Nova matrica djelovanja bošnjačkih lobista u SAD: Preko američke rusofobije do unitarne BiH

Veljko Zeljković
Nova matrica djelovanja bošnjačkih lobista u SAD: Preko američke rusofobije do unitarne BiH

U savremenom svijetu više ne postoji ni istina ni neistina, već samo mogućnost da se u dolarima plati, kupi ili proda mišljenje, stav, informacija, koja ima upotrebnu vrijednost i domet shodno svojoj tržišnoj cijeni.

Ovom logikom se gotovo 30 godina rukovode predstavnici bošnjačke politike koji ne odustaju od svog davno zacrtanog cilja stvaranja unitarne i centralizovane BiH, po volji i mjeri jednog naroda. Ono što nije dobijeno u ratu, pokušava se ostvariti novcem i lobiranjem u miru. 

Kako bi i došli do tog cilja, u Sarajevu su osmislili novu matricu djelovanja. Nakon godina satanizovanja Srba, sada se pokušava iskoristiti antirusko raspoloženje nove američke administracije sa predsjednikom Džoom Bajdenom na čelu, a koja već najavljuje obračun sa navodno malignim ruskim uticajem na Balkanu. U tu oblandu bošnjačka politička elita upakovala je i priču o nefunkcionalnosti BiH i neophodnosti revizije Dejtonskog mirovnog sporazuma, a da bi bila privučena pažnja Vašingtona, plasirana je teza kako su Srbi remetilački faktor i produžena ruka ruske politike na Balkanu.

 - Bošnjaci očekuju da uz pomoć Bajdena konačno realizuju svoj projekat, a pogotovo jer je nova američka administracija već najavila kako ima želju da se aktivnije uključi u balkansku problematiku. Ovo je odraz njihove težnje da pokušaju marginalizovati ruski uticaj na Balkanu. Oni će definitivno tome težiti, a to će se sigurno odraziti i na BiH, odnosno pokušaje da se dodatno revitalizuje Dejtonski sporazum - kaže za “Glas Srpske” politički analitičar Srđa Trifković. 

Ruder i Fin

Prema podacima iz knjige Jelene Rajaković objavljene na engleskom jeziku “Lobiranje u funkciji kreiranja imidža BiH”, počeci ovog bošnjačkog lobiranja datiraju još iz devedesetih godina prošlog vijeka, kada se u SAD, ali i u drugim zemljama vrlo malo znalo o republikama SFRJ, kao i o suštini dešavanja koja su vodila u građanski rat na njenim prostorima.

Prema podacima američkog Ministarstva pravde, lobističke aktivnosti tadašnje Republike BiH u SAD počele su već tokom 1992. godine. Angažovanjem renomirane i svjetski poznate PR agencije “Ruder i Fin” tadašnje bošnjačke vlasti trudile su se da ostvare ne samo političke ciljeve već i kontakte sa osobama bitnim za procese donošenja značajnih odluka, kao i mobilizaciju američke javnosti.

Kada je ova američka marketinška agencija počela da se bavi balkanskim sukobima, u javnosti su počele da se pojavljuju adaptirane verzije događaja sa prostora bivše Jugoslavije. Govoreći o strategiji rada “Ruder i Fina”, Džejms Harf, direktor te agencije, jednom prilikom je istakao kako je agencija tada uspostavila sofisticiran aparat za sakupljanje vijesti s fronta o onome što se dešava u BiH, ali i Hrvatskoj, a onda je sve to trebalo svesti na formu koja bi bila što razumljivija običnim Amerikancima.

- Mi smo bili u stanju da prezentujemo priču o dobrim i lošim momcima koja bi kasnije sama nastavila da se razvija. Naš zadatak nije bio da provjeravamo informacije. Mi nismo za to opremljeni. Naš posao je da ubrzamo protok informacija koje su za nas povoljne, da ih usmjerimo ka precizno izabranim ciljevima. Mi smo profesionalci. Mi smo imali posao koji je trebalo da obavimo i mi smo ga obavili. Mi nismo plaćeni da budemo moralni - istakao je Harf u intervjuu datom francuskom novinaru Žaku Merlinou u oktobru 1993. godine.

Harf je u ovom intervjuu objasnio i kako je zajedno sa svojim saradnicima pravio iskrivljenu sliku ratova na prostoru bivše Jugoslavije i imidž Srba i kakav je to uticaj imalo na kreiranje svjetskog javnog mnjenja. On, između ostalog, sebi pripisuje zasluge za plasiranje priče, između 2. i 5. avgusta 1992. godine, o logorima koje drže Srbi u BiH.

- Angažovali smo tri važne jevrejske organizacije. Predložili smo im da objave prilog u “Njujork tajmsu” i da organizuju protestni skup pred zgradom na Ist riveru. Blef je potpuno uspio i jevrejske organizacije su ušle na stranu muslimana. Tako smo uspjeli da u američkom javnom mnjenju stvorimo sliku znaka jednakosti između Srba i nacista. Izjednačavanje Srba sa nacistima bilo je složen posao koji smo mi pojednostavili pričom o dobrim i zlim momcima. Uspjeli smo, jer smo gađali pravo u metu, jevrejsku publiku. Odmah je nastupila osjetna promjena jezičkog registra u medijima, uz upotrebu izraza sa veoma jakim emotivnim nabojem, kao što su etnička čišćenja, koncentracioni logori, što je sve prizivalo u svijest poređenje sa nacističkom Njemačkom, gasnim komorama i Aušvicom. Pogodili smo pravo u metu - istakao je Harf u ovom intervju.

Tajno oružje

I tvorac preteče Dejtonskog mirovnog sporazuma lord Dejvid Oven u svojoj knjizi “Balkanska odiseja”, a pozivajući se na tekst objavljen u listu “Atlanta žurnal” od 28. februara 1993. godine pod imenom “Tajno oružje: Američke PR firme prodaju Srbe kao 'loše momke'“, navodi kako je od juna do decembra 1992. godine ova američka agencija organizovala niz sastanaka bošnjačkih funkcionera pa i sa kandidatom za potpredsjednika SAD Alom Gorom, vršiocem dužnosti državnog sekretara Lorensom Iglbergerom, kao i sa 10 uticajnih senatora, uključujući lidera Demokratske stranke u Senatu Džordža Mičela i lidera Republikanske stranke u Senatu Roberta Dola.

Osim organizovanja posjete ministra spoljnih poslova RBiH Vašingtonu, službenici firme “Ruder i Fin” savjetovali su bošnjačku delegaciju u Helsinkiju na hitnom samitu KEBS, zatim u Istanbulu povodom organizacije Islamske konferencije, na zasjedanju Generalne skupštine UN i Londonskoj konferenciji u avgustu 1992. godine.

Kako Rajakovićeva navodi u svojoj knjizi, iako je teško povjerovati da bi specijalizovani politički krugovi u SAD donosili ključne odluke samo na osnovu izvještaja PR agencija, ipak je na taj način, s jedne strane, izvršena mobilizacija javnosti pod čijim su pritiskom donesene i neke bitne odluke, a s druge, pred tom istom javnošću je stvoren alibi za planirane akcije.

Primjenjujući jednu takvu doktrinu bošnjačke partije su i nakon građanskog rata u BiH nastavile sa angažovanjem i plaćanjem raznih lobista. Neki od ciljeva za koje su lobirali politički predstavnici iz bošnjačkog naroda kao i razna udružena bošnjačke dijaspore u Sjevernoj Americi i inostrani “stručnjaci” bili su ukidanje entiteta i kantona, ostajanje u fokusu spoljne politike SAD, sprečavanje zatvaranja Kancelarije visokog predstavnika, priznavanje bosanskog jezika u Kanadi, a lobiralo se i za imenovanje specijalnog predstavnika američke administracije za Balkan.

Stari jastrebovi

Ista meta, isto odstojanje, reklo bi se i danas. U ovu priča o lobiranju i kreiranju javnog mnjenja u Americi sada su uključeni Američko-bošnjačka fondacija (ABF), koju finansijski pomažu gotovo sve veće kompanije iz FBiH pa čak i državne institucije, “Krug 99” koji zagovara regionalizaciju BiH, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, razni instituti i fondacije sa bošnjačkim predznakom, te bivši američki kongresmeni, koji su direktno ili indirektno bili uključeni u ratna dešavanja na prostorima bivše Jugoslavije.

Na toj liniji fronta su i bivše američke diplomate Danijel Hamilton i Danijel Server, te poljski analitičar Januš Bugajski, ali i Univerzitet “Džon Hopkins”, te “Vilson centar” kao njegova produžena ruka. Za sve njih zajednička je rusofobija.

“Vilson centar” je krajem prošle godine sačinio jedan dokument koji su potpisali pomenuti Hamilton i Server, ali i poznati negator Srpske Reuf Bajrović i zagovornik majorizacije hrvatskog naroda u BiH, a u kom se Bajdenu sugeriše šta mu je činiti o pitanju BiH.

Prema riječima šefa Predstavništva Srpske u SAD Obrada Kesića, poznati sarajevski biznismeni braća Mujo i Selmo Selimović već su u nekoliko navrata pomogli rad ovog centra, ali i Univerziteta “Džon Hopkins”.

- Oni su uspeli da se povežu s tim ljudima koji su i ranije propagirali tu bošnjačku priču, tako da su oni to maksimalno iskoristili. Naruku im ide i to što još postoji veliki broj bivših američkih diplomata iz devedesetih godina koji i dalje veoma pristrasno gledaju na stvari u BiH. Bošnjaci upravo preko njih najviše pokušavaju da utiči na spoljnu politiku Amerike prema BiH, jer oni i dalje imaju osećaj da im nešto duguju, te da je potrebno završiti projekat koji je započet još devedesetih godina prošloga veka - kaže Kesić.

S Kesićem je saglasan i Trifković navodeći kako Srpskoj, ali ni Srbiji, ne ide naruku to što je za novog američkog sekretara za spoljne poslove postavljen Entoni Blinken.

- Ceo taj tim oko Bajdena je nekada vodio jednu antisrpsku priču i narativ. Oni i dalje Srbe doživljavaju kao remetilački faktor i unutar te paradigme funkcionišu. Slično mišljenje ima­ i plaćenik Server, ali i ostrašćeni šovinista Bugajski koji više mrzi Ruse nego što voli svoje Poljake. Za njih su Srbi samo kolateral u toj priči - navodi ovaj politički analitičar.

Da u Vašingtonu postoji ogromna opsesija Rusijom, te da bošnjačka strana tu činjenicu pokušava maksimalno iskoristiti, smatra i Kesić.

- Pokušava se stvoriti dojam kako su američki interesi na Balkanu ugroženi zbog Srba i njihovih veza sa Moskvom. Koristi se taj strah i animozitet koji je dosta jak, a pogotovo u američkom Kongresu. U čitavu ovu hajku uključio se i visoki predstavnik Valentin Incko, koji je američkim kongresmenima plasirao jednu lažnu i iskrivljenu sliku BiH. Prema Inckovom viđenju BiH, bošnjački nacionalizam nije pretnja, ali jesu hrvatski i srpski - navodi Kesić.

Kako kaže, naruku Srbima ne ide ni povratak globalista na vlast u Americi, iste one ekipe koja je intervencionizmom širila interese velikih kompanija širom svijeta.

- Godinama se kroz američke medije građanski rat u BiH prikazuje u crno-belom svetlu, na jednostran način. Bošnjaci su predstavljeni kao žrtve, a Srbi kao agresori. Oni ne žele korigovati taj svoj ranije izgrađeni stav iako je dosta toga razobličeno. Ali verujem kako se stvari ipak menjaju i idu nabolje, a pogotovo jer su u “rat” ušli Hrvati i Bošnjaci. Sve više američkih kongresmena katolika, a koji su donedavno podržavali Sarajevo, okreću leđa i staju u “odbranu” hrvatskog naroda u BiH. To otvara vrata i Srpskoj i Srbiji da se bolje pozicioniraju kod nove administracije - dodao je Kesić.

Ovaj optimizam ne dijeli Trifković koji kaže kako ima veliki unutrašnji nemir da će SAD ipak probati da realizuju reviziju Dejtona, kako bi pokazale svoju snagu.

- Verujem kako je ova pretnja ozbiljna i velika. To nadležni u RS i Srbiji treba ozbiljni da shvate - poručio je Trifković.

Građanska država

Prema riječima Trifkovića, iza priče o nekakvoj građanskoj državi BiH krije se težnja Bošnjaka za hegemonijom.

- Zagovornici tog bošnjačkog koncepta u zapadnom svetu neće vam reći da je isti princip potrebno primenjivati u Britaniji, jer bi to značilo gubitak autonomije koju imaju Škotska ili Severna Irska. Zašto taj koncept ne podrže u Španiji? Dakle, reč je o frapantnoj hipokriziji. U tim zemljama diverzifikacija demokratskih institucija u etničkim mešanim celinama se smatra kao moderna tekovina, dok u BiH to nije - kaže Trifković.

 

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana