Nezaustavljivi kolaps ljudske civilizacije: Kraj svijeta je bliži nego što smo mislili?
Teoretski fizičari specijalizovani za kompleksne sisteme zaključili su da bi ljudsko uništavanje šuma moglo da podstakne nezaustavljivi kolaps ljudske civilizacije u slijedećih nekoliko decenija.
Ukoliko ljudi nastave sa ovakvim aktivnostima, Zemlja više neće biti u stanju da održi rastuću populaciju, a ovim tempom šume bi u potpunosti mogle da nestanu za 100 do 200 godina.
Dr Gerardo Akvino s Instituta Alana Turinga u Londonu i profesor Mauro Bolonja s čileanskog univerziteta Tarapaca u svom istraživanju su istakli da ćemo teške posljedice osjetiti i prije nego što posječemo posljednje stablo, a promjene uključuju ugrožavanje opstanka mnogih vrsta, uključujući i našu.
Tačka bez povratka
Prije razvoja ljudske civilizacije Zemlju je pokrivalo 60 miliona kvadratnih kilometara šume, dok novi podaci pokazuju da nam je ostalo nešto manje od 40 miliona.
Drugim riječima, ostalo nam je još nekoliko decenija prije nego što pređemo tačku bez povratka.
Istraživanje fizičara pokazalo je da su šanse da izbjegnemo katastrofalni ishod izuzetno male, a u najboljem slučaju imamo manje od 10 odsto šanse da izbjegnemo katastrofu.
Autori su ponudili i utopijsko riješenje u vidu Dasonove sfere, hipotetičke megastrukture (na primjer sastav satelita) oko Sunca, koja apsorbuje velik dio solarne energije i šalje je nazad na Zemlju.
Naravno, tu sferu ne treba shvatiti doslovno, jer postoje drugi načini proizvodnje iste količine energije. Na primjer, nuklearnom fuzijom.
Poruka je zapravo da je katastrofa neizbježna ako ne promjenimo neodrživi način funkcionisanja, a jedini izlaz leži u tehnološkom razvoju bez presedana.
Ono što je bitno jeste da ne smijemo da zaboravimo da se radi o istraživanju teoretskih fizičara, koji problemu pristupaju na nivou teorije i dijelovi istraživanja su spekulativni. To jest, postavljaju pitanja šta bi društvu trebalo da dođe od ograničenja po pitanju resursa i kako bi takvo društvo izgledalo.
Visoka tehnološka razvijenost donosi i riješenja koja bi ili izbjegla ili spriječila ekološku katastrofu.
Na tom nivou trenutno nismo, ali pitanje je i hoćemo li taj nivo tehnološkog razvoja na vrijeme dostići. Ovo istraživanje pokazuje da nećemo, tačnije, imamo manje od 10 posto šanse da se to dogodi.
Nije sve tako crno
Ovaj i njemu slični modeli kreću od pretpostavke da ćemo ovim putem nastaviti, ali prema ovogodišnjem UN-ovom izvještaju, deforestacija na globalnom nivou u posljednjih nekoliko decenija pada.
Preciznije, u periodu od devedesetih do danas godišnji gubitak šuma opao je sa 7,8 miliona na 4,7 miliona hektara. Jedan od razloga je prirodno i planirano pošumljavanje, prenosi Indeks. To ne znači da se možemo opustiti jer u istom smo periodu izgubili nevjerovatnih 178 miliona hektara šuma, a postoji i opasnost da se to smanjenje uspori ili čak vrati na negativan trend.
Još jedna pozitivna stvar je i to da broj stanovnika ne raste kao što pesimisti očekuju već se sredinom vijeka očekuje osjetno smanjenje.
I dok je sve to prilično spor proces, mnogo se toga može učiniti promenom pristupa ili korenitom civilizacijskom transformacijom. Prebacivanjem fokusa s ekstremno individualnih na zajedničke interese.
Niko ne kaže da će to biti jednostavno, ali na kraju, sve je oduvijek i bilo na nama; prenosi B92.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
