Kako je sukob Grčke i Turske postao novo evropsko žarište

U augustu su se u istočnom Sredozemlju jedan turski i grčki ratni brod opasno približili jedan drugome. Francuska je u znak podrške Grčkoj poslala svoje ratne brodove u to područje. Time su tri NATO partnera bila uključena u incident, piše DNj.

Vječiti sukob oko ostrva

Spor oko nalazišta plina u istočnom Sredozemlju tinja već mjesecima. Najnoviji razvoj događaja je alarmirao Evropsku uniju i Njemačku kao trenutno predsjedavajuću Savjetom EU-a.

"Aktualna situacija je igra s vatrom i najmanja iskra može izazvati katastrofu", rekao je ministar vanjskih poslova Heiko Maas nakon razgovora s predstavnicima grčke i turske vlade.

Korijen sukoba leži u ugovorima starim gotovo 100 godina. Nakon Prvog svjetskog rata je Sporazumom iz Lozanee definisano područje današnje Turske. Nasljednica Osmanskog carstva je izgubila gotovo sva ostrva u Egejskom moru koji su pripali Grčkoj. Atina i Ankara se od tog razdoblja svađaju oko isključivih privrednih zona oko ostrva i turske obale.

Ove svađe su 1996. gotovo dovele do otvorenog ratnog sukoba kada su se turski specijalci iskrcali na jedan nenaseljeno grčko ostrvo. EU je 2000. još jednom definisala maksimalnu pomorsku granicu i to u korist Grčke. No već nekoliko godina turski predsjednik Redž Erdogan traži novu definiciju sporazuma. Grčka u isto vrijeme ustrajava na aktualnom stanju i žali se na Erdoganove fantazije o Turskoj kao velesili.

Zamrznuti problem zvan Kipar

Daljnja jabuka razdora je Kipar čiji sjeverni dio je Turska okupirala 1974. Ovaj sukob već decenijama nagriza odnose Turske i EU-a, pogotovo otkako je 2004. ostatak Kipra primljen u Evropsku uniju. Sada Turska dodatno dolijeva ulje na vatru probnim bušenjima u moru ispred okupiranog sjevernog Kipra.

SAD su reagovale tako da su Kipru ukinule embargo za oružje. Turci su se povukli nakon što je Vašington poslao nekoliko ratnih brodova u ovo područje. Treba napomenuti i da je američka kompanija Ekson Mobile tu aktivna.

Turska je u decstudenom prošle godine s Libijom potpisala "Memorandum o razumijevanju" koji Turskoj garantuje ekonomsko korištenje praktički od Krete do Kipra. EU je naravno protestovala i postavila pitanje kako Libija i Turska bez međunarodne potpore mogu dogovarati nešto na štetu treće strane.

Novi klub Med

Kao odgovor na sporazum Turske i Libije, Atina je s Egiptom potpisala sličan sporazum koji naravno protuvriječi onom između Turske i Libije. Grčka i Kipar su osim toga s Izraelom potpisale sporazum o gradnji plinovoda koji bi u potpunosti zaobilazio Tursku i njezine interese.

Tu je još i Plinski forum za istočno Sredozemlje (EMGF) kojem pripadaju Grčka, Cipar, Izrael, Egipat, Italija, Jordan i Palestina ali ne i Turska. Ankara ovu grupu naziva "antiturskim forumom". U međuvremenu se ovoj "antiturskoj alijansi" pridružili i Ujedinjeni Arapski Emirati koji se vide kao rivali Turskoj i koje smeta koketiranje Ankare s islamističkim skupinama poput Muslimanske braće.

Turska u izolaciji

U ovakvoj situaciji se Turska nalazi leđima uza zid. No Ankara ima razloga biti nezadovoljna načinom na koji je riješeno korištenja njezinog susjednog pomorja i svoje nezadovoljstvo bi mogla iznijeti i pred Međunarodni sud u Hagu.

No umjesto toga Erdogan igra na kartu agresije i vojnim sredstvima pokušava oživiti nekakav velikoturski san. No nacionalistički tonovi iz Ankare doprinose samo tome da se redovi protiv Turske zbijaju.

Nakon razgovora s njemačkim kolegom Maasom turski ministar vanjskih poslova Mevlut Čavušoglu je signalizirao posredovanje EU-a u sukobu s Atinom. EU se međutim nalazi u neugodnom položaju: s jedne strane Brisel se prema Ankari odnosi u rukavicama jer strahuje od pucanja sporazuma o zadržavanju izbjeglica s Turskom. S druge strane je obavezna zauzeti stranu svojih članica Grčke i Kipra.

Kratkoročno bi napetost mogla biti smanjena približavanjem Turske EMGF-u. No dugoročno će pomoći samo međunarodni pregovori o nadležnostima u regiji kad je u pitanju pomorsko pravo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.