Od osuđenika do vrhunskih političara

Iako su svi radili u istom podneblju, bili na istim funkcijama i svoje visoke dužnosti obavljali pod kontrolom iste međunarodne zajednice, njihovi putevi i sudbine razlikuju se toliko kao da su dotični predsjednikovali na različitim kontinentima. To što nisu baš svi tako loše prošli obavljajući te funkcije, kao ni poslije napuštanja istih, govori da nisu potpuno u pravu oni koji tvrde da u Bosni nikad nećeš pogriješiti ako prognoziraš crno. Naprotiv, ima onih kojima je, bar tako misle zbog svog iznenadnog materijalnog blagostanja, danas mnogo bolje nego prije predsjedničkog mandata. Ali ima i onih za koje pomenuto pravilo i te kako važi i koji bi, da su znali šta ih čeka, najvjerovatnije iz BiH pobjegli daleko i na vrijeme.     

Generalno, jedni su danas u zatvoru, drugima se sudi, treći su izašli iz politike i vratili su svom profesorskom zanimanju, neki su otišli u biznismene, a ima i onih koje danas u regiji, a i šire, smatraju vrhunskim političarima. Krenimo redom.

Predsjednici

Prvi predsjednik Republike Srpske od aprila 1992. do polovine jula 1996. godine bio je Radovan Karadžić. Danas mu se sudi u Haškom tribunalu jer je osumnjičen za ratne zločine počinjene tokom rata u BiH. Nakon višegodišnjeg skrivanja, uhapšen je u julu prošle godine u Beogradu. O njemu se, uglavnom, sve zna. Osim, naravno, gdje se krio i šta je radio onih dvanaestak godina kad su ga bezuspješno tražile sve službe svijeta. Taj period skrivanja možda je najbolje objasnio sam Karadžić rekavši "Kad su znali ko sam, nisu znali gdje sam, kad su znali gdje sam, nisu znali ko sam". Period Karadžićevog "Dabićevanja" uglavnom je poznat. Ostaje, dakle, rasvjetljavanje njegovih boravišta i kretanja u onom periodu dok je još bio "onaj" Radovan, svima poznat.

Karadžić danas tvrdi da nema novca ni za odbranu mada je njegova mreža podrške godinama ubirala pozamašne svote. Službe u RS i Srbiji tek treba da otkriju o kojoj količini novca se radi, kao i ko su osobe koje su ga godinama sakupljale u Karadžićevo ime. Takođe i Karadžićeva porodica tvrdi da nema stalni izvor prihoda i da već godinama živi od pomoći prijatelja.

Biljana Plavšić drugi je po redu predsjednik RS. Na pola predsjedničkog mandata formirala je svoju stranku SNS, raspustila Narodnu skupštinu, raspisala vanredne izbore i otjerala SDS sa vlasti. Izborom Vlade Milorada Dodika 18. januara 1998. godine, završena je epoha apsolutne vladavine SDS-a. Predsjednik Srpske bila je do novembra 1998. godine, a 2001. godine predala se Haškom tribunalu. Trenutno izdržava jedanaestogodišnju zatvorsku kaznu u Švedskoj. U zatvoru je napisala dvije knjige pod nazivom "Svedočim". Poznata kao borac protiv kriminala, sama nije stekla nikakva materijalna dobra ni za vrijeme, ni poslije mandata predsjednice RS. Izbjegla je iz Sarajeva, a u Banjoj Luci ima stan.

Radikal Nikola Poplašen pobijedio je na predsjedničkim izborima krajem 1998. godine. Samo pola godine kasnije smijenio ga je tadašnji visoki predstavnik u BiH Karlos Vestendorp, ali je ostao na funkciji predsjednika do narednih izbora 2000. godine. Poplašen je danas profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci.

- Što se tiče situiranosti mene i moje porodice, siti smo. A vajda od moje funkcije je iskustvo koje mi odmaže - kaže Poplašen.

I danas mu je zabranjeno da bude nosilac političke funkcije. Kaže da uvjerenja nije promijenio, a da "od političkih aktivnosti upražnjava samo izlazak na izbore".   

SDS-ovac Mirko Šarović dobio je povjerenje građana na izborima 2000. godine i na predsjedničkoj funkciji ostao do oktobra 2002. godine. Kasnije je bio srpski član Predsjedništva BiH. Zatim je godinu dana proveo u pritvoru jer ga je Sud BiH teretio za organizovani kriminal i za pronevjere u Privrednoj banci Srpsko Sarajevo. Oslobođen je radi nedostatka dokaza. Šarović se danas ne bavi aktivno politikom. Ističe da je član Upravnog odbora Fudbalskog kluba Slavija. Bavi se privatnim biznisom. Ima kuću u Istočnom Sarajevu gdje živi s porodicom. Na Jahorini, navodno, gradi veliki hotel.

Šarovića je na predsjedničkoj funkciji 2002. godine naslijedio njegov stranački kolega Dragan Čavić. Predsjednik RS bio je do 2006. godine. Nakon tog počeo je da se bavi privatnim biznisom. Primjetno je da je finansijski neuporedivo bolje stajao nego prije obavljanja funkcije predsjednika Srpske. Čavić je prošle godine napustio SDS i osnovao Demokratsku partiju. Za njega su se, još dok je bio predsjednik, vezivale mnoge afere, poput štetnog ugovora Rafinerije nafte Brod s kompanijom "Vitol" čime je Rafinerija oštećena za 115 miliona dolara. Demantovao je  napise da je njegov tjelohranitelj bio Ljuban Ećim, koji je uhapšen u Beogradu kao pripadnik međunarodne kriminalne grupe koja se bavila trgovinom drogom.

Čavića je na izborima 2006. godine potukao kandidat SNSD-a Milan Jelić. Nakon manje od godinu dana na dužnosti predsjednika RS Jelić je umro od posljedica srčanog udara. U Srpskoj su za vrijeme Jelićevog mandata započeti značajni ekonomski projekti. On je obavljao i funkciju predsjednika Fudbalskog saveza RS i BiH. Milan Jelić je umro u septembru 2007. godine. Kao znak poštovanja prema predsjedniku Jeliću u Republici Srpskoj je osnovana Fondacija "Dr Milan Jelić". Stipendije te fondacije dodjeljuju se najboljim studentima kao podsticaj školovanju i uspjehu.

Predsjednik NSRS Igor Radojičić, koji je i danas predsjednik parlamenta Srpske, bio je predsjednik RS od početka oktobra do kraja decembra 2007. godine.  

Na prijevremenim predsjedničkim izborima u RS koji su organizovani poslije Jelićeve smrti, ubjedljivo pobjeđuje Rajko Kuzmanović, kandidat SNSD-a i aktuelni predsjednik RS. Kuzmanović je bio predsjednik Akademije nauka i umjetnosti RS i profesor na Pravnom fakultetu u Banjoj Luci. Spajanjem politike i prava, Kuzmanović je smirio političke prilike u RS i BiH.

Premijeri

Prva Vlada RS formirana je 22. aprila 1992. godine na Palama, a njen predsjednik bio je univerzitetski profesor Branko Đerić. Poznavaoci političkih prilika i danas smatraju da je Đerić bio najčestitiji premijer u vrijeme SDS-ove vladavine. On se već krajem godine povlači sa funkcije i zauvijek iz politike. Na svjedočenju u Haškom tribunalu 2006. godine na suđenju Momčili Krajišniku, Đerić je rekao da je Krajišnik bio "privatni Karadžićev predsjednik vlade" i da je Karadžić vjerovao samo Krajišniku. Đerić je danas šef Katedre ekonomskih nauka Univerziteta u Istočnom Sarajevu.

Radovan Karadžić mandat za sastav nove vlade u decembru 1992. godine povjerava Vladimiru Lukiću koji predsjednik Vlade postaje u januaru 1993. godine. To vrijeme se pamti po naftnoj aferi u kojoj je budžet RS trajno oštećen za nekoliko miliona maraka. Novac za kupovinu nafte povjeren je potpredsjedniku Vlade Branku Ostojiću, inače bliskom prijatelju i sponzoru porodice Karadžić. Nafta nikad nije stigla u RS.

Lukić je danas tehnički direktor Instituta za građevinarstvo u Banjoj Luci.

- Radim puno radno vrijeme, tu stičem dohodak. Živim od toga i od penzije. Politički nisam aktivan niti sam član ijedne stranke. Poslije razrješenja bio sam profesor Šumarskog fakulteta a radio sam i na osnivanju Arhitektonsko-građevinskog fakulteta gdje sam bio i dekan. Krajem 2003. godine otišao sam u penziju. Bio sam savjetnik u Privrednoj komori RS. Od aprila prošle godine sam na ovom radom mjestu, kaže Lukić.

Kaže da se "ono i ovo vrijeme ne mogu porediti", i da je "danas RS stala na svoje noge".

Nakon nešto više od godinu i po Vladimir Lukić je smijenjen, a novi mandatar postaje hercegovački biznismen Dušan Kozić. Protiv njega se pobunio regionalni odbor SDS-a Hercegovine gdje su Kozića zbog šverca cigaretama nazivali "mister Malboro", ali je na sjednici Narodne Skupštine Karadžić njegov izbor uslovio pitanjem vlastitog predsjedničkog kredibiliteta. Kozić je 28. februara 1995. godine stavio potpis na hipotekarni ugovor težak 60 miliona dolara između Vlade i poznatog trgovca oružjem liberijske firme "Orbal marketing servis". Time je rasprodaja Rafinerije nafte Brod praktično počela odmah po njenom ponovnom stavljanju u pogon nakon rata. Kozić je suosnivač i član Upravnog odbora Društva za upravljanje investicionim fondovima "Nimako" iz Banje Luke, koje je osnovano 2007. godine.

Mandat za sastav Vlade RS u oktobru 1995. godine Karadžić povjerava Rajku Kasagiću, tadašnjem predsjedniku Izvršnog odbora SO Banja Luka, koji će napraviti najveći politički zaokret tih godina. Umjesto da bespogovorno sluša Karadžića, on se okreće Beogradu. Proglašen je izdajnikom i nakon pola sklonjen sa funkcije premijera. Kasagić poslije tog predaje poslovno pravo na Ekonomskom fakultetu u Banjoj Luci i Brčkom, a kaže da je četiri i po godine bio nezaposlen i da se morao povući iz SDS-a. Za to vrijeme, je kaže, doktorirao i napisao četiri zbirke pjesama, objavio tri udžbenika.

Za novog premijera u maju 1996. godine postavljen je anonimni magistar iz Bosanske Krupe, Gojko Kličković. Ostaće upamćen po brojnim kamenima temeljcima za nikad sagrađene objekte, po sklonosti alkoholu i po tome što je budžet RS vozio u gepeku svog džipa. Na osnovu međunarodne potjernice, zbog sumnje da je pronevjerio ogromne količine novca, Kličković je uhapšen u junu 2006. godine u Srbiji i izručen Sarajevu, gdje se već neko vrijeme nalazi u zatvoru.

Od januara 1998. do januara 2001. godine premijer RS bio je kandidat SNSD-a Milorad Dodik a na tu funkciju predložila ga je predsjednica RS Biljana Plavšić. Dodik je, pored ovog, obavljao funkciju predsjednika Vlade RS u još dva mandata. Drugi mandat mu je povjeren u februaru 2006. godine kad je NSRS izabrala Vladu RS na čijem čelu se našao Dodik na prijedlog tadašnjeg predsjednika RS Dragana Čavića. Nakon opštih izbora u BiH održanih 1. oktobra 2006. godine, Dodikov SNSD osvojio je 43,31 odsto glasova birača za izbor poslanika za NSRS, odnosno 41 mjesto u skupštini, kao i pobjedu svog kandidata za predsjednika RS Milana Jelića. Nakon toga stekli su se svi uslovi da Dodik na prijedlog Milana Jelića bude ponovo izabran za premijera RS. Nova, dvanaesta vlada RS izabrana je na sjednici NSRS održanoj 29. novembra. 2006. godine.

U međuvremenu od januara 2001. do januara 2003. godine premijer RS bio je predsjednik PDP-a Mladen Ivanić. On kaže da danas živi od profesorske plate na fakultetu.

- Nikakav drugi posao niti privatni biznis nemam. Sad sam se povukao sa funkcije predsjedavjućeg Doma naroda Parlamenta BiH ali sam poslanik u Domu naroda. U Strazburu sam potpredsjednik Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope, ali taj posao nije plaćen - kaže Ivanić.

Dodaje da nikada nije bio u upravnim odborima preduzeća, ali kaže danas lakše jer su danas bolje plate nego u vrijeme kad je on bio premijer.

Od januara 2003. do februara 2005. godine premijer RS bio je PDP-ov kadar Dragan Mikerević. Mikerević je u junu 2004. godine podnio ostavku na mjesto premijera, a danas je predsjednik PDP Doboj. Pero Bukejlović, premijer RS koji je na tu funkciju došao poslije Mikerevića, izjavio je da Dragan Čavić i Dragan Mikerević treba da odgovaraju za štetan ugovor Rafinerije nafte i "Vitola" zbog kojeg je britanska kompanija tražila 115 miliona dolara odštete. Mikerević je danas predsjednik Odbora za reviziju u NSRS i predsjednik Upravnog odbora Saveza računovođa i revizora RS. Mediji tvrde da ima godišnje prihode od dva miliona KM, velelepnu kuću, dva stana i tri kafića.

SDS-ovac Pero Bukejlović bio je predsjednik Vlade RS od februara 2005. do februara 2006. godine. Javnosti je ostao poznat kao rođak tadašnjeg predsjednika RS Dragana Čavića. Kaže da će se vratiti u privredu.

- Direktor sam akcionarskog društva Trudbenik u Doboju. Nisam ni u jednoj stranci. Imovno stanje mi se nije popravilo otkad sam bio premijer. Vozim automobil koji je star 12 godina. Supruga je penzioner, imam naslijeđenu porodičnu kuću i stan - kaže Bukejlović.

On zaključuje da je danas politička situacija u RS daleko stabilnija nego kad sam ja bio premijer. Kaže da izuzetno cijeni doprinos sadašnje vlasti koja je uspjela da sačuva RS i sve prave vrijednosti.

Poslije Bukejlovića, kako smo već pomenuli, 28. februara 2008. godine premijer RS postaje Milorad Dodik koji i danas obavlja tu funkciju. Za njega u regionu, a sve više i u svijetu, vlada mišljenje da je postao političar vrhunskih kvaliteta.       

SNSD

Tokom rata u BiH Dodik je bio poslanik Narodne skupštine RS. Tada je osnovao Klub nezavisnih poslanika u NSRS Srpske, čiji su se članovi suprotstavili politici SDS koja je imala apsolutnu vlast u ratnoj skupštini RS. Poslije Dejtonskog sporazuma, 1996. godine, iz kluba je proizašla Stranka nezavisnih socijaldemokrata. Dodik je postao njen prvi predsjednik. Stranka se kasnije ujedinila sa Demokratskom socijalističkom partijom kako bi se oformio Savez nezavisnih socijaldemokrata.

Poplašen

Nikola Poplašen kaže da je smijenjen nezakonito.

- Smijenjen sam jer nisam bio poslušnik fašističkog sistema kojeg tako definišu i njihovi, zapadni analitičari. Danas imam stan u Banjoj Luci i automobil "dačiju", mada se vozim taksijem - kaže Poplašen.

Kozić

Kao savjetnik predsjednika Vlade RS bivši premijer RS Dušan Kozić je radio od 1995. do 1997. godine. U periodu 1999.-2006. godine radio je u Novoj banci AD Bijeljina. Bio je na pozicijama direktora filijale te banke u Trebinju, a zatim u njenim filijalama u Paraćinu i Beogradu. Od 2006. godine radi kao savjetnik u Findomestik banci u Beogradu.

Predsjednici Republike Srpske

Premijeri Republike Srpske

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.