Karin: Duša je tamo gdje ste rođeni VIDEO

ELTA TV
Karin: Duša je tamo gdje ste rođeni VIDEO

Karin Donji - Na obali najmanjeg mora na svijetu skrasio se Karin. Zahvaljujući prirodnim ljepotama koji ga krase, još šezdesetih godina prošlog vijeka, poprimio je obrise perspektivnog turističkog mjesta. Donji i Gornji Karin, dijeli rijeka Karišnica.

Nekada su pripadali opštini Obrovac.  Nakon rata,  zvanično su razdvojeni,  Donji je pripao  Benkovcu, a Gornji Obrovcu. Od pamtivjeka, ovdje su živjeli Srbi.  Živjelo se skromno ali bezbrižno,  veli nam to Nikola Lončar, mještanin Gornjeg Karina, koji  se krajem šezdestih, trbuhom za kruhom iz rodne Bukovice u daleki svijet otisnuo. I tu priča počinje.

„Ja sam se ovdje rodio odmah nakon Drugog svjetskog rata. Bila je tada velika kriza, neimaština. Tu sam završio Osnovnu školu šezdeset i sedme godine, i zahvaljujući tome što je ćaća radio puno sa ljudima, stipendirala nas je firma Jadral, i otišao sam na zanat za autoelektričara, iako u životu nisam automobil vidio bliže od četiri kilometra. Završio sam zanat, otišao u vojsku i odmah nakon vojske otišao za Rijeku. Tu sam se brzo snašao, zaposlio se, oženio se i napravio kuću na tri etaže. Došle su devedesete, ja kao dijete iz mješovitog braka, napuštam Rijeku, prodajem kuću i selim se sa porodicom za Apatin. Tu smo ostali dvije i po godine, prodali kuću i preselili u Novi Sad. Već sam u međuvremenu otišao u invalidsku penziju, i onda sasvim slučajno, više iz dosade, smo pokrenuli posao sa betonskim stubićima. I sa tim poslom smo uspjeli: napravili tri kuće, otvorili krojački salon, pomagao roditelje, rodbinu, imao sam sve ali to nije bilo to, pitao sam se gdje je tu moja duša.” veli  promuklim glasom Nikola Lončar. 

Duša je tamo gdje ste rođeni, priča dalje Nikola. Ona je tamo gdje ste prve korake napravili, gdje su vam prve životne prče roditelji pripovijedali. Odluka o povratku na rodnu grudu pala je prije desetak godina,  pri dolasku na ljetovanje upravo u Karin.

“Tu je mene zakopkalo to, što je moj mali unučić od četiri godine rekao, deda ovo ćemo mi sve obnoviti. I počećemo od krova. I ode dijete nekih stotinu pedeset metara dalje i skide četiri crijepa sa tuđe kuće.  Mene uhvatila muka. Hm. I tako poče obnova kuće” kroz uzdah reče Nikola. Godinama je Nikola u domu svome uz petrolejku sjedio. Nije bilo nimalo lako. Predstavnicima lokalne vlasti se za podršku  obratio. Čudno su ga gledali.  Ipak malo po malo, stanje se popravljalo. Nikola je pomagao ljudima da se vrate i da posao dobiju. Sada je u Lončarima sasvim drugačija slika.

Inače, u Gornjem Karinu danas se uglavnom živi od turizma i ugostiteljstva. Devedestih ovdje je živjelo nešto više od osam stotina Srba, danas ih je puno manje. Ni pravoslavne crkve u Karinu Gornjem više nema. Naselili su se ovdje ljudi iz cijele bivše Jugoslavije.

U Donjem Karinu, koji je puno manji i koji pripada Benkovcu, danas tek nešto više od stotinu duša. Srba i Hrvata skoro podjednako. Pravoslavni hram svetih Kirika i Julite iz 1537 godine, dominira krajem. Paroh Nemanja Mijatović, zbori da pored ovog hrama, na ovom prostoru ima i mala crkva iz 11. vijeka koju je neophodno obnoviti, dok je crkva Svete Nedelje u Gornjem Karinu srušena devedestih.

Karinski kraj oživi svake godine, tog dvadeset osmog jula.. Crkva bude prepuna. Ipak  još uvijek ih se malo trajno vraća na grudu rodnu. Ali, pored svega, ovdje ima nade, veli Nemanja.

“Nije život lagan, ali je ovo je jako lijep kraj, i može da se živi, može da se opstane. Naša omladina hrli u velike gradove, ali doći će vremena kada će i oni biti prezasićeni, neće se moći živjeti u gradovima, neće biti posla, pa će se ljudi polako vraćati u naša lijepa sela i krčiti njive svoje zarasle u kupinu” veli jerej Nemanja Mijatović.

Prelijep je ovo kraj, može se ovdje jako lijepo  živjeti kaže i Nikola Lončar. Sve od Kruševa pa do Bruške, nekada je vrvjelo od stoke. Svaki zaselak je imao po hiljadu i po koza. I danas se ovdje zahvaljujući OPG-ovima i podsticajima može lijepo živjeti. Karin sve više prepoznaju i kao turističko mjesto, kaže Nikola Lončar, ali tu već treba znati kako ulagati.

Danas nije lako, ali doći će bolji dani, zbori Nikola. A do tada, on će veli uživati u Karinu, onakvom kakav jeste, ni za šta ga ne svijetu mijenjao ne bi. Uživaće sa svojom suprugom Bosiljkom, u  tim malim ali bitnim trenucima sreće  kada ga posjete djeca, rodbina, prijatelji, uživaće u svom dvorištu sa prelijepim pogledom na Karinsko more, od kojeg vam, vjerujte staje dah. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana