Kako su se Srbi snašli u slučaju “Dua Lipa”: U ratu u kojem ne učestvujete ne možete ni pobijediti

Tumačenje istorijskih prilika na ovim prostorima zavisi od mnogih faktora, ali činjenica je da su ključnu ulogu u interpretaciji krvavih dešavanja odigrali upravo mediji i da se istinom u većem dijelu svijeta smatra ono što se emitovalo na programima i naslovnim stranima zapadnih medijskih kuća.

Slučaj britanske pjevačice albanskog porijekla, Dua Lipe kada je putem društvene mreže “Tviter” kritikovala “Epl” zato što je Kosovo i Metohiju ucrtano u okviru granica Srbije, nakon čega je objavila kartu “velike Albanije” sa natpisom “autohtoni”, ponovo je otvorila mnoga pitanja. Da li društvene mreže imaju jači uticaj od tradicionalnih alata i djelovanja na polju diplomatije, koliko objave poznatih ličnosti utiču na percepciju Srba, Kosova i uopšte prilika na Balkanu, ko odlučuje gdje je granica između patriotizma i govora mržnje?

Nakon objave Dua Lipe, na društvenim mrežama pokrenuo se, čini se, širi unutrašnji dijalog po pitanju južne srpske pokrajine, nego što je to uspio bilo koji političar. Na njen tvit, stizale su reakcije Srba, ali i podrška iz Albanije i sa “Kosova”.

Ovaj slučaj podsjetio je i na dešavanja iz bliske prošlosti kada su švajcarski fudbaleri, porijeklom sa Kosova, pobjedu protiv Srbije proslavljali uz simbole “velike Albanije”, ali i na dešavanja kada je Srbija faktički izbačena iz kvalifikacija za fudbalsko Evropsko prvenstvo zbog meča protiv Albanije kada je iznad stadiona letio dron sa zastavom ove samoproglašene tvorevine. Još jedan slučaj u sportu podigao je veliku buru, kada je srpski plivač Milorad Čavić, poslije osvojene zlatne medalje, na postolje izašao u majici sa natpisom “Kosovo je Srbija”.

Krilatica Matije Bećkovića gdje kaže da su “pred Haškim sudom svi nevini, dok se ne dokaže da su Srbi” u oba slučaja se pokazala kao istinita i na ovim poljima, jer su, po nekom ustaljenom automatizmu, Srbi optuženi za oživljavanje “duhova prošlosti”.

Jedinstven stav

Dok Albanci iz javnog života na svakom koraku promovišu nezavisnost takozvanog Kosova i ideju njihovog ujedinjenja, slučajevi sličnog djelovanja, samo u obrnutom smjeru, među Srbima su rijetki. Politički analitičar Cvijetin Milivojević smatra da je to posljedica “neusaglašenih stavova na najvišem državnom vrhu Srbije”, zbog čega ni sami sportisti ili poznate ličnosti ne znaju koju ideju da propagiraju.

- Ona nije samo estradno ime koje nešto znači u jednom delu Zapadne Evrope, nego nešto drugo je u pitanju. U pitanju je činjenica da ona nastupa sa jasne pozicije, apsolutne aklamativne podrške koju svi Albanci na Kosovu imaju, pre svega u spoljnoj politici Kosova, a onda i prema onome kako vide budućnost Kosova i njegov status. Na drugoj strani imate zvanične predstavnike Republike Srbije koji nemaju jasno viđenje i jasan stav o tome kako oni vide Kosovo za nekoliko godina i šta na kraju ovih pregovora koji se godinama vode u Briselu. Ivica Dačić kao, doduše, bivši ministar spoljnih poslova, je prije nekoliko dana rekao jednu ključnu rečenicu u jednom intervju da će “on poslušati savet predsednika Vučića i da će Srbija zaustaviti proces otpriznavanja Kosova”. To je jedna vrsta nonsensa i šamar građanima Srbije, što je neobjašnjivo za jednog političara kao što je on. Pa to je verovatno i najveći, jedini uspeh srpske diplomatije u poslednjih osam godina i, umesto da se diči time, Dačić dovodi u pitanje šta je zapravo pozicija državne politike u vezi s Kosovom. Da li to znači da Dačić, kao ministar ili predsednik Vučić, ne poštuju Ustav Srbije - kazao je Milivojević za “Glas Srpske”.

On dodaje da se takvo pitanje kod Albanaca uopšte ne postavlja, te podsjeća da su oni promijenili mnogo pregovarača u posljednjih osam godina, ali da je svaki razgovor počeo tako da su oni odmah na početku upoznavali Srbiju sa “svojom pozicijom, jer tako piše u Ustavu takozvanog Kosova”.

- Dakle, oni nezavisnost kao takvu uopšte ne dovode u pitanje. Lako je jednoj Dui Lipi, Riti Ori, fudbalerima koji igraju za švajcarsku reprezentaciju, da budu dobri promoteri kosovske nezavisnosti, jer tamo postoji aklamativan stav, ne samo svih Albanaca na Kosovu, već i svih njihovih političkih predstavnika. Dok mi na najvišem nivou vidimo da ne znamo šta je naš plan za KiM i kako da jedan Novak Đoković, čija bi reč jednako značila, zna kako može da se ponaša? Šta on da kaže, šta je Kosovo? I ne samo on, već svi naši ljudi koji rade u svetu i beleže dobre rezultate  u oblastima kojim se bave - rekao je Milivojević.

On ističe da je to stara boljka koju Srbi ponovno proživljavaju, jer su od strane mejnstrim medija označeni kao “genocidan narod” i da je potrebno konačno se opametiti i medijske kampanje, umjesto protiv sopstvene opozicije, pokrenuti protiv stvarnih neprijatelja koji svakodnevno satanizuju Srbe.

- Ovdje je u ono vreme vladala jedna krilatica da će pravda i istina na kraju pobediti. Bez obzira šta ti činio da neko sazna tu istinu ili pravdu. Ti medijski ratovi nisu izgubljeni, jer iz ugla tadašnje SR Jugoslavije oni nikad nisu ni vođeni. Mi smo se igrali, dok su drugi još s kraja osamdesetih godina prošlog vijeka angažovali ozbiljne lobije, propagandne i marketinške agencije. Ja sam u svojoj knjizi kao primer uzimao agenciju Ruder Fin, koja je krenula kao jedna potpuno nebitna agencija u SAD i prve velike klijente koje je imala su bili sa prostora bivše Jugoslavije. Jedan je bila država Hrvatska u nastajanju, odnosno HDZ, druga je bila SDA i treći su bili kosovski Albanci, odnosno Demokratski savez Kosova pokojnog Ibrahima Rugove. Svakako, najbolji primjer uticaja dobrog marketinga je Franjo Tuđman. Na početku svoje političke karijere on je zbog svoje knjige “Bespuća povijesne zbilje”, u kojoj je minimizirao jevrejske žrtve u Nezavisnoj državi hrvatskoj, bio značajno kritikovan od strane jevrejske i svjetske zajednice. Ipak, za samo dve godine, uz pomoć dobrog marketinga, on je dobio poziv da poseti Izrael, i to pre srpskih predsednika - naglašava Milivojević.

Kontraefekat

Ipak, politički analitičar Dejan S. Miletić, smatra da je ovakav postupak Dua Lipe izazvao kontraefekat, jer je na taj način mobilisana i druga strana i omogućeno joj da ukaže na manipulaciju gdje se pod plaštom ljudskih prava, ugroženosti i borbe za slobodu, u stvari protura uzurpatorski koncept, koji ima pretenzije prema drugim teritorijama.

- Činjenica je da ugledne ličnosti i ljudi koji su praćeni na društvenim mrežama imaju određeni uticaj na javnost u smislu da promovišu određene ideje, ali govoriti o nekom ozbiljnom uticaju koji će formirati neko javno mnjenje zato što je Dua Lipa ili bilo ko objavio neki svoj stav nije realno. Formiranje jednog šireg, društvenog stava u javnosti se zasniva na više institucionalnih aspekata i pojedinačnih i kolektivnih. To je jedan mukotrpan i ozbiljan rad. Dakle, ne možemo to posmatrati jednoznačno. Naravno da društvene mreže imaju određeni uticaj, ali ne treba tome pridavati toliki značaj - kazao je Miletić.

Kako ističe Miletić, bogate zapadnoevropske države godinama su preko medija provodili svoje interese, kreirajući sliku i interpretirajući dešavanja u Jugoslaviji na način koji njima odgovara.

- Poslije svih tih dešavanja srpski narod ima ožiljke i medijska slika nije pozitivna, ali očekivati da će neko na taj način moći da uradi nešto nije realno. Srbija se promenila i to negativno nasleđe treba imati u vidu. Moramo da se mobilišemo, organizujemo svi u regionu i da svi zajedno tu sliku menjamo postepeno. To znači popravljati ekonomsku situaciju, podizati nivo kulturnog delanja, voditi računa o istorijskom nasleđu i okupljati narod gde god bio u regionu. Imamo mnogo posla, ali situacija ne treba da nas brine i treba da nas okupi oko zajedničkog cilja - istakao je Miletić.

Društvene mreže posebno koriste mlađi od 30 godina, zbog čega treba raditi na promociji srpske istorije, kulturnog nasleđa i drugih bogatstava, kako bi se u budućnosti stvarale generacije koje će biti upoznati sa pravom istinom i bogatstvom svog naroda.

- Naravno da je važno da se poštuje ta jedna medijska strategija Srba u regionu. Bitno je povezivati se, koristiti te mreže za jačanje srpskog korpusa. Ako želimo da napravimo uplive u buduće generacije, nemoguće je zaobići društvene mreže. I ova situacija sa Dua Lipom pokazuje kako se razmišlja, da se koriste sva “oružja”. To su popularne ličnosti, ljudi koji su priznati u svom polju delovanja i sve njih treba okupljati, usmeravati ih i pomagati im da njihov uticaj i primer ostave utisak na buduće generacije. Iskreno se nadam da će nova Vlada Srbije razmišljati u tom pravcu i uzeti u obzir potrebu da se na društvenim mrežama najaktivnije deluje, jer to je buduće javno mnjenje i jedna mudra strategija bi mogla da doprinese poboljšanju imidža srpskog naroda - zaključio je Miletić.

Prednost mreža

Borislav Vukojević sa Fakulteta političkih nauka u Banjaluci smatra je problem društvenih mreža što ljudi prenaglašavaju njihov uticaj, te da se njihova prednost ne krije u uticaju, nego u mogućnosti interakcije.

- Što se tiče diplomatije, društva na našim prostorima nemaju dovoljno razvijenu tzv. e-diplomatiju, jer je za to potrebna velika podrška institucija ili uticajnih osoba. Možemo uzeti za primjer Donalda Trampa, koji je jedan globalni slučaj i svaka njegova objava predstavlja diplomatiju, pa taman i da napiše kako se osjeća ili kako je njegov ljubimac. Sa druge strane, kada su u pitanju manje zemlje društveni mediji nisu toliko značajni, zato što manje zemlje mogu da računaju na pozitivne efekte kada rade već dobar posao ili plaćaju lobističke kompanije u onom tradicionalnom smislu, dakle medije. Ali očekivati da će neke manje zemlje samo na osnovu angažmana na društvenim mrežama ostvariti neke pozitivne efekte kod drugih zemalja je nerealno - istakao je Vukojević.

Sve češći su primjeri da se objave u kojima se ističu poruke “Kosovo je Srbija” ili objave u kojima se negira zločin u Srebrenici automatski uklanjaju sa platformi, dok se na primjer ideja “velike Albanije” ne smatra neprimjerenim sadržajem.

- Ono što je Dua Lipa uradila predstavlja jedan konotativni tip slanja poruke, gdje se ta osoba ili grupa, koja se krije i komunicira preko te osobe, uvijek može da se brani argumentom da je neko nešto konotirao ili mu dao kontekst. Onaj koji to hoće da konotira u smislu ovog regiona, radi to u smislu da je to širenje “velikoalbanske” priče ili propagiranje nadmoći te države. Dok, s druge strane, osobi koja nije iz ovog regiona, to ne znači ništa loše. Društvene mreže u posljednje vrijeme se sve više bore protiv govora mržnje i takvih sadržaja, brišući pojedine naloge ili upozoravajući korisnike da postoji mogućnost da je određeni sadržaj govor mržnje ili lažna vijest. I tu specijalizovane grupe traže, da tako kažem, krivine kako to da izbjegnu, upravo pozivajući se na ovaj konotativni tip. Konotacija je stvar subjektivnog tumačenja i niko nema pravo da vas “kazni” zato što neko može da protumači određenu poruku na određeni način – rekao je Vukojević i dodaje da “influenseri” ili grupe koje stoje iza njih računaju upravo na tu konotaciju i da će njihove objave podići takvu prašinu.

Moć društvenih mreža svakodnevno raste i činjenica je da one mogu postati opasno oružje ako dođu u pogrešne ruke. Ipak, njihova uloga u kreiranju, prije svega, medijskih sadržaja ne smije se zanemariti i važno je iskoristiti njihove prednosti kako bi se ona pravda i istina, za koje se vjerovalo da će se same pojaviti, pokazale svijetu.

Nebeski narod

Da su Srbi medijski rat izgubili još na početku sukoba u bivšoj Jugoslaviji vjerovatno će se složiti svi učesnici balkanskih previranja, uključivši i same Srbe. Imajući u vidu da je Zapad već krajem osamdesetih odabrao stranu u jugoslovenskom sukobu, Srbi se nisu dovoljno dobro snašli u takvom odnosu snaga, pa dok su Albanci, Bošnjaci i Hrvati širili svoje ideje po njemačkim i britanskim medijima, Srbi su se olako prilazili tim procesima idući u drugu krajnost u kojoj su isplivavale sintagme poput “I Bog je Srbin” ili “Nebeski narod”. Dok su Srbi tražili bolju poziciju na nebesima, Haris Silajdžić je svake druge večeri na Si-En-Enu govorio da je u ratu u BiH poginulo 300.000 ljudi, a silovano na desetine hiljada Bošnjakinja. Ta slika nije se previše promijenila ni 25 godina nakon prestanka ratnih sukoba. Jedina razlika je u tome što danas ima mnogo više kanala kojima može da se šire i nešto drugačije informacije od onih kojima je zapadna publika zatrpana proteklih decenija.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.