Prof. dr Aleksandar Jakovljević, specijalista ortopedske hirurgije: Medalje pacijenata najbolja nagrada

Dušan Repija
Prof. dr Aleksandar Jakovljević, specijalista ortopedske hirurgije: Medalje pacijenata najbolja nagrada

Banjaluka - Za svakog sportistu zdravlje je osnovni preduslov da bi stigao do cilja, a ljestvica kod onih vrhunskih obično je postavljena na najvišu moguću visinu, evropske, svjetske i olimpijske medalje.

Taj put sam po sebi prepun je teških i brojnih prepreka, a stvari se dodatno komplikuju kada zataji i taj osnovni preduslov. Povrede su, nažalost, sastavni dio svakodnevice sportista, a samo rijetki imaju tu privilegiju da tokom karijere nemaju mnogo problema. Kod ovih drugih, kojih je mnogo više, osnovna misija u danima poslije povrede jeste kako pronaći adekvatno liječenje koje će u što kraćem roku i bez naknadnih posljedica vratiti stvari na početak i učiniti da se gladijatori što prije vrate na borilišta.

Jedan od najtraženijih specijalista ortopedske hirurgije u regionu je Banjalučanin prof. dr Aleksandar Jakovljević, koji se sa svojim malim timom naročito pokazao i dokazao u oblasti liječenja krvnom plazmom. Mnogo je onih, manje ili više uspješnih sportista, ali prije svega ljudi, koji su progledali na svoje oči poslije samo nekoliko tretmana kod doktora Jakovljevića.

- Adekvatan i kompleksan pristup prvi je korak ka uspješnom liječenju. Svakom pacijentu priđemo kao prijatelju, svaki uspjeh nas raduje, a svaki neuspjeh rastužuje. Liječenje sportista je vrlo kompleksno, jer ste izloženi javnosti, mnogo očiju je upereno ka vama. Očekuje se dobar rezultat, a ako je loš, onda nastaje problem. Imamo tu sreću da su naši rezultati odlični u visokim procentima, većim od 80 odsto, što je pomalo i nerealno. Suština je u timskom radu, praćenju i testiranjima. Sa svakim čovjekom radimo na isti način i trudimo se da ga vratimo u normalu koliko god je to više moguće - rekao je Jakovljević.

Sve je počelo 2011. godine, a danas je iza Jakovljevićevog tima oko 30.000 aplikacija. Počeli su od povreda, a vremenom su proširili djelovanje. Bili su pioniri u liječenju plazmom obogaćenom trombocitima, a prvi su na ovim prostorima uveli i liječenje matičnim ćelijama, koje primjenjuju posljednje tri godine. 

- Kada je u pitanju plazma, razvili smo sopstveni sistem, mnogo jeftiniji, a praksa je pokazala, daleko efikasniji od komercijalnih. Imamo četiri, pet vrsta plazme koje koristimo u zavisnosti od stepena i vrste povrede.

Suština je da u plazmi dobijemo više identičnih vrsta u odnosu na jedan komercijalni sistem gdje dobijete samo jedan. Broj trombocita u plazmi kod nas može da bude od tri do deset puta viši nego u komercijalnim sistemima, tako da su i rezultati mnogo bolji - objasnio je Jakovljević.

Malo-pomalo, za njegov tim, u kojem posebno mjesto imaju  fizioterapeut Siniša Ćebić i laborant Predrag Radonić, pročulo se u sportskim krugovima kako kod nas, tako i u svim zemljama bivše Jugoslavije.

- Prije sedam godina smo se upoznali sa porodicom Majdov. Nemanja, koji je šampion svijeta u džudu, tada je imao problema sa leđima koje nisu prepoznale kolege, pa smo mu pomogli savjetima. Od tada smo počeli da se družimo, propisivali smo mu suplementaciju, način oporavka... Došla je ta povreda u kojoj mu je koljeno praktično bilo potpuno nestabilno. Svi su mu savjetovali operaciju, ali sam bio ubijeđen da to možemo riješiti plazmom. Na sreću svih nas, bio sam u pravu, a on se poslije svake nedaće vraćao jači. Kuriozitet je da je nakon svake teže povrede osvajao medalje, prvo su to bile juniorske, a sada one najvrednije. Pošto je sada ponovo povrijeđen, nadam se da ćete za nekoliko mjeseci ponovo pisati o njegovim zlatnim pohodima. Neka to za početak bude neki masters, a svi znamo šta je njegov krajnji cilj - rekao je Jakovljević.

Osim Majdova, u Banjaluci su česti gosti mnogi poznati sportisti.

- Uh, teško je da ih nabrojim, jer bih vjerovatno mnoge preskočio. Ipak, znam da je bivši golman reprezentacije Srbije Željko Brkić imao ogroman problem sa koljenom, liječen je u Juventusovom kampu, pa u Grčkoj i Njemačkoj. Kada je došao, rekao sam mu da moramo biti strpljivi i uporni, ali već poslije pet, šest aplikacija plazme funkcija koljena mu je bila na 90 odsto, što je vrhunski rezultat. Nekoliko mjeseci uoči Svjetskog prvenstva problem je imala i srpska karatistkinja Jovana Preković, koja je na tom prvenstvu osvojila zlato. Ognjenu Kuzmiću smo sanirali skočni zglob prije četiri, pet godina, sada je ponovo bio kod nas. Najbolja džudistkinja BiH Larisa Cerić uvijek ističe koliko smo joj pomogli, da smo praktično dio njenog tima, dolazilo je mnogo reprezentativaca Srbije i Hrvatske u rukometu, ali je procentualno čini mi se najveći broj džudista - kazao je Jakovljević.

Kroz ovaj posao stekao je mnogo prijatelja za cijeli život. Kaže da se raduje svakom uspjehu svojih sportista i da su mu njihove medalje jednako važne kao da ih je on osvojio.

- Najljepši poklon su mi njihovi osmijesi, medalje i poruka zahvalnosti. Vjerujte da za to živimo i radimo. Još ukoliko dobijemo dres ili neki suvenir da krasi našu kliniku, niko srećniji od nas - zaključio je Jakovljević.

A dresova i suvenira je mnogo. S obzirom na to da ova uigrana ekipa teži konstantnom usavršavanju, ne bježeći od inovacija na svjetskom tržištu kada je u pitanju njihova grana djelovanja, sigurno će ih još puno završiti na zidovima banjalučkog “Sport studija”.

Drugo lice sporta

Ne računajući povrede, sport je vrlo surova profesija, a konačni proizvod koji dopre do običnog čitaoca ili gledaoca ljepša je strana medalje. Dani slavlja i sreće traju vrlo kratko i rijetki su u odnosu na odricanja i sav trud koji je uložen za rezultat.

- Volio bih da ljudi vide jedan dan Nemanje Majdova. Ustane u sedam, pa ode u teretanu, odspava, ruča, pa na trčanje, pa opet odmor i onda u osam na tatami. I tako iz dana u dan, iz godine u godinu. Jednom prilikom mi je rekao da je za Novu godinu do prije dvije godine redovno bio budan samo do ponoći, a već prvog dana januara odradio dva ili tri treninga. Tako žive šampioni - naglasio je Jakovljević.

Krivi i sportisti

Testiranje, edukacija, ishrana, suplementacija, kondicioni trening, adekvatna kontrola treninga i oporavak. To je proces koji je potrebno poznavati do tančina kako bi prevencija od povreda bila na najvišem nivou. Međutim, samo rijetki sportisti kod nas pridaju veliki značaj ovim komponentama.

- Novak Đoković je naš brend, a većinu stvari koje on ima imamo i mi. Preso terapiju, hiperbaričnu komoru, krio terapiju (hladna kupka)... Nema potrebe pitati da li je to potrebno jer ako radi Đoković, sigurno jeste. Ali vjerujte, mali je broj onih koji to kod nas koriste. Čast izuzecima, poput Vuka Radivojevića, Save Lešića, momaka koji su prošli i vidjeli, a i danas to koriste - rekao je Jakovljević.

Gdje smo u odnosu na svijet

S obzirom na to da rezultati naših sportista, čast izuzecima, ne mogu da se stave u istu ravan sa evropskim i svjetskim, pitali smo našeg sagovornika koliko je za to krivo nedovoljno praćenje trendova u pripremi treninga, samom radu, oporavku...

- Suština savremenog sporta je kontrola treninga i praćenja. Ne postoje dvojica sportista koji se jednako troše. Meni je nevjerovatno da naši klubovi nemaju najobičniji pulsmetar kojim možemo da napravimo čudo kontrolom trenažnog procesa. Moja želja je da napravimo iskorak u tom segmentu, jer bez toga nema kvalitetnog sporta. Naša djeca su super do 16, 17. godine, a onda se izgube. To je dobrim dijelom zbog toga što nisu praćena od trenutka kada je to potrebno. Moja želja je da to podignemo na zadovoljavajući nivo, ne košta to mnogo novca - rekao je Jakovljević.

Liječenje matičnim ćelijama

U  bolnici “S.tetik” od prije tri godine počeli su sa liječenjem matičnim ćelijama.

- To je vrh regenerativne medicine. Doktor Darko Jović odstrani masno tkivo, a nakon toga mi imamo poseban sistem obrade i aplikacije u bolesni, odnosno povrijeđeni dio tijela. Na taj način liječili smo Nemanju Majdova i mladu srpsku tekvondoistkinju Serđu Stević. Ono što je interesantno, objektivnom dijagnostičkom pretragom smo dokazali da te matične ćelije djeluju. Stevićeva je prije dolaska uradila magnetnu rezonancu gdje se vidjelo da je gotovo potpuna ruptura. Roditelji su čuli za nas, doveli djevojku, pa nakon tri mjeseca ponovo uradili magnet. Rezultati su bili fantastični jer je utvrđeno da ne postoji nijedna promjena koja nije sanirana, a ligament je 90 odsto bio funkcionalan. Kažu da je ta djevojčica bolja od Milice Mandić i nadam se da ćemo još mnogo čuti za nju - rekao je Jakovljević.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana