Junaštvo se zove Milan Tepić

Darko Momić
Junaštvo se zove Milan Tepić

Major Jugoslovenske narodne armije Milan Tepić posljednji je narodni heroj bivše SFRJ i bez obzira na to što institucionalno možda i nema status kakav zaslužuje ni u Srbiji, ni u Srpskoj, on se svojim činom upisao u istoriju, utkao u kolektivnu svijest srpskog naroda i postao dio njegove slobodarske tradicije.

Birajući smrt umjesto predaje i kršenja zakletve, major Tepić je dao primjer herojstva i oficirske časti, zbog čega zaslužuje poštovanje i onih koji su ga smatrali neprijateljem. Nažalost, zvanični Zagreb ni tri decenije poslije pogibije majora Tepića ne dozvoljava da se njegovi posmrtni ostaci, koji počivaju pod oznakom NN na zagrebačkom groblju u Miroševcu, prenesu i sahrane u rodnu Kozarsku Dubicu.

Ako pukim čudom postoji neki čitalac koji nije čuo za herojstvo majora Tepića, podsjetićemo da je on Orden narodnog heroja koji mu je dodijelilo Predsjedništvo SFRJ 19. novembra 1991. godine zaslužio time što je 29. septembra te godine minirao magacin municije u kasarni u Bedeniku kod Bjelovara i hrabro poginuo zajedno sa vojnikom Stojadinom Mirkovićem, koji se oglušio o naređenje da napusti kasarnu i dobrovoljno ostao sa svojim komandantom kako pripadnicima Zbora narodne garde (zengi) ne bi dozvolio da se dokopaju oružja.

“Jedanput ljudi daju riječ, ona ostaje ili se pogazi. Ja sam dao riječ da ću da branim ovu zemlju ako joj bude teško”, riječi su majora Tepića koje motive njegovog herojskog čina vezuju direktno za odbranu oficirske časti, a koje su za protekle tri decenije postale dio pop-kulture.

Ipak, motivi njegovog herojstva mogu se pronaći u javnosti manje poznatom primjeru iz njegovih srednjoškolskih dana, a što je u svojoj knjizi “Dubički 20. vijek” otkrio istoričar Marko Janković iz Javne ustanove Spomen-područje “Donja Gradina”.

- Malo je poznata činjenica da je Milan Tepić za seminarski rad u dubičkoj Gimnaziji izabrao temu “Baćinske krečane”, koje su bile dio sistema logora Jasenovac, gdje je 60-ih godina prošlog vijeka pronađena masovna grobnica sa 6.774 lobanje. Pored toga što to u to vrijeme nije bila poželjna tema za jednog srednjoškolca, Tepić je ustrajao i uspješno odbranio rad. Slobodno možemo postaviti pitanje da li su pored čojstva i oficirske časti još neki faktori, poput iskustva pretrpljenog genocida, bitno uticali na formiranje njegove ličnosti i njegove postupke tog 29. septembra - navodi Janković u svojoj knjizi.

A kakve bi bile posljedice po srpski narod da nije bilo herojstva majora Tepića najbolje je svojim riječima opisao direktor Dokumentaciono-informacionog centra “Veritas” Savo Štrbac, koji tri decenije dokumentuje zločine i stradanje Srba na području Hrvatske.

- Major Tepić je žrtvovanjem života sačuvao vojničku čast, ali i učinio mnogo više od toga. On je znao da će svaki metak, ako ga se “zenge” dokopaju, biti ispaljen na srpski narod - ocijenio je Štrbac.

U prilog njegovoj tvrdnji najbolje svjedoči činjenica da je zahvaljujući oružju i municiji koje je ostavljeno u Varaždinu, nakon što je general Vlado Trifunović predao kasarnu, došlo do prvog velikog egzodusa Srba iz zapadne Slavonije, kada je prognano 52.000 ljudi. Uprkos nastojanjima “druge Srbije” i lažnih boraca za ljudska prava, potez generala Vlade Trifunovića niko ne doživljava kao herojski, dok ime majora Milana Tepića nose ulice u Beogradu, Banjaluci, Istočnom Sarajevu, Tesliću, Gradišci, Novom Sadu, Nišu, Bačkoj Palanci, Beški, Inđiji, Kuli, Leskovcu, Odžacima, Pirotu, Smederevu, Somboru, Sremskoj Mitrovici, Temerinu, Velikoj Plani, Vršcu, Zrenjaninu...

Major Milan Tepić rođen je 1957. godine u selu Komlenac u Kozarskoj Dubici, koja uspomenu na posljednjeg jugoslovenskog narodnog heroja čuva muralom koji se nalazi na graničnom prelazu prema Hrvatskoj sa likom majora Milana Tepića i riječima “Dobrodošli u grad majora Milana Tepića”.

Njegov sugrađanin i rođak Perica Bundalo kaže da je za protekle tri decenije gotovo sve rečeno o majoru Tepiću i njegovom herojskom činu, ali ističe da nikada neće biti ispisano ili izgovoreno dovoljno riječi da se opiše i pokaže kakav je čovjek bio posljednji narodni heroj ispod Kozare. Bundalo kaže za naš list da je dugo nakon Milanove pogibije vladalo uvjerenje da su njegovi posmrtni ostaci nestali u eksploziji u Bedeniku, ali da to nije bilo tačno.

- Privatnim vezama smo poslije skoro deceniju od njegove herojske smrti saznali da su njegovi posmrtni ostaci pokopani u Zagrebu. U proljeće 2001. godine njegova supruga Dragica, pokoj joj duši, i ja, bili smo u Zagrebu i pokušali da nešto uradimo, ali nismo uspjeli - kaže Bundalo.

On objašnjava da su bili u Institutu za razmjenu, gdje su dobili na uvid samo  fotografije kako bi identifikovali Milanove posmrtne ostatke.

- Nažalost, to je bilo praktično nemoguće, dok se s hrvatske strane uporno opstruiše DNK analiza. Od tada su prošle dvije decenije, izmijenjale su se vlasti i u Srbiji i u Srpskoj, ali niko nije izvršio neophodni pritisak da se uradi DNK analiza - kaže Bundalo, koji je brat od tetke majora Milana Tepića.

On dodaje da su članovi porodice, pogotovo dok je bila živa Milanova supruga Dragica, tražili pomoć i od međunarodnog Crvenog krsta, kao i od komisija za razmjenu i komisija za nestale, vlasti u Srbiji, Hrvatskoj, BiH, ali bez uspjeha.

Mirković

Sa majorom Milanom Tepićem u legendu se vinuo i devetnaestogodišnji vojnik Stojadin Mirković iz Gornjih Leskovica kod Valjeva. Njegova majka Anica u filmu “Nebo nad Bjelovarom”, kojim je ovjekovječeno njihovo herojstvo, rekla je da je “njen Cole”, kako je odmila zvala sina, “kada im je major Tepić saopštio da neće dozvoliti da magacin sa naoružanjem padne neprijatelju u ruke, ali da vojnici treba da ostanu živi, bez premišljanja rekao: 'Predaja ne dolazi u obzir'.”

- Znala sam da će život dati za otadžbinu. Tako je bio vaspitan. Na odsustvo nije dolazio, a bilo mu je ostalo mjesec dana da odsluži vojsku. Nažalost, nismo dočekali da dođe kući - kazala je suznih očiju i glasom punim tuge Anica Mirković.

On je sahranjen 18. jula 1995. na groblju u Gornjim Leskovicama uz vojne počasti, a za ispoljeno junaštvo posmrtno je odlikovan Ordenom za zasluge u oblasti odbrane i bezbednosti prvog stepena.

Orden

Predsjedništvo SFRJ je 19. novembra 1991. godine majora Milana Tepića posthumno odlikovalo Ordenom narodnog heroja Jugoslavije. U ukazu o odlikovanju navodi se da je odlikovan za izvanredan podvig u borbi protiv neprijatelja prilikom njihovog napada na kasarnu JNA u Bjelovaru.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana