Istražujemo da li je Katar spreman za organizaciju Svjetskog prvenstva: Mundijal može sutra da počne

Dejan Marić
Istražujemo da li je Katar spreman za organizaciju Svjetskog prvenstva: Mundijal može sutra da počne

KATAR je potpuno spreman da organizuje Svjetsko fudbalsko prvenstvo 2022. godine, uprkos kritikama koje stižu sa mnogih planetarnih meridijana. Šta više, druga najveća smotra sporta može već sutra da počne.

Ovo je zajednička ocjena sagovornika “Glasa Srpske” Danijela Šarića, Nebojše Kostreševića i Borisa Vrhovca, rukometaša, snimatelja i fizioterapeuta koji su u emiratu smještenom na sjeveroistoku Arapskog poluostrva zbirno proveli 22 godine i koji iz prve ruke mogu da demantuju sve češće spekulacije da Katarani jednostavno nisu dorasli ovako velikom izazovu.

Kritike na račun Katara traju duže od decenije, od onog trenutka kada je tadašnji predsjednik FIFA Sep Blater planeti saopštio da će najveća fudbalska pozornica po prvi put biti postavljena u pustinjskoj državici površine svega 11.581 kilometar kvadratni.

Bio je to signal mnogima da odapnu otrovne strelice ka čelnicima svjetske kuće fudbala, uz optužbe da su prebogatim Kataranima “prodali” Mundijal. Te optužbe nikada nisu i zvanično dokazane, iako su redovi FIFA prilično “pročišćeni” nakon hapšenja više istaknutih članova zbog korupcije, a Blater i prvi čovjek UEFA Mišel Platini bili primorani da odstupe.

Katar je trpio i žestoke kritike zbog uslova u kojima žive građevinski radnici, većinom Indijci i Nepalci, zaduženi za izgradnju mundijalske infrastrukture. Prema istim optužbama, ti radnici nisu bili ni adekvatno plaćani, a stotine njih su navodno izgubili živote na građevinama. Katar je takve navode demantovao.

A kako je počelo odbrojavanje do prvog sudijskog zvižduka, odnosno kako je do premijernog zimskog Mundijala ostalo manje od godinu, sve češće se mogu čuti ocjene da Katarani neće biti u stanju da manifestaciju “izguraju” na pravi način.

Odbrojavanje već počelo

Postoji bojazan da će Doha i njena neposredna okolina, u kojoj je smješteno svih osam stadiona, jednostavno biti premali da prime sve mundijalske goste, procjenjuje se njih 1,3 miliona. Smještajni kapaciteti su jedan navodni problem, transport drugi, nedovoljan broj policajaca i vojnika treći, šerijatski zakon četvrti...

Na prvu, nije neobično što mnogi postavljaju ova pitanja. Jer, primjera radi, najveća udaljenost između stadiona je 55 kilometara, a organizatori se hvale da će na taj način navijači dobiti jedinstvenu priliku da u jednom danu pogledaju dvije utakmice, pa čak i tri, s tim da bi na jednu morali malčice da zakasne. Transport desetina hiljada ljudi na tako malom prostoru u tako kratko vrijeme jeste veliki izazov. Pa ipak, tvrde naši sagovornici, Katarani su mislili na sve.

Jedan od najboljih rukometnih golmana svoje ere Dobojlija Danijel Šarić od 2016. godine je u Kataru i tvrdi da organizacionih problema ne bi smjelo da bude. Čovjek koji je sa Barselonom osvojio sve, uključujući i Ligu šampiona, sa Katarom uzeo svjetsko srebro, a danas brani boje Al Arabija i vodi dio Sportskog olimpijskog muzeja u Dohi, tvrdi da se mundijalska euforija već osjeća.

- Odbrojavanje je počelo prije par dana. Velike zgrade i neboderi imaju satove koji ispisuju koliko vremena je ostalo do početka smotre. U principu, sve je već završeno. Svjesni su domaćini da ih kroz lupu gleda čitava planeta. Zato ništa ne žele da prepuste slučaju. Nijedan detalj. Nijednu sitnicu. I zato tvrdim, Katar je već sada spreman za Mundijal.

Prema njegovim riječima, organizatori uskoro polažu “diplomski ispit” tokom kojeg će država biti u identičnom režimu kao za nešto manje od godinu dana, kada najbolji fudbaleri planete stignu u Golfski zaliv:

- Arapski kup kreće 30. novembra i to će biti uvertira, generalna proba za sve ono što slijedi.. Škole, prevoz, ugostiteljski objekti... radiće kao za vrijeme Mundijala. Kataru je baš mnogo stalo da sve bude odrađeno savršeno.

Učili na primjeru Rusije

Popularni Šara je dodao da je vrijeme u ovom periodu godine super, da su temperature ugodnih 25, 26 stepeni Celzijusa, te da vremenske prilike nikako ne mogu biti problem ni igračima ni navijačima, s obzirom na to da su stadioni klimatizovani. Takođe, problema u saobraćaju ne može biti.

- Autobuske stanice su ogromne, metro takođe, ali je to ciljano urađeno tako. Ovdje svega petnaestak, 20 odsto populacije koristi podzemnu željeznicu. Zato metro djeluje poluprazan, ali za vrijeme prvenstva ti kapaciteti će biti popunjeni. Uz to, Katar ima dovoljno policajaca, vojske, redara i volontera. S te strane je sve već gotovo spremno. Sa posljednjeg Mundijala u Rusiji su preslikali dosta stvari što se tiče javnog reda i discipline - istakao je čuveni golman, uz konstataciju da evropsko-azijske kulturne razlike postoje, ali i da je Katar puno otvoreniji i pristupačniji nego neke druge azijske zemlje.

Nebojša Kostrešević, banjalučki snimatelj, koji je već gotovo tri godine stanovnik Dohe, smatra da Kataru kao državi nije bitno da zaradi na Mundijalu, već da u svijet pošalje pravu poruku.

- Mislim, vjerujem da će i finansijski profitirati, ali glavni cilj je da se zemlja prikaže u lijepom svjetlu. Međunarodna prezentacija Katara je pod jedan. Prvobitni plan je bio da se prvenstvo igra u januaru 2022. i domaćini su stremili ka tome da sve bude gotovo do tada. Imaju dodatno vrijeme, ali vjerujem da šampionat može da počne već sutra. Vodili su računa o najsitnijim detaljima. Katar nije spreman za Mundijal. Prespreman je - jasan je Kostrešević.

Prema njegovim riječima, gužvi tokom Svjetskog prvenstva će biti jer će u državu doći više od milion ljudi sa strane. Međutim, zastaja u transportu teško da može biti:

- Metro ima tri linije, a dodatne dvije će biti spremne do Mundijala. Stadioni su povezani podzemnom željeznicom, ali i posebnim putevima koji su izgrađeni baš za ovu namjenu. To su novi, brzi putevi sa četiri trake u jednom smjeru kojima možeš da putuješ brzinom od 80 do 100 kilometara na sat. Oni su građeni tako da na njima nema semafora ili kružnih tokova. Kreneš od jednog stadiona i prvo na šta sljedeće naiđeš je drugi stadion. S obzirom na malu udaljenost između njih, navijači će moći da pogledaju jednu utakmicu, potom sjednu za volan i za najviše pola sata dođu na drugi stadion i gledaju novi meč. Katarani su razmišljali o svemu.

Rekordi kao prestiž

Kostrešević je dodao da je u Dohi bezbjednost uvijek na visokom nivou te da će šanse da dođe do ekscesa i incidenata tokom smotre biti svedene na statističku grešku. O tome koliko su domaćini uradili u pripremi za Mundijal naveo je dva primjera.

- Za velike sportske događaje domaćini prave sportska sela. Katar nije, nego pravi kompletan grad Lusail, 23 kilometra sjeverno od Dohe. Njegov kapacitet će biti 250 hiljada stanovnika. Dakle, biće veći od Banjaluke. Koliko žele da se pokažu u najboljem svjetlu, pokazuje i oboren rekord u postavljanju trave na stadion. Bivši je iznosio šest časova. A onda je jedna katarska firma sav posao odradila za četiri sata i 35 minuta. To je stvar prestiža. Katar želi da pokaže da može da odradi dobar, najbolji posao - zaključio je Kole.

Poznati banjalučki fizioterapeut Boris Vrhovac 14 godina proveo je u Dohi pa njegova opažanja i savjeti mogu da budu zlata vrijedni. On nema nikakvu dilemu da je Katar kao zemlja spremna za jednu tako zahtjevnu manifestaciju kao što je Svjetsko prvenstvo u fudbalu.

- Ovo kažem iz više razloga. Prvo, radi se o jednoj od tri najbogatije države svijeta. Drugo, infrastruktura joj ide u korist jer nema udaljenih stadiona i svi su na pedesetak kilometara od Dohe. Treće, smještajni kapaciteti su veliki, a većinom se radi o hotelima sa pet zvjezdica. Zato sam siguran da prognoziranih 1,3 miliona navijača neće imati ni najmanji problem da prati dešavanja na Mundijalu.

Popularni Vrle je istakao da gužvi u saobraćaju potencijalno može biti, ali da će metro umnogome pomoći organizatorima, navodeći specifičan primjer katarske svakodnevice:

- Prosječna katarska porodica posjeduje barem tri automobila, a neke i po pet, šest. Zato će policija drumski saobraćaj posebno regulisati tokom šampionata, pogotovo trase kojima bi trebalo da putuju ekipe i rukovodstva saveza.

Šta sa pijanim Englezima?

Vrhovac je naglasio da s nestrpljenjem očekuje početak nadmetanja jer će biti zanimljivo vidjeti kako će se država postaviti tokom trajanja Mundijala.

- Jer, u hotelima postoje dres kodovi i ne možete tek tako ući. E sad, kako će to izgledati kada dođu polugole brazilske navijačice ili dok se pijani Englezi budu valjali po ulici, ostaje da se vidi. Takve stvari nisu specifične za lokalnu kulturu i mislim da će Katar morati da napravi određene ustupke po tom pitanju.

Očekuje se da će Srbija u Kataru imati navijačku podršku, pa je naš sagovornik budućim putnicima podijelio više korisnih savjeta. Kako je rekao, cijene većine proizvoda su skuplje nego kod nas, najjeftinija mjesečna kirija iznosi 1000 evra, ali se zato povoljno može kupiti gorivo, zlato i tehnička roba, s obzirom na to da nema carine i poreza. Ko se odluči na put za Dohu, trebalo bi da odabere let kompanijom “Pegasus” čije povratne karte koštaju između 250 i 300 evra, dok je najskuplji “Katar ervejz” sa cijenama i do 750 evra. Let “Turkiš erlajnsom” sa presjedanjem u Istanbulu koštao bi vas približno 500 evra.

Za kraj, Vrle je apostrofirao šta u Kataru smijete, a šta ne smijete raditi.

- Katar nije tipično pod šerijatom, ali neka pravila moraju da se poštuju. Tako nema ljubljenja u javnosti, žene ne smiju da nose prekratke suknje, a u slučaju saobraćajnog udesa obavezno morate sačekati policiju jer bez zapisnika automobil ne možete odvesti bilo gdje na popravku. Riječ je o policijskoj državi u kojoj su tuče vrlo rijetke, ali se rigorozno kažnjavaju. Jedan moj igrač je samo branio brata i zaradio godinu robije. Ako izgubite nešto, biće vam vrlo brzo vraćeno, dok krađa gotovo da nema. I da, ukrasti automobil je posljednje što smijete uraditi jer je Katar poluostrvo, nemate gdje pobjeći osim u Saudijsku Arabiju. A u državu sa rigoroznim šerijatskim zakonima ne želite da idete ukradenim autom - zaključio je Vrhovac.

Po alkohol uGvantanamo

U Kataru je ograničena upotreba alkohola pa ga tako ne možete kupiti u radnjama. Zapravo, možete u samo jednoj, koja više liči na tvrđavu.

- Alkohol je specifičan, jer ga nema u prodaji. Postoji samo jedna prodavnica koju bih opisao kao Gvantanamo jer su zidovi debeli deset metara. U njoj mogu kupovati samo hrišćani koji za to imaju dozvolu lokalne kompanije za koju rade. Oni mjesečno na piće mogu potrošiti 10 odsto svoje plate. Karton piva tu košta pedesetak evra, flaša viskija 150 evra. Inače, u hotelima i barovima možete konzumirati alkohol, ali su cijene paprene.

 

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana