Parada amatera u iščašenoj diplomatiji

Aleksandar Stojanović, Dragana Orlović
Parada amatera u iščašenoj diplomatiji

Brojni apsurdi i komplikacije u funkcionisanju BiH vjerovatno se nisu nigdje odrazili kao u oblasti spoljnih poslova. Pored velikog broja problema koje BiH sama po sebi stvara na unutrašnjem planu, u diplomatiji skoro da nema nekog pozitivnog rezultata.

Diplomatsko-konzularna mreža postala je arena za preplitanje ideologija i nadgornjavanje različitih politika, a umjesto nekakvih uspjeha, diplomate, ali i ministri, mnogo više su poznati po skandalima, propustima i nepravilnostima u radu.

Za šta i čije interese služi diplomatija i može li se BiH, pored svih ostalih problema, uopšte smatrati ozbiljnom državom, ako se uzme u obzir da ni ministri, a ni diplomate nemaju nikakvu odgovornost za svoje postupke? Kriterijum za izbor predstavnika u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, uz nacionalnu strukturu, jesu partijska pripadnost ili lojalnost, dok je obrazovanog ili karijernog diplomatu teže pronaći nego poštenog političara.

Za “Glas plus” govore bivši ambasadori i ljudi koji su bili dio diplomatije BiH, a kao ključni problem ističu odsustvo uvezanog sistema, koordinacije i nedostatak zajedničkog djelovanja, zbog čega su se unutrašnje politike i stalne podjele prelile i na ovo polje. Svako vuče na svoju stranu, a niko ne radi za opšti interes.

Godinama kroz ambasade i ministarstvo artikulišu ljudi koji imaju više slabosti nego prednosti. S obzirom na to da su diplomate odgovorne onima ko ih je imenovao, a ne višim zajedničkim interesima, ne treba da iznenađuje ovakva situacija. To je jednostavno savršena slika naše tmurne realnosti, s kojom valja još dugo živjeti čekajući neka druga vremena i ljude. 

Skandal-ministri

Posebnu pažnju posljednjih godina izazivali su ministri inostranih poslova BiH, koji su svojim postupcima, izletima i skandalima nanijeli više štete nego što su doprinijeli porastu ugleda BiH u svijetu diplomatije, a unutar zemlje najčešće su se bavili vanustavnim djelovanjem i bili predmet kritika.

Sve boljke, nedostaci i problemi u BiH vjerovatno se nisu ni na šta odrazili tako kao što su na spoljnu politiku, a još od ministrovanja Svena Alkalaja na tom planu češće su se pominjali skandali nego bilo kakvi uspjesi.

On je bio jedan od miljenika medija, ali ne zbog kvaliteta rada, nego zbog brojnih incidenata za vrijeme mandata od 2007. do 2012. godine, a kultna rečenica o njegovim mandatu je da je “provodio više vremena na teniskim turnirima nego u kancelariji”. Jedan od najtežih incidenata bilo je izazivanje saobraćajke u Sarajevu, i tom prilikom je povrijeđena jedna osoba, a sarajevska policija utvrdila je da je Alkalaj bio u alkoholisanom stanju.

Obraz diplomatije “osvjetlali” su i Alkalajevi nasljednici, pa je poznat “upad” Zlatka Lagumdžije u dvoranu prilikom govora američkog predsjednika Baraka Obame pred Generalnom skupštinom UN.

Ipak, u posljednje dvije godine ljestvicu na viši nivo podigla je Bisera Turković. Od prvog dana oštrim stavovima, bahatim ponašanjem, u kojem nije poštovala nikakve procedure, zaobilazeći pravila izazivala je revolt Parlamenta, ali i unutar samog ministarstva. Od nacionalističkih i srbofobnih izjava, preko nezakonitih lobiranja, do zapošljavanja članova porodice u diplomatske institucije, Turkovićeva je za kratko vrijeme pažnju javnosti mnogo više privlačila skandalima nego diplomatskim vještinama.

Ono što je posebno izazvalo revolt je to što se Turkovićeva ni ne trudi da se opravda, a nastavila je praksu i da ne polaže račune Parlamentu i javnosti. Zbog toga je delegat u Domu naroda Dušanka Majkić pokrenula inicijativu da se raspravlja o radu i djelovanju MIP-a. Ona u izjavi za “Glas Srpske” kaže da je to ministarstvo mjesto gdje vlada najveći haos i brojne nepravilnosti, zbog čega svi moraju nešto da učine.

Štetu snose država i društvo

Dugogodišnji diplomata i bivši ambasador BiH u Francuskoj i Egiptu Slobodan Šoja kaže za “Glas plus” da je najtragičnije da problemi kod nas uvijek nastaju na privatnoj osnovi, a štetu nikad ne nose privatna lica, već isključivo država i društvo.

- Nedostatak svijesti da treba raditi za opšte interese uzrok je ovoj pojavi, koju će biti teško prevladati. S jedne strane broj moćnih “privatnika” stalno se povećava, dok pravih državnika nikad nismo ni imali od izbora 1990. godine. S druge strane, teško je ili nemoguće pronaći osobu koja bi bila spremna da uvede malo reda u našu diplomatiju - kaže Šoja.

Na pitanje da li se BiH može uopšte smatrati koliko-toliko ozbiljnom državom, Šoja kaže da diplomatija nije jedini problem i da je njih, nažalost, previše. Ipak, on ističe činjenicu da BiH još nema zakon o spoljnim poslovima, a da je strategija spoljne politike usvojena tek 2018. godine.

- Kako se može ozbiljnom državom smatrati zemlja koja nikad nije imala strategiju spoljne politike do 2018. godine, dok Opšti pravci i prioriteti za sprovođenje spoljne politike BiH, usvojeni u Predsjedništvu 2003. godine, i dalje stoje na veb-stranici Ministarstva spoljnih poslova, iako su neke stavke odavno prevaziđene ili više nisu aktuelne. A zakon o spoljnim poslovima nikako da bude donesen, niti se iko zbog toga brine. Međutim, sve to je manji problem jer su i strategija i zakon obične riječi koje usamljeno stoje na papiru koji nikog ne zanima. Glavni problem su ljudi i njihova savjest i svijest o poslu koji obavljaju, te svijest o velikoj odgovornosti koju imaju. Kod nas nema ni svijesti ni odgovornosti, pa samim tim nema ni rezultata ni ugleda - ističe on.

Kako ističe, i sam je za vrijeme svoje diplomatske karijere imao problema, zbog, kako kaže, profesionalizma i odgovornosti kojom je od prvog dana smetao onima koji nisu posjedovali iste vrijednosti i koji su svoje funkcije doživljavali kao idealne strateške baze za nerad i bogaćenje.

- Pokušali su me čak i smijeniti u prvoj godini mandata. Ponavljam da su jedini razlozi za smjenu bili moje znanje i ozbiljnost, entuzijazam i uspješnost. To što nisu uspjeli 2000. godine, učinili su desetak godina kasnije, a razlozi se nisu mijenjali. Ovo ne govorim u namjeri da se žalim, niti da bilo koga prozivam, već da samo hladno poručim onima koji će sutra, na sve tri strane, ući u potencijalno čarobni svijet diplomatije da je cijena vlastite slobode, znanja i profesionalizma izrazito visoka, te da taj pogibeljni sport nije preporučiv slabićima. Oni ga stoga i ne praktikuju. Zato imamo, čast vrlo rijetkim i sve rjeđim pojedincima, iščašenu trodijelnu diplomatiju i paradu amaterizma, osrednjosti i bespogovorne poslušnosti - ističe Šoja.

Zbunjeni strani državnici

Zbog samovolje i nekoordinisanog djelovanja pojedinih diplomata i ministara, ponekad su članovi Predsjedništva BiH morali da se obraćaju i upozoravaju strane diplomate da ono što kaže predstavnik BiH nije zvanični stav, a posljednja dva primjera su samoinicijativna obraćanja ministarke inostranih poslova Bisere Turković i ambasadora BiH u UN Svena Alkalaja pred Savjetom bezbjednosti, a za šta nisu imali saglasnost Predsjedništva BiH. Može li se takvim pismima značajnije uticati na predstavnike drugih država, da li je pametniji blaži ili agresivniji pristup. Šoja ističe da smo mi jedna od rijetkih zemalja sa ovakvom praksom.

- Zato su strani državnici i institucije zbunjeni, a po definiciji oni vole uvijek ostati neutralni i ne stavljati se ni na čiju stranu. Zato radije diplomatski ćute, iako svaku riječ ili svako pismo oni negdje pribilježe. Osnovno pitanje nije da li treba odabrati lijep ili agresivan pristup jer diplomatija počiva na suptilnostima i ne trpi agresivnost i grubost koje su uvijek kontraproduktivne. Važnije je pitanje zašto je za jedan govor u Ujedinjenim nacijama tako teško sročiti jedan neutralan tekst kad diplomatija raspolaže savršenim lingvističkim oružjem u tu svrhu? Upravo su UN mjesto gdje se čuju uglavnom neutralne fraze koje ništa ne znače. Na mjestu člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske, ja bih prije bilo čijeg nastupa stalno pismeno predlagao neki neutralan a precizan tekst koji bi bio svima prihvatljiv i koji bi se od riječi do riječi pročitao. Na taj način krivica za manjak dobre volje da se dođe do kompromisa i izađe sa zajedničkim stavom nikad se neće pripisati predlagaču kompromisa. A onaj ko treba da zna sigurno će saznati ko se zalagao za dobro rješenje - ističe Šoja.

Destinacija za islužene kadrove

Profesor Fakulteta političkih nauka u Banjaluci Miloš Šolaja smatra da BiH u suštini gotovo i nema diplomatiju.

- Možda je i bilo nekih ljudi koji su obećavali i mogli uraditi nešto na tom pitanju, ali političke partije su se potrudile da ih rastjeraju - navodi Šolaja.

Prema njegovim riječima, diplomatija BiH pretvorila se, u stvari, u jednu destinaciju za smještanje isluženih kadrova i popunjavanje stranačkih kvota, a ne oblast za ozbiljna djelovanja.

- Problem je i što BiH nema nikakvo jasno opredjeljenje kada je u pitanju spoljna politika. Ako nemate konsekventnu spoljnu politiku, ne možete imati ni diplomatiju, jer niko ne zna u kom pravcu djelovati - ističe Šolaja i dodaje da je cjelokupna ova oblast jedan začarani krug, jer BiH nema nikakav spoljnopolitički mehanizam koji se može dosljedno primijeniti.

Šolaja smatra da to što BiH nema zakon o spoljnim poslovima i nije toliko problem, jer su prisutne mnogo ozbiljnije poteškoće.

- Bilo bi dobro da imamo taj zakon, ali on sam po sebi ne bi riješio nedostatak opšteg opredjeljenja u spoljnoj politici, niti strateške pravce - naglašava Šolaja.

Najbolje rješenje za probleme u diplomatiji BiH, prema Šolajinom mišljenju, leži u tome da ključni politički akteri diskutuju i procijene šta je to što bi trebalo da bude strateški konceptualni pristup u spoljnoj politici, a zatim i da pronađu mehanizme da sve to ozbiljno i sprovedu.

Srbi najmanje lobiraju

Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, nakon incidenta sa Svenom Alkalajem pred SBUN, pozvao je srpske ambasadore iz BiH da ne postupaju po nalozima ministarke Bisere Turković. Slobodan Šoja kaže da je savjet iznuđen i neuobičajen, a naročito nepraktičan, sa mogućim efektom bumeranga.

- Problem je što bi svaki diplomata u nekoj diplomatskoj misiji, ukoliko ne predstavlja cijelu državu i njene interese, bio automatski ignorisan i marginalizovan od strane zemlje prijema. Više važnih stranih diplomata mi je kazalo da su imali iskustvo sa našim diplomatama, na sve tri strane, koji lobiraju isključivo za “svoju” stranu i da je to redovno loše ocijenjeno. Koliko sam razabrao, Srbi najrjeđe praktikuju tu vrstu lobija - kazao je Šoja i dodao da je riječ o lobijima i lobistima koji su debelo plaćeni.

 

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana