Mračna pozadina pokreta koji tvrdi da je Zemlja ravna ploča

Agencije
Mračna pozadina pokreta koji tvrdi da je Zemlja ravna ploča

Odavno u tom fenomenu više nije riječ samo o budalastoj ideji vjerovanja u to da je Zemlja ravna. Još povodom prošlogodišnjeg skupa Flat Earth International Conference u Denveru pisalo se o tome da su svoje mjesto pod kišobranom protivnaučne scene koja negira da je Zemlja okrugla planeta, pronašli ljudi kojima je temelj u doslovnom tumačenju Biblije.

U pokušaju da objasni ovaj fenomen, da uđe u um tih ljudi, Si-En-En je intervjuisao poslovnjaka Dejvida Vajsa koji je opisao što mu se u nekom trenutku dogodilo:

"Ja ne želim biti ravnozemljaš. Biste li vi htjeli da se jedno jutro probudite i da svi smatraju da ste idiot?" Trenutak u kojem je on će reći "progledao", drugi će reći "prošvikao", Vajs je opisao da se osjećao kao da gubi tlo pod nogama.

"Bilo mi je grozno. Osjećate se kao da vam neko istrgne tepih na kojem stojite".

Ove godine ravnozemljaši okupili su se u Dalasu, njih oko 600, što je nešto malo manja brojka nego ranije dvije godine. Uprkos tome što su takva okupljanja dušu dala za ismijavati ih naslovima poput "posjetitelja konferencije u Oklandu koji su pristigli odsvud sa zemaljske kugle", sada je jasno da stanje odavno više nije smiješno. Ove godine u Dalasu su se skupljali i ljudi koji vjeruju da je "svemir laž" i da "Mjesec treba testirati kako bi se raskrinkala svjetska laž".

Stvari stoje ovako; istraživanje je utvrđeno na uzorku od 8000 odraslih Amerikanaca da jedna šestina njih nije baš sasvim sigurna da je Zemlja zaista okrugla. U Brazilu je ove godine na uzorku od 2000 odraslih Brazilaca utvrdila da sedam posto njih vjeruje da Zemlja nije okrugla. Riječ je o tolikom broju miliona ljudi da je vjerovanje u ravnu Zemlju, s pratećom svom silom teorija zavjera, odlično tle za biznis.

Ovdje se u velikim količnima prodaju knjige, suveniri, muzika na tu temu, oni imaju svoje pop-zvijezde, pseudonaučnike, a jedan od najrazvikanijih im je reper Bobi Rej Simons, umjetničkim imenom B.o.B., iz Vinston-Salema u Sjevernoj Karolini. Upitno je koliko je Si-En-EnN ovom prilikom obavio kvalitetan posao. Dobar dio izvještaja prepustili su citiranju ljudi poput Robija Dejvidsona, organizatora konferencije na kojoj su se ljudi s problemima u razumijevanju svijeta okupili već treću godinu.

"O tome sam prvo čuo iz Biblije i pomislio: 'To ne može biti istina.' Mislim, vjerovao sam u sve ostalo, da je Zemlja nastala doslovno u šest dana, ali šta je sa svim tim ostalim stvarima o ravnoj Zemlji? Ako ću biti dosljedan u doslovnom vjerovanju Bibliji, ne mogu onda birati u šta ću vjerovati".

"Recimo da postoji protivnik, da postoji Sotona. Cijeli njegov posao je uvjeravanje da Bog ne postoji. On je napravio nevjerovatan posao uvjeravajući ljude u ideju da se nalazimo na pukoj mrljici u beskonačnom univerzumu." U Dejvidsonovom slučaju očigledno je riječ o posljedicama vjerskog fundamentalizma, kojem zbog njegove prirode naučne činjenice predstavljaju udar na lično viđenje Boga, otprilike isto onako kao što je u Srednjem vijeku bilo i po život opasno dokazivati da Zemlja nije u centru svemira, odnosno da se vrti oko Sunca, jer bi to značilo da je Bog čovjeka kao svoju kreaciju, umjesto u središte univerzuma, smjestio na marginu. A to bi onda značilo da čovjek nije baš najvažnija pojava u postojanju. Odnosno da Bog nije onakav kakvim ga vjerske dogme prikazuju. To skupa s činjenicom da su se ravnozemljaške ideje kojekakvim kanalima proširile širom svijeta, mnogim stručnjacima za društvene znanosti bilo je povod za zaključak da ovaj pokret uopšte nije bezazlen. 

Dejvidson danas objašnjava da živimo na ravnom svijetu i pod kupolom kao što je bila ona u kojoj je živio Džim Keri u "Trumanovom šou", odnosno da su fotografije Zemlje iz svemira fotomontaže, da je sve lažirano, najgore od svega spuštanje ljudi na Mjesec, pa tek ono da je rub svijeta opasan zidom leda od 45 metara visine, kako se more ne bi prelilo preko ruba, i da je to razlog zašto UN zabranjuje ljudima da putuju slobodno na Antarktiku... Na trenutak stvari postaju doista komične kad Dejvidson proglašava Flat Earth Society koje je 1956. u Doveru u Engleskoj osnovao Samjuel Šenton takođe vladinom zavjerom kako bi se "širile dezinformacije", i to takve koje su "potpuno sulude". "Mi volimo nauku", navodi Dejvidson za svoju organizaciju koja privlači i protivnike vakcinisanja i ljude koji za sve optužuju "Iluminate", Rokefelere, Rotšilde..., a NASA im je krovna organizacija većine urota.

Ono što je Si-En-En propustio primijetiti uz izjavu o "ljubavi prema nauci" detalji su poput prezentacijskih videa s Dejvidsonovih konferencija. A tamo se vide, recimo, takve stvari da se konstatuje da je Konkord bio u stanju letjeti brzinom od 2 Maha, pa su ga nakon leta morali hladiti vodom jer bi se tokom leta jako zagrijao, dok s druge strane Zemlja, oni kažu "navodno", putuje oko Sunca brzinom od 88 Maha i... uopšte se ne užari! Oni kažu dokaz. Bez da im je neko objasnio da Konkord leti kroz zrak, koji je plin, dakle materija, te dolazi do trenja i odatle zagrijavanje, dok Zemlja kroz svemir putuje kroz zrakoprazni prostor. Znači, nema materije, nema trenja i, naravno, nema nikakvog zagrijavanja. Ili pak onaj dio s čuđenjem kako to da s našeg planeta svi mi plus stabla, jezera, mora i sve zamislivo ne bude katapultirano u svemir ako je Zemlja okrugao planet koji rotira oko svoje osi.

I niti tu niko od ravnozemljaša nije primijetio gravitacijsku silu Zemlje kao masivnog tijela koja poništava centrifugalnu silu uslijed rotacije, što baš nije revolucionaran koncept nego prirodna sila što ju je još prije dva i po vijeka primijetio Isak Njutn. Ono što je u prilogu zanimljivo jest to da je svim ovisnicima o teorijama zavjera zajednička ideja o ravnoj Zemlji i da je NASA neprijatelj broj 1. Neki od stručnjaka objašnjavaju da je problem u tome što si ti ljudi naprosto pokušavaju objasniti svijet oko sebe. Drugi objašnjavaju da je riječ o ljudima koji su zapeli u krajnjem gubitku povjerenja u sve vladine i međunarodne institucije, pa su iskliznuli u ovakvo stanje uma. Treći primjećuju da je na tim skupovima najčešće riječ o ljudima koji su u nekom trenutku prošli ozbiljno razdoblje vrlo neugodne autsajderske pozicije, da su bili isključeni iz porodica ili od kolega s posla ili od prijatelja.

Početkom godine Goran Šarić, magistar teologije i doktor istorije, kazao je za Ekspres da je razloga za depopularizaciju nauke nekoliko. Prvo to da je "političarima korisnije da društvo iz godine u godinu proživljava 1941. i 1945., eventualno i 1991. i 1995.godinu", nego da se bavi razumnim stvarima u aktuelnom trenutku s razumnih pozicija.

"Albert Ajnštajn je govorio da ako nešto nismo u stanju jednostavno objasniti, onda to nismo razumjeli. Naučnici često govore jezikom koji je stran široj populaciji. Kad se dugo bavite nekim područjem, upadate u zamku da zaboravite kako nisu svi upoznati s tom materijom kao vi. Vodeći svjetski fakulteti imaju katedre za popularizaciju nauke, odnosno 'javno razumijevanje nauke'. Profit u društvu u kojemu je jedini kriterijum forsiranje jeftine zabave daje brže rezultate nego ulaganje u serijale poput 'Kosmosa' pokojnog Karla Sejgana. Iza popularizacije Nauke moraju stajati Naučne institucije, potrebna je državna strategija. I koliko god ima istine da u svakom društvu jeftina zabava nalazi na mnogo više konzumenata nego obrazovni program, toliko i među naučnicima ima nemali broj onih koji su fakultete završili radi plate, a ne iz ljubavi prema nauci. A ako neko nešto ne voli, kako da to prenese drugima?", kazao je Šarić.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana