Nema rata bez plaćenika: Oni ubijaju i ginu za novac, iz Rusije i Amerike su najozloglašeniji

G.S.
Nema rata bez plaćenika: Oni ubijaju i ginu za novac, iz Rusije i Amerike su najozloglašeniji

Otkako su zabiljeleženi prvi ratovi u istoriji, postojali su i plaćenici, vojnici najamnici. Danas su, međutim, oni pripadnici organizacija koje se predstavljaju kao privatne kompanije koje pružaju usluge obezbjeđenja, logistike, procijene rizika itd.

Ovakvih kompanija ima najviše u SAD i mnoge od njih sarađuju sa američkim ministarstvima i vojskom u prekomorskim misijama. Međutim, njihova uloga, koja bi trebalo da bude odbrambena, često je vrlo sumnjiva, a krši i međunarodne zakone, piše Blic.

Početkom maja je jedna takva kompanija “Silverkorp USA” pokušala krajnje bizaran napad na režim u Venecueli uz svega nekoliko plaćenika koji su čamcima pokušali da uđu u zemlju. Taj pokušaj puča je okončan smrću i hapšenjem nekoliko njih. Američki mediji ga nazivaju jednim od najglupljih pokušaja pučeva u istoriji.

Međutim, izgleda da su “Silverkorp USA”, koji su prethodno imali angažmane samo kao obezbjeđenja na mitinzima i koncertima, za sada tek “plaćenici u pokušaju”. Ovdje ćemo navesti neke ozbiljnije igrače, ali i kontroverze koje ih prate.

Blekvoter, odnosno Akademi

Koliko god da puta mijenjaju naziv, svijet će ih uvijek znati kao “Blekvoter”, i to ne po dobru.

Osnovao ih je 1997. godine Erik Prins, nekada mornarička foka, koji je, između ostalog, učestvovao i u ratu u bivšoj SFRJ, a sada milijarder, vlasnik nekoliko kompanija i filantrop (ironije li).

Od 1997. do 2010. godine, „Blekvoteru” je dodijeljeno dvije milijarde dolara vladinih ugovora o bezbjednosti, od kojih su više od 1,6 milijardi dolara bili neodređeni savezni ugovori i nepoznata količina posla. Od 2001. do 2010. godine Centralna obaviještajna agencija (CIA) dodijeljivala je do 600 miliona dolara vrijednih ugovora, čiji su detalji strogo povjerljivi, ovoj kompaniji i osobama povezanim sa njom. Važi za jednu od najvećih privatnih kompanija za obezbjeđenje koje rade za Stejt department, pružajući mu čuvare za ambasade i baze u inostranstvu, piše “Independent”.

U svojim memoarima Prins se hvalio kako su SAD zahvaljujući njegovim kontaktima sa avganistanskim gospodarima rata, koje je dostavio CIA, uspjele da sruše talibane i nateraju Al Kaidu da bježi i krije se.

Ipak, “Blekvoter” će ostati najpoznatiji i najzloglašeniji zbog masakra na trgu Nisur u Bagdadu u septembru 2007. godine, u kojem su njegovi plaćenici otvorili vatru na prepunom trgu, usmrtivši 17 iračkih civila i teško ranili još 20 osoba. Jedan radnik “Blekvotera” osuđen je na doživotni zatvor, a trojica na po 30 godina.

Ova ubistva su privukla veliku međunarodnu pažnju i ukazala na brojna pitanja u vezi sa tim da li privatnim firmama za obezbjeđenje uopšte treba dozvoliti da šalju plaćenike u ratne zone.

Da stvar bude još gora, to nije jedini težak incident. “Vikiliks” je objavio podatke o velikom brpju smrti civila u Iraku, a za neke od njih navodi se da su krivi opet pripadnici “Blekvotera”.

Prins je nekoliko puta mijenjao naziv kompaniji poslije otkrića nemilih dođađaja, pa je bila poznata neko vrijeme kao “Eksi servises”, a od 2010. se zove “Akademi”. Sada je dio „“Konstelis Grup” nakon spajanja sa “Tripl Kenopi”.

Tripl Kenopi

Firmu su osnovali u maju 2003. godine, veterani specijalnih snaga američke vojske, uključujući bivše operatere delta snaga.

Godine 2005. Stejt department je dodijelio ugovore zajedno za “Blekvoter”, “Tripl Kenopi” i “Dajnkorp” za usluge obezbjeđenja u Iraku, Avganistanu, BiH i Izraelu, piše Dejvid M. Barns u knjizi “Etika vojne privatizacije”.

I ova firma se našla pred kritikama zbog tog zašto su njeni pripadnici ugrozili bezbjednost civila, ali za sada nema dokaza o civilnim žrtvama.

U junu 2014. godine, firma se spojila sa suparničkom firmom za obezbjeđenje, bivšim “Blekvoterom”, odnosno “Akademijem”.

Dajnkorp

Radi se o jednoj od najstarijih vojnih kompanija, osnovanoj 1946. Nastala je spajanje dvije manje kompanije koje su se bavile održavanjem aviona i avio prevozom tereta. Danas je ima praktično u svim ratovima u koje se umiješala američka vojska.

Posljednjih godina se “Dajnkorp” hvalio kako je uspješno štitio nekadašnjeg avganistanskog predsjednika Hamida Karzaija i da je obučavao avganistansku vojsku u borbi protiv talibana.

Ipak, kontroverzi u vezi sa “Dajnkorpom” ima toliko, da ih je teško i pobrojati. Najzvučnija je svakako ona u vezi sa seks trafikingom u BiH 1990-ih godina.

Naime, Ben Džonston i Katrin Bolkovac, koji su bili zaposleni u “Dajnkorpu” optužili su nekoliko njenih radnika za pedofiliju i seks trafiking. Međutim, njih dvoje su ubrzo otpušteni.

U istrazi koja je 2000. godine sprovedena blizu Tuzle su pribavljeni dokazi protiv nekih od radnika “Dajnkorpa”. Međutim, niko nije krivično gonjen.

Bolkovac je kasnije tužila sam “Dajnkorp” zbog toga što ju je otpustio jer je bila uzbunjivač i dobila je na sudu. Prema njenom svjedočenju je snimljen i film “Uzbunjivač” iz 2010. godine.

MPRI

Još jedna od istaknutijih američkih plaćeničkih vojski jeste “Militari profešenel risorses inc” odnosno MPRI.

Osnovala ju je grupa veterana generala u Virdžiniji 1987. godine i isprva je zapošljavala samo američke veterane, a onda počela da obučava vojnike širom svijeta.

Postoje značajni indirektni dokazi koji ukazuju na to da je MPRI pripremao i obučio hrvatsku vojsku za akciju “Oluja”. U aprilu 1995. godine u vojnoj školi “Petar Zrinski” u Zagrebu započela je ta obuka, piše Pi Vi Singer u knjizi “Korporativni ratnici: porast privatizovane vojne industrije”.

Međutim, kasnije je rukovodstvo MPRI negiralo bilo kakvu uključenost u operaciju, jer su Hrvati tokom nje sprovodili etničko čišćenje.

Srpske organizacije u SAD “Žrtve genocida u Krajini” i “Srpski krajiški sabor” podnijele su američkom saveznom sudu u Čikagu tužbu 2010. godine protiv MPRI za sučestvovanje u genocidu i progonu 200.000 Srba iz Krajine.

Međutim, sud u Čikagu je rekao da nije nadležan za to jer se navodni zločin nije desio na teritoriji SAD, pisao je “Jutarnji list”.

Vagner

Da pređemo na Rusiju. Za jednu privatnu vojsku bez zvaničnog imena, u zemlji gdje su njene aktivnosti zabranjene, znamo mnogo toga o ruskoj paravojnoj organizaciji “Vagner”.

Kako piše “Independent” poznato je gdje oni treniraju (u nedavno izgrađenoj bazi u gradu Molkino u Krasnodaru); koliko zarađuju (do 200.000 rubalja, sedam puta više od prosjeka u Rusiji); gdje se bore (u Ukrajini i Siriji najviše); koliko ih ima u borbama (1.500-2.000); a o nekima gdje su i kada poginuli.

Odnedavno se sve više piše o njihovim aktivnostima u Libiji, gdje podržavaju pobunjenike na čelu sa Kalifom Haftarom.

Iz Sirije i Libije stižu izvještaji u kojima se pripadnici “Vagnera” optužuju da su učestvovali u jezivim ubistvima i mučenjima protivnika.

Smatra se da su aktivni i u Venecueli gdje su otišli kao podrška Nikolasu Maduru. A ima ih i u Mozambiku, na Madagaskaru i ko zna gdje sve ne.

Za razliku od većine država, privatne vojske u Rusiji su zakonom zabranjene. Pa ipak previše je dokaza koji “Vagner” povezuju sa samim Kremljem.

Kako piše britanski “Telegraf”, “Vagner” je registrovan u Argentini, ali ima kamp za obuku u ruskom selu Molkino – isto selo u kome je centar za obuku 10. specijalne brigade ruske Glavne obaviještajne uprave (GRU), glavne vojne obaviještajne agencije ove države.

A osnivačem “Vagnera” se smatra tajkun Jevgenij Prigožin, poznat i kao “Putinov kuvar” jer njegova firma za ketering često poslužuje na zvaničnim događajima u Kremlju.

Prema pisanju ruskih nezavisnih medija, vjeruje se da “Vagner” ima i svoju srpsku jedinicu, koju je navodno, bar do kraja 2016. predvodio Davor Savičić zvani Elvis, Srbin rodom iz Doboja, nekadašnji pripadnik Srpske dobrovoljačke garde i JSO.

Savičić, inače državljanin Bosne i Hercegovine, kaže da živi u ruskom gradu Himki, gdje radi na gradilištu, i poriče da ima ikakve veze sa “Vagnerom”. Međutim, “Fontanka” piše da ima dokaze da je Savičić nekoliko puta viđen u kampu za obuku u ruskom selu Molkino. O tome je izviještavao i BIRN.

Slavonik Korps

Manje poznata od “Vagnera” je kompanija za privatno obezbjeđenje odnosno privatna vojska “Slavonik Korps”.

Osnovala su je dvojica Rusa Vadim Gusev i Jevgenij Sidorov u Hong Kongu, a privukla je veliki broj bivših pripadnika Specnaza.

Njeni pripadnici su učestvovali u ratu u Siriji, gdje je navodno trebalo da obezbjeđuju naftna polja u Deir Ez Zoru.

Mnogi radnici su bili povređeni u jendom okršaju, a kada su se vratili u Rusiju, nisu se lijepo proveli. Uhapšeni su pod sumnjom da su se ponašali kao plaćenici, a osuđeni sui vlasnici kompanije Gusev i Sidorov. Očigledno za njih, pored “Vagnera” nema mjesta u ruskim misijama.

Ovo su samo neke od brojnih privatnih vojski. Pomenućemo još i “Džifors” i “Egis difens servisez”, neke najpoznatijih britanskih bezbjednosnih kompanija.

Prema pisanju “Njujork tajmsa”, u budućnosti će plaćenika biti još više i na mnogim bojnim poljima. (blic.rs)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana