Lijepo i primjereno ponašanje ogledalo društvene razvijenosti i kućnog vaspitanja

Jelena Stanić
Lijepo i primjereno ponašanje ogledalo društvene razvijenosti i kućnog vaspitanja

Ljubaznost je, kako je napisao poznati književnik Mark Tven, univerzalni jezik koji gluvi može čuti, a slijepi vidjeti. Osmijeh, lijepa riječ i pristojno ponašanje ne koštaju, ali su uprkos tome sve rjeđe dio naše svakodnevice.

Pravila lijepog i kulturnog ponašanja, takozvani bonton, mijenjala su se zajedno sa društvom. Ljudi su ih prilagođavali načinu života, vrijednosnim sistemima, kodeksima i normama, ali suština je ostala nepromijenjena. 

Zlatno pravilo ne bira prostor i vrijeme

Sociolog Biljana Milošević smatra, da iako je činjenica da se bonton prilagođavao promjenama u društvu, postoje pravila koja su univerzalna i bezvremena.

- Ono što ostaje za poželjno i u savremenom dobu jeste uljudno ponašanje i pristojno ophođenje prema drugim osobama. To je zlatno pravilo koje ne bira ni prostor niti ima vremensku odrednicu - rekla je Miloševićeva za “Glas Srpske” i dodala da je činjenica da se dosta tradicionalnih normi ponašanja promijenilo te da su vrijednosti koje su u prošlosti bile na cijeni danas teško primjenjive.

Razlog za to su, kako kaže, nametnute novokomponovane vrijednosti koje se u najvećem dijelu zasnivaju na ličnim interesima pojedinaca. Miloševićeva naglašava da su uprkos svemu, uljudnost, poštenje i iskrenost danas najskupocjenije stvari, pored života i zdravlja. Ističe da su mediji prvi koji bi trebalo da ukažu na nedostatke pravih vrijednosti, a ne da služe za promociju bahatosti, nasilja, neukusa i nekulturnog ponašanja.

Slabi temelji - loša građevina

I đakon Bojan Jokanović, poznat po svojim ilustracijama kojim opismenjuje ljude, smatra da se iz praktičnih razloga pravila bontona mijenjaju, ali da je osnova ista te da su mediji učitelji i ogledalo društva.

- Ljudi griješe, jer nisu naučeni, a neki nenaučeni postali su učitelji drugima. Društvo može da oblikuje i emancipuje nekoga u određenoj mjeri, ali se bonton nosi iz kuće. Ako su temelji loši, teško ćemo ulaganjem napraviti čvrstu i kvalitetnu građevinu. Biti kulturan nije teško niti skupo, samo zahtijeva volju i određen stepen svijesti - izjavio je Jokanović za “Glas Srpske”.

Ističe da svi griješimo, ali da je tužno što su lijepi maniri sve manje prisutni te da se oduvijek trudio da bude pismen i lijepo vaspitan. Svoje iskustvo želi prenijeti na mlade i zato je odlučio da objavi basnu o kulturi u kojoj će glavni likovi  najmlađe povesti u avanturu učenja pravila lijepog pisanja, ali i ponašanja. Kako naglašava, sadržaj će biti koristan i starijima, jer će djeca svakako ličiti na one koji ih vaspitavaju.

Djeca su budućnost

Banjalučki glumac Dejan Andrić kaže da se sistem vrijednosti formira u najmlađim godinama, a da bi se to uspješno postiglo potrebno je da škole, masovni mediji i institucije kulture budu komplementarni.

- Nažalost, nezaposlenost i siromaštvo direktno utiču na kvalitet obrazovanja, jer je sve manje upisane djece u prvi razred i sve više one koja napuštaju školovanje. U masovnim medijima skoro da i ne postoje obrazovni programi te su najčešće u službi industrije zabave - pojasnio je Andrić za “Glas Srpske” i dodao da se obrazovni sistem i dalje oslanja na tradicionalan način učenja, više teorijski nego praktični.

Kako kaže, volio bi da se u formalno obrazovanje uvede više animaciono-edukativnih programa i da država kontinuirano finansira decentralizaciju u kulturi.

- Na taj način bi i djeca u relativno kulturno izolovanim sredinama mogla da odrastaju uz pozorište, jer je tužno da postoje mladi koji prije punoljetstva nisu nikad tamo kročili - istakao je i dodao da ako do tada nisu imala priliku da razviju ljubav prema teatru, poslije je kasno za sve.

Oblik mijenja, ćud nikada

Da su opšta pravila bontona uvijek aktuelna mišljenja je i osnivač prvog “Kluba džentlmena Srbije” Stefan Marinković koji kaže da je to univerzalni pravilnik za sva vremena. 

- Tempo i ritam života su se dosta promenili poslednjih decenija. Svedoci smo  svakodnevnog degradiranja pravih vrednosti, zato nam je cilj da ulice zemlje i regiona obogatimo velikim brojem lepo vaspitanih i uspešnih muškaraca - istakao je Marinković za “Glas Srpske”.

On je naglasio da se pravila i suština učtivog ponašanja ne mijenjaju nego formu prilagođavaju vremenu. Prema njegovim riječima, ne treba zanemariti ni značaj odjeće koja komunicira sa onima koji nas okružuju, tvrdi Marinković i dodaje da damu i džentlmena, pored odjevnih predmeta, krase i ostali nematerijalni atributi oslikani u lijepim manirima i kulturnom ponašanju.

Kulturne etikete

Poremećeni sistemi vrijednosti, nedostatak obrazovanja i borba za egzistenciju vremenom su oštetili sjajni plašt bontona koji je vijekovima zasjenjivao neznanje i nevaspitanje. Borci za kulturu svojim zalaganjem i radom pružaju nadu da će ponovo prišivene “kulturne etikete” na okrzani ogrtač kulturnog ponašanja ostati neophodni ukrasi za svaku sezonu čovjekovog života.

Šešir

Kultura ne bira sredstvo ni mjesto da oplemeni srca željna ljepote, znanja i umjetnosti. Predstave se ne izvode samo u pozorištima nego i u najrazličitijim prostorima gradova: po parkovima, trgovima, ulicama, krovovima, stanovima, podrumima, gostionicama, galerijama. Zato, ukoliko naiđete na takvo izvođenje, a na podu vidite šešir, ubacite novac jer na taj način podržavate rad umjetnika.

Sociološke kazne

Glumac Dejan Andrić, pričajući o pozorištu, kazao je da kao što u svakoj kući u koju gosti dolaze postoje pravila koja se poštuju, tako postoje i u teatru. Prema njegovom mišljenju, trebalo bi uvesti predmet Pozorište u vrtiće i škole, a kasnije u teatrima primjenjivati različite sociološko-obrazovne programe koji bi posjetioce zbog neprimjerenog ponašanja i nepoštovanja pozorišnog bontona doveli u neprijatnu situaciju u nadi da preispitaju i koriguju svoje stavove i ponašanje.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana