poput Matije Bećkovića, Miloša Kovačevića, Nenada Kecmanovića, ambasadori, vladike i drugi - kazao je Mijalković, naglašavajući da budno prate poteze koje Srpska i Srbija povlače kako bi sagradili što bolji štit za odbranu srpskoj jezika i ćirilice. Na tom polju, međutim, nisu samo puki posmatrači jer su prije nekih sedam, osam godina i sami inicirali da se ojačaju veze i pogledi iz matice prema dijaspori.

- “Prosvetina” škola je, kao pilot-projekat, krenula 2012. godine. Uprkos pandemiji, ne samo da smo zadržali broj đaka, nego smo osnovali sedam, osam novih razreda, uz veliku podršku naše eparhije i Uprave za dijasporu pri Ministarstvu spoljnih poslova Srbije, koja ju je ove godine posebno finansijski podržala, tako da sad idemo u pravcu osnivanja mreže srpskih škola u Austriji. Interes koji vidimo daje nam do znanja da postoji zanimanje kod našeg naroda ovde da očuva svoj jezik i pismo, a to su srpski jezik i ćirilica, kako bi nastavili da grade i dograđuju svoj nacionalni identitet i kulturu, tradiciju - kazao je.

Jedan od problema s kojim se svakodnevno suočavaju leži u činjenici da je u sistemu Austrije srpski jezik podveden pod BHS, odnosno bošnjačko-hrvatsko-srpski.

- Jezik srpske dece se zove srpski, ne može se zvati drugačije, a ta floskula BHS je loša. Veliki broj ljudi ispisuju decu sa nastave koja se organizuje i upravo su naše škole srpskog jezika jedan od metoda da se utiče na državu Austriju da sagleda ovaj problem naše dece, koja su austrijski državljani, a koja imaju potrebu da kroz svoj jezik i pismo žive svoju kulturu i svoj nacionalni identitet - ističe on za naš list.

Ovaj vid dopunske nastave ne čini samo savladavanje jezika i pisma.

- Postoje tri nivoa. Jedan je srpski jezik i ćirilica, zatim geografija i istorija, te jedan predmet koji se zove moja otadžbina Srbija i Srpska. Izučavaju se jednako i ekavska i ijekavska verzija srpskog jezika, da deca znaju šta je i Banjaluka i šta je Beograd, da znaju Petra Kočića i druge autore. Radimo na tome da ove granice, koje su državne granice, nas ne dele - kazao je, ukazujući da “Prosveta” nastavlja misiju i u godinama koje dolaze.

Kroz “Prosvjetina” odjeljenja prošli su brojni učenici, i mališani i oni stariji,  koji su učeći srpski jezik, kulturu, istoriju i književnost doprinijeli očuvanju srpske tradicije u Beču, u Austriji, te time dali svoj nemjerljiv doprinos sveopštoj borbi Srba za očuvanje srpskog jezika i ćirilice, koja je došla i pod okrilje zakona, te duga pravoslavlja. Za te njihove istorijske uspjehe zaslužni su, svakako, oni koji su dali sve od sebe da đaci nauče što više. To su nastavnici, a jedna od njih je Vesna Špirić, rođena u Srbiji, gdje je završila fakultet, te potom došla u Austriju. Sa srpskom djecom radi već šestu godinu.

- Dosta dece koja su rođena ovde ne znaju da govore srpski jezik niti da pravilno pišu, gube osećaj, a to je osnovno za jedan narod i kulturu. Radimo sa decom od sedam od 14 godina, ali sada imamo i one malo starije koji ne žele da prestanu da se druže i uče sa nama, pa smo oformili i jedno odeljenje za njih - priča Špirićeva.

Plan nastave je drugačiji u odnosu na programe u Srpskoj i Srbiji, tako da svega ima pomalo, ali, kako kaže, dovoljno.

- Prvo imamo čas srpskog jezika, pa kulture, gde učimo istoriju, geografiju i druge stvari koje su deo srpskog identiteta. “Prosveta” i Srpska pravoslavna crkva su ta nit kroz generacije srpskog naroda i veza da se vrate korenima oni koji trenutno nisu toliko vezani za svoj jezik, kulturu, zemlju. Trudimo se da ih što više približimo našoj, srpskoj kulturi, jer deca, posebno ona koja su ovde rođena, ne znaju dosta toga, a ima i onih roditelja koji loše govore srpski, tako da im ni oni ne mogu preneti znanje. Uverila sam se da nisu znali ni osnovne običaje, odnosno šta se radi kada je slava ili kada je Božić. I tome ih učimo - na kraju je istakla Špirićeva. 

U okviru škole djeluje, između ostalog, i muzički razred - Mali hor “Prosvjete”, kao i likovni razred, a svima je isti cilj. Sačuvati srpski jezik, ćirilicu i sebe.

Velikani

Pandemija virusa korona uticala je na “Prosvjetinu” školu, ali prošla školska godina je, ipak, uspješno završena. Time su se pohvalili i na svom zvaničnom sajtu, ističući da su, kao nagradu za đake, organizovali turu za učenike i roditelje, tokom koje su imali priliku da saznaju više o najpoznatijim Srbima koji su živjeli i stvarali u Beču, poput Vuka i Dositeja, Milutina Milankovića i Paje Jovanovića. Pokazane su im i adrese na kojima su živjeli knez Miloš, kralj Milan Obrenović, ali i mnogi drugi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.