Kotorvarošanka Draženka Panić upornošću savladala sve prepreke: Na putu do uniforme ni nebo nije granica

Milijana Latinović
Kotorvarošanka Draženka Panić upornošću savladala sve prepreke: Na putu do uniforme ni nebo nije granica

Ljubav prema uniformi rasla je u meni od djetinjstva i mada sam znala da put do diplome neće biti posut ružama, već mnogo češće trnjem, čvrsto sam odlučila da mi ni nebo neće biti granica i upisala Vojnu vazduhoplovnu akademiju u Atini iz koje sam, nakon pet godina školovanja, izašla kao najbolji strani student u klasi.

Tim riječima je Kotorvarošanka Draženka Panić (26) za “Glas Srpske” započela priču o životnom putu i obrazovanju pokazavši da sreća zaista prati hrabre koji se odvaže da se zarad istinske ljubavi otisnu daleko od sigurnog utočišta, od porodice.

Nakon završene ekonomske škole njena želja bila je da se prijavi za policiju, ali te godine nije bilo upisa. Čuvši od prijatelja da su Oružane snage BiH objavile konkurs, nije se dvoumila, oprobala je sreću i prijavila se. Nakon mjesec dana na njenu adresu stigao je poziv za testiranje. Poslije uspješno položenog prijemnog ispita završila je tromjesečnu obuku u Pazariću, nakon čega je postavljena u izviđačku jedinicu u Banjaluci.

- Rad u oružanim snagama mi se sviđao i bila sam zadovoljna svojim budućim zanimanjem. Nedugo potom, izašao je novi konkurs za školovanje u Atini. Tražili su dva kadeta, jednog za kopnenu, drugog za vazduhoplovnu akademiju. Ponovo sam odlučila da oprobam sreću i još jednom uspjela – ispričala je Draženka.

Svaki novi izazov i naredna stepenica u životu jačala je njenu želju i ljubav da jednoga dana ponosno obuče uniformu.

- Oduvijek sam se divila očevoj uniformi i moji prvi koraci prema budućoj karijeri krenuli su od njega - istakla je Draženka, naglasivši da joj je porodica uvijek bila najveći oslonac i podrška.

Za školovanje u Grčkoj, dodala je, porodici je rekla tek nakon što je prošla pripremu i testiranje i to desetak dana prije odlaska.

- Stali su uz mene i pružili mi podršku, jer su znali da je to ono što volim. Majka je bila tužna na početku, jer je brinula, ali nikada me nije sputavala. Osim porodice veliku podršku sam imala od svojih prijatelja i vjerenika. Konstantno su me bodrili i pokazivali da se ponose sa mnom. Iz te ljubavi i podrške crpila sam snagu. Oni su bili moj vjetar u leđa na putu do cilja - s ponosom je ispričala Panićeva.

Podršku i povjerenje najmilijih ova Kotorvarošanka opravdala je tako što je školovanje završila kao najbolja od stranaca u klasi.

- Na akademiji je bilo studenata iz raznih zemalja. Trudila sam se da u što boljem svjetlu predstavim svoju zemlju i da dokažem da žene u vojsci mogu postići zavidne rezultate.  Nije bilo lako, ali jaka odluka i inat na kraju se nagrade, u mom slučaju, činom oficira - kazala je ova Kotorvarošanka dodavši da je za pet godina provedenih u Atini naišla na brojne izazove. Upornošću i trudom za osam mjeseci savladala je grči jezik, a potom je četiri godine akademska predavanja slušala na grčkom. Nastavu su pratili vojna obuka i treninzi dva puta dnevno.

- Svaki dan bio je isprogramiran do detalja s ciljem da nas osposobe i da od nas stvore oficire koji će biti u mogućnosti ispravno da reaguju u kriznim situacijama i komanduju podređenima - istakla je Draženka i dodala da je velika čast nositi uniformu koja simbolizuje moć, disciplinu i daje osjećaj sigurnosti i kompetentnosti.

Panićeva je u Grčkoj završila avio-inženjering, smjer vojna i civilna infrastruktura. Od uglednih i iskusnih profesora, koji su njoj i njenim kolegama prikazali širu sliku vojne vazduhoplovne akademije, naučila je mnogo. I dok svakog dana odlazi na posao u Mahovljane kao komandir Drugog zrakoplovno tehničkog voda u Prvom helikopterskom skvadronu, ova Kotorvarošanka sanja da se jednoga dana vine nebu pod oblake.

- Najveća želja u profesiji mi je da postanem pilot. Ako bude prilike za to u budućnosti, neću je propustiti - poručila je ona.

Sport

Osim ljubavi prema uniformi Draženka Panić gaji i ogromnu ljubav prema sportu. Ova Kotorvarošanka trenirala je karate 15 godina, džudo pet, kik­-boks godinu i košarku dvije godine.

- S obzirom na to da sam bila aktivni karatista od svoje šeste godine, borilačke vještine su mi mnogo pomogle u fizičkom i umnom razvoju - kazala je Draženka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana