Milica Drobac Pavićević: Čovjeka stvorio rad utkan u stvaralaštvo

Jelena Stanić
Milica Drobac Pavićević: Čovjeka stvorio rad utkan u stvaralaštvo

Isprovocirana svakodnevnom, ali pogrešnom upotrebom istovjetnih pojmova “kreativnost” i “stvaralaštvo”, docent dr psiholoških nauka Milica Drobac Pavićević, želeći da ukaže na njihov značaj, ali i na trajnu promjenu svijeta usljed kreativnog čina, napisala je knjigu “Šta je zapravo kreativnost?”, koja je objavljena u izdanju “Imprimatura” i Filozofskog fakulteta u Banjaluci.

Kako je kazala za “Glas Srpske”, kreativnosti nikada više u svakodnevnom govoru, a nikada manje u praksi. 

Drobac Pavićević, profesor Filozofskog fakulteta i zvanični psiholog  ogranka MENSA u BiH, vješto je klackala između filozofije, psihologije, prakse i zdravorazumskog razmišljanja nastojeći  da  čitaoce povede na put zbog kojeg će prvenstveno preispitati sebe i svoje beskrajne mogućnosti, a zatim i društvo koje, kako je rekla, utiče na ovaj “moćni mehanizam” koji nas od davnina mijenja kao vrstu.

Bez muke nema nauke

Prema njenim riječima mnogi faktori utiču na stvaranje djela koje nazivamo kreativnim. Početni kriterijum je da bude novo, ali ističe da bez ozbiljnog zalaganja, truda,  rada i mašte nema ni proizvoda koji, da bi bio okarakterisan kao kreativan, mora imati vrijednost prepoznatu i priznatu u društvu. Ona smatra da rad nije stvorio čovjeka nego stvaralaštvo u koje je on utkan.

- Krenula sam da pišem zbog želje da pokažem koliko je taj pojam kompleksan, da podstaknem ljude da razmišljaju o značaju kreativnosti, odnosno da shvate zašto je važno biti kreativan, ali i da naglasim na šta treba da obratimo pažnju u procesu stvaranja -  rekla je Drobac Pavićević.

Mnogi ljudi pogrešno shvataju kreativnost, neopravdano je vezujući isključivo za umjetnost ili je izjednačavaju sa originalnošću. Zanemaruju jednu njenu bitnu odliku, kako je kazala Drobac Pavićević, a to je da ima društvenu vrijednost i primjenu. Autorka knjige “Šta je zapravo kreativnost” za primjere važnosti stvorenog djela navodi najveće srpske naučnike i stvaraoce Nikolu Teslu i Mihajla Pupina čiji su svjetski priznati izumi, zapravo stvaralačka djela.

Stvaraoci sa malim “S”

Posmatrajući dostignuća na poljima umjetnosti, nauke i tehnologije, nije neopravdano upasti u zamku pretpostavke da nisu svi stvoreni za “kreativna djela”. I Drobac Pavićević počela je pisati knjigu sa idejom da nemaju svi kreativni potencijal.

- Vodila sam se početnim kriterijumom da stvaralačko djelo mora da bude novo, kao i sa postignućima u nauci, kulturi ili umjetnosti za koja se dobijaju nagrade ili priznanje - rekla je ona.

Sebi je, kaže, postavila pitanje: “šta je sa onim otkrićima na nivou pojedinca? Šta je sa Edipom, koji je svojim odgovorom na Sfinginu zagonetku spasio svoj narod?”

Objasnila je da mnogi psiholozi pristupaju stvaralaštvu praveći razliku između stvaralaštava sa velikim “S” i sa malim “s”. Pod prvim podrazumijevaju rješenja problema koja su pomjerila granice dotadašnjih saznanja, dok pod drugim misle na svakodnevnu primjenu stvari na neobičan i rijedak način. Tu vrstu stvaralaštva posjeduje svaki čovjek.

- Djelo je stvaralačko samo u momentu kada ga stvoriš i osvijetliš. Ako  možeš to da ponoviš, više nije kreativno jer je poznato - kazala je autorka i uporedila sa Sfingom koja je obezglavila hiljade vojnika dok Edip nije dao tačan odgovor na njenu zagonetku, nakon čega se pretvorila u prah.

Dvije strane medalje

Misao o slobodi stvaraoca koji svoju maštu preobražava u opipljivo i korisno, pri tome “stvarajući” svijet, provlači se kao zlatna nit kroz djelo “Šta je zapravo kreativnost”. Na pitanje da li su okovi pozitivni u smislu podsticaja, Drobac Pavićević daje odgovor da je sloboda nužna i neophodna kako bi ljudi mogli da stvaraju na bilo kom nivou.

-  Kada pričao o slobodi na nivou pojedinca, potrebno je prvo da se oslobodimo od samih sebe, naše narcisoidnosti i zablude da smo uvijek u pravu - objasnila je ona i dodala da je produktivnost u stvaralaštvu veća kad imaš slobodu i resurse. Prepreke koje ograničavaju stvaralaštvo kao što su nedostatak novca ili “oruđa”, kako je autorka istakla, nisu dobrodošle u kreativnom procesu. One mogu biti izazov u misaonom smislu, ali ne i praktičnom. Za primjer je ponovo navela Nikolu Teslu koji je da bi podario svijetu izume, morao napustiti siromašnu sredinu u kojoj je živio i otići u bogatiju da bi stvarao. 

Nastavnici u tijelu sfinge

Ono što ljuti Drobac Pavićević jesu prazne priče kako se ulaže u razvoj kreativnosti, a zapravo (ne)svjesno aktivno borimo protiv nje.

- U našem školskom sistemu, koji je jednoličan, od djece zahtijevaju da se u njega uklope. Tragedija da učitelji ne mogu da procijene koji su adekvatni izazovi za njih koji će podstaći stvaralaštvo - kazala je i dodala da se većina nastavnika ponaša kao Sfinga i da je pitanje koliko je do sada “ubijeno” stvaralaca. Jer, kako naglašava, ako poštujemo proceduru doći ćemo do tačnog odgovora, ali ne i do promjene.

Tragati za kišom

Cilj ovog djela je, ističe autorka, da podstakne ljude, stručnu javnost, a ponajviše one koji rade sa mladima da prepoznaju pravo značenje i značaj stvaralaštva. Da ih podstakne da nađu hrabrost i krenu kreativnim putem koji na koncu donosi radost, sreću, boljitak i oslobođenje od okova konformizma i jednoličnosti. Jedini prikladan način da se privede kraju ova samo načeta tema je citat iz autorkinog djela koji glasi: “Ako tragamo za stvaralaštvom, ne treba da tragamo za raskošnim cvjetovima u pustinji, već za kišom”.

Genijalnost i ludost

Drobac Pavićević ističe da je pogrešno mišljenje da stvaralaštvo ide ruku pod ruku sa psihičkim poremećajima.

- Ljudi pamte ekscentrične slučajeve kao što je Van Gog koji je sebi odsjekao uvo. Umjetnici koji su imali takve i slične probleme stvarali su kada im bude bolje. Zbog masovne popularnosti nepravedno su zanemareni velikani koji su živjeli prosječnim životom bez većih turbulencija, kao što je Meša Selimović - zaključila je ona.

Veliki umovi i nedjela

Autorka djela “Šta je zapravo kreativnost” ističe da ako stvoreno novo djelo nema vrijednosti koje su pozitivno usmjerene na čovjeka, onda ono ne može da bude stvaralačko.

- Sve što se proizvede može biti zloupotrijebljeno i iskorišteno u pozitivnom smislu. U Drugom svjetskom ratu su najvrsniji matematičari Njemačke računali obrok za zatvorenike, odnosno sa koliko minimalno kalorija je dnevno potrebno zarobljeniku da bi radio - kazala je Drobac Pavićević i istakla da kada se djelo upotrebljava za uništenje ne može biti stvaralačko, nego destruktivno.

 

Kit viđen kod Luštice
Kit viđen kod Luštice
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana