“Orao s Vlašića” pripremao skakaonicu za Nikenena

 Miloš Vasiljević
“Orao s Vlašića” pripremao skakaonicu za Nikenena

Kao dječak imao je samo drvene skije i jaku volju da nauči skijati, a pancerice i ostala oprema bile su samo pojam, kako za njega tako i njegove vršnjake.

Međutim, to ga nije spriječilo da učestvuje na Zimskim olimpijskim igrama 1984. godine u Sarajevu, te da skače sa istog mjesta kao i “gospodar skakaonica” Mati Nikenen. Na rodnom Vlašiću zavolio je skijanje, posebno ski-skokove pa je prije stao na skije nego krenuo u školu i naučio prva slova.

Davno je to bilo, priča za “Glas Srpske” Jovan Radovanović, za mnoge poznatiji kao predsjednik banjalučkog Udruženja porodica sa četvoro i više djece “Četiri plus”. “Orao sa Vlašića” dosanjao je san kome teži svaki sportista. Osjetio je plamen olimpijske baklje. Sjećanja ne blijede.

-  Bitno je bilo početi, kada krene strmina da ne padnem. Sa pet godina sam stao na skije. Prvi put ozbiljno sa šest, tada sam već dobio dobre skije, što je bilo neprocjenjivo - rekao je  Radovanović

Smučarski klub “Travnik”, čiji je bio član, malo je ulagao u skokove i u trčanje, jer je i tada, alpsko skijanje bilo popularnije.

- Skakali smo i na alpskim skijama i to već sa sedam - osam godina. Imali smo želju i volju, a treneri su vidjeli da imam talenta. Osnovali su sekciju trčanje i skokovi i odmah sam se javio za sekciju skokova. Tada sam imao 12 godina, a te 1975. godine s nama je radio i poznati slovenački trener Miro Oman koji nas je puno toga naučio - rekao je Radovanović.

Naglašava da su s njim vježbali na suvo i tek tada su vidjeli šta su prave pripreme.

- Znao sam osnovne pokrete, čučanj i odraz, a naučio sam i skok u telemarku. Skijaški skokovi su za mene bili strast, a sve sam to usavršavao čim se pojavila novogodišnja turneja “Četiri skakaonice” na malim ekranima - rekao je Radovanović.

Pripremajući se za OI trenirali su na Vlašiću i Igmanu, a kasnije i u Sloveniji i Poljskoj. Ipak, kaže Radovanović, put do ZOI je pun uspona, ali i padova. Na Vlašić su 1975. godine dolazili i Slovenci, ali i stranci na Evropski kup.

- Prvi put sam 1976. dobio zlatnu medalju, diplomu i odijelo kao nagradu, to je bilo takmičenje “Pokal Vlašića”, meni jedno od omiljenih - ističe Radovanović.

Prisjeća se i da su 1978. godine išli na pripreme u Sloveniju, a ove zemlje se sjeća i po padu na slovenačkoj Planinici.

- Moj lični rekord je 69,5 metara, a na treninzima sam skakao i više od 80 metara, dok sam na OI skočio 65 metara - rekao je Radovanović.

Poljski trener ih je pripremao za Olimpijadu, već 1980. godine odmah su na Vlašiću skakali na velikoj skakaonici, gdje su se suočili sa pravim udarima vjetra.

- Mi smo pravili 500 skokova tokom godine, a Primož Ulaga recimo 5000 ljeti. Plastika je najvažnija za skokove, a zimi samo potvrđujemo ono što radimo preko ljeta - rekao je Radovanović.

Na jednom takmičenju, neposredno prije ZOI, imao je težak pad gdje je u pitanje došlo i samo učešće u Sarajevu.

- Ostvario mi se san, jer sam imao sreću da je to bilo ovdje kod nas, a upasti u reprezentaciju Jugoslavije među Slovence nije bilo nimalo  lako. Kad su nas prozvali naježio sam se, evo i sada se ježim kada pričam - dodaje  Radovanović

Hiljade ljudi i događaj za koji se godinama spremao ostaće u trajnom sjećanju.

-  Kad ste u letu imate osjećaj kao da ste ptica. Teško je to opisati, to se samo može doživjeti - rekao je Radovanović.

Nakon OI išao je na služenje redovnog vojnog roka, što je i značilo kraj skijaške karijere.

- Poslije OI prestao sam skakati jer je došla i operacija meniskusa, i to ozbiljna tako da sam skije morao ostaviti po strani - rekao je Radovanović.

On sada žali što su skakaonice u okolini Sarajeva ruinirane.

- Gdje je bila skakaonica sad je hotel, a nemamo ni neke rezultate - rekao je Radovanović.

Po njemu, ako već nisu sačuvali skakaonicu za sportiste, onda bi je trebalo pretvoriti u muzej da ostane kao svjedok jednog vremena i neprolaznosti.

Fudbal

Pored skijanja, velika ljubav i strast Jovana Radovanovića bio je i fudbal, a imao je poziv iz Veleža da pojača njihove redove. Ipak, OI su bile prioritet.

- Dobio sam poziv od Veleža da pređem u njihove redove 1983. godine, ipak, skijaški skokovi su za mene bili na prvom mjestu - rekao je Radovanović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana