Izbor deset najboljih regionalnih rok albuma za 2021. godinu: Postpandemijski balkanski bluz

Branislav Predojević
Izbor deset najboljih regionalnih rok albuma za 2021. godinu: Postpandemijski balkanski bluz

Sudeći po impresivnoj produkciji albuma i singlova, pandemijska izolacija i manjak svirki tokom ove godine u kreativnom smislu uticao je pozitivno na domaće rok muzičare. Za razliku od prošle godine, kada je studijska produkcija bila svedena i skromna, povratak koncertima uz različite mjere doveo je do agilnijeg pristupa kako kod muzičara tako i kod izdavača, što se osjetilo i kod interesa publike.

U godini u kojoj je sastav “Buč Kesidi” uspio odsvirati pet rasprodatih koncerata u zagrebačkom “Kulušiću”, dok su hrvatski reperi poput Vojka i Grše harali kod srpske publike, treba priznati da stvari i nisu loše stajale za domaće muzičare, kao tokom prvog talasa pandemije. Da se uticaj pošasti 21. vijeka osjetio i u muzici regiona nema  dileme, jer većinom albuma dominira mračnija atmosfera kao emocionalna refleksija na ono što smo prolazili tokom smjena perioda izolacije, zatvorenih granica, testiranja, upozorenja medicinara histerične poplave loših vijesti i spinova, te povremenih eksplozija građanskog bunta. Ovakvo stanje dovelo nas je u situaciju da biranje deset albuma iz ovogodišnje rok i pop produkcije postane zahtjevan zadatak, a svi koji su završili ispod top 10 crte nisu tamo zbog manjka kvaliteta već zbog manjka prostora.

1. Rebel Star - “Početak i kraj”

Nova srpsko-hrvatska postava benda “Rebel Star”, na čelu sa Milanom Glavaškim, na albumu “Početak i kraj”, uz pomoć producenata Željka Markuša, kreirala je panonski odgovor na amerikana zvuk. Zarazne melodije, emotivno pjevanje i nadahnuta svirka cijele ekipe na savršen način stvara bluz kantri atmosferu za Milanove stihove u kojima se bavi emocionalnom i mentalnom ranjivošću tokom pandemijske ere. U pjesmama je prisutan optimističan zvuk mračno raspoloženog svijeta koji se po riječima lidera grupe probudio nakon teškog mamurluka i u kojem je preko noći Zapad mamuran i ne sjeća se šta je sanjao, a Istok se probudio sa nacističkom tetovažom na čelu i pita se odakle mu.

2. Šiza - “Pristojnost iz malog prsta izgubila se u srednjem”

Od brojne muzičke djece koje je “Disciplina kičme” posijala tokom tri protekle decenije po regionu sastav iz Koprivnice “Šiza”, sudeći po novom albumu koji osim što nema konkurencije u duhovitosti naziva “Pristojnost iz malog prsta izgubila se u srednjem” donosi najubitačniju kombinaciju bubnja i basa, koja “trese, lupa i udara” bez milosti. Uzbudljiva i žestoka ploča ovog, kako oni sami sebe definišu “dueta koji zvuči kao kvartet”, pomoću svog minimalističkog pristupa gradi snažan oslonac u rokenrol prošlost ali je i hrabro zakoračila u budućnost, pokazujući svima, gorepomenuti prst iz naziva.

3. Auf Wiedersehen - “Hej Bejbe”

Drugi album beogradskog benda “Auf Wiedersehen” je nastavak njihove opsesije spajanja plesne i rok muzike u zvuk, koji kako oni sami kažu donosi ušima i tijelu kombinaciju elektronskog zvuka, plesnog gruva, rokenrol gitara i vrištećeg garažnog fidbeka. To je teorija, a u praksi, to je konstantno ključali lonac: popa, roka, fanka, panka, bluza, soula, tehna, repa i svega drugog što se Vladimiru Dražiću i ekipi učinilo zanimljivo da kreiraju, najzabavniji i najuzbudljiviji zvuk trenutka na sve agilnijoj beogradskoj rok sceni, uz ključno pitanje “Hej Bejbe zašto svako za sebe”?

4. KoiKoi - “Pozivi u stranu”

Moderni srpski rok od prvog albuma “Repetitora” nije imao ovako autentičan, hrabar i zreo debi album, kao što je prvenac grupe “KoiKoi” nazvan “Pozivi u stranu”. Sa jedne strane inspirisani žanrovima alternativnog roka od post panka preko elektro-popa i psihodelije, sa druge duboko ukopani u domaću tradiciju, čiji korjeni sežu dublje od muzičkih uticaja, ova muško-ženska četvorka sigurno i posvećeno vozi kroz svih 10 numera. Svjesni važnosti vizuelnog utiska, svirački ukomponovani sa emotivnim stihovima i složenim vokalima lako mogu da kreiraju andergraund hitove poput numere “Misisipi” ili da se upuste u zanimljive zvučne eksperimente poput pjesma “Dodol” ili “Hrast”.

5. “Popečitelji” - “Uvek”

Kragujevačka trojka pod imenom “Popečitelji” vraća se na regionalnu rok scenu, ciklično sa albumima poput Halejeve komete, istina nešto češće, ali i dalje svaki put ostavlja blistav trag poput pomenutog nebeskog tijela. Album “Uvek”, ne odstupa od već prepoznatljivog obrasca i dalje je u pitanju instrumentalni zvuk u kojem muzičari ne štede žice i palice, dok se ljudski glas tretira kao ekspresivni vokalni instrument koji smiruje atmosferu kada zvučna tenzija basa, bubnja i gitare dođe do eksplozije.

6. Bohemija - “Putujemo”

Sastav “Bohemija” na svom trećem albumu “Putujemo”, napokon je postigao savršen odgovor na svoju želju da sviraju muziku inspirisanu bendovima “Bič bojs” i “Bitls” uz pažljivo dozirane doprinose folka, džeza, psihodelije i elektronike. Sjajno produciran, odsviran i otpjevan ovo je ultimativni srpski doprinos globalnom pop zvuku za 21. vijek. Pod tim mislimo na onaj pop koji zna da je gitarski rif, besprijekorna melodija i upečatljiv refren, njegovo kreativno srce i pokretački motor.

7. Igor Božanić - “Runo”

Debi album Igora Božanića odstupio je od obrazaca akustičnog folk roka koje je banjalučki muzičar njegovao dok je nastupao pod drugim imenom. Uz novi zvuk stiglo je i pjevanje na maternjem jeziku, čime je ostvarenje nazvano “Runo” dobilo na emotivnosti i ekspresivnosti izraza. Ogoljeni zvuk obogaćen na momente harmonikom i violončelom kreiralo je devet numera ili muzičko-poetskih slika, koje slušaoca obuzimaju, kako dramatičnim stihovima poput: “Daleko smo, drži me za ruku, daleko smo, dabogda crko tu”, tako i Igorovim posvećenim i bolnim pjevanjem koje oslonac ima u najplemenitijim momentima etno tradicije, ali i muzičkom nasljeđu jedne Džoni Mičel.

8. Damir Urban - “Lipanj, srpanj, kolovoz”

Novi dvostruki album Damira Urbana epska je kolekcija pjesama nastalih tokom pandemijske izolacije, čije raspoloženje varira, u skladu sa emocijama autora tokom tog perioda, ali čiji krajnji domet prevazilazi sve što je riječki muzičar, blistave reputacije snimio u karijeri. Urban je na njemu, ponekad ljudski uplašen i mračan, ponekad optimističan i emotivan, te djetinjast i nostalgičan, a najviše samo muzičar velikog talenta, koji je prinuđen na izolaciju i odsustvo sa scene, izabrao da čini, ono što najbolje zna da radi. Komponovao je, svirao i pjevao kako bi pobijedio vrijeme bolesti, straha i usamljenosti, te stvorio jedan sjajan album.

9. Marčelo - “Nojeva varka”

Najavljen serijom pet singlova na čelu sa najdirektnijem politički angažovanom pjesmom u karijeri “Jbg”, šesti studijski album srpskog repera Marka Šelića Marčela nazvan “Nojeva varka” je kruna njegove karijere. Konceptualna priča o apatiji i puzajućem užasu ravnodušnosti, pred tranzicionim aždajama liberalnog kapitalizma koja uvlače prostor Balkana u smrtonosne čeljusti, možda je ispričana kroz nikad bolje i oštrije rime svog autora, ali prava slika užasa u kojem živimo njihove živote, dobija se u sadejstvu riječi sa maestralnom zvučnom slikom, koju su kreirali Marčelo i njegova ekipa hip hop gerilaca na čelu sa Radom Sklopićem Raidom. Dilema je mikrofon i ritam ili predaja, pa ko šta voli.

10. Obojeni program - “2021=41”

Vrativši postavu “Obojenog programa” na fabrička podešavanja (bubanj, gitara i dvije bas gitare), frontmen grupe Branislav Babić Kebra, vratio je i bazičnu pank energiju u zvuk ove četrdesetogodišnje institucije domaćeg rokenrola. Svega šest pjesama na njemu melju svojom snagom i žestinom, bez obzira na to da li je zvuk rasplesan kao u “Ona samo pleše” ili razbijački raspoložen kao u moćnoj “Kuda ovaj čovek ide”. Uz Kebrino, već čuveno antipjevanje njegovih stihova, nekad punih metafora, nekad grafitno direktnih, dalo je možda i najbolji album novosadskog sastava od legendarnih ostvarenja “Najvažnije je biti zdrav” i “Ovaj zid stoji krivo”.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana