Goran Radosavljević za "Glas Srpske": Pohlepa veća od krize

Veljko Zeljković
Goran Radosavljević za "Glas Srpske": Pohlepa veća od krize

Cijene na benzinskim pumpama najvjerovatnije se nikada neće vratiti na nivo prije pandemije virusa korona i to je nova realnost s kojom će građani ovih prostora morati da se pomire.

Kaže ovo u intervjuu za “Glas Srpske” profesor i direktor Instituta FEFA iz Beograda, generalni sekretar Nacionalnog naftnog komiteta Srbije i član Programskog komiteta Svjetskog naftnog savjeta iz Londona Goran Radosavljević analizirajući naftno tržište u svijetu i regionu, te iznoseći svoje stručne procjene da li će nas i koliko “crno zlato” još zavijati u crno.

- Mislim da će se cena sirove nafte tokom narednih nekoliko godina kretati u rasponu, uslovno rečeno, od 80 do 90 dolara. I moraćemo da se naviknemo na tu novu realnost, da cena derivata na našim benzinskim pumpama neće biti niža od 1,8 evra, odnosno 1,6 po jednom litru, što će zavisiti od poreskih politika država. Cene će se na tom nivou održati, jer u Evropi dolazi i do sve veće supstitucije naftnih derivata drugim energentima. Zbog toga će i cene ostati visoke kako bi naftne kompanije mogle da zadovolje svoje troškove - istakao je Radosavljević.

GLAS: Kako objašnjavate to što je cijena barela nafte trenutno približno ista kao s početka prošle godine, ali su cijene goriva na benzinskim pumpama uveliko različite?

RADOSAVLjEVIĆ: Tražnja za naftnim derivatima je neelastična. Šta to znači? Cene su tokom prošle godine rasle za oko 40 odsto, ali i potrošnja za šest odsto. Znači, građani nisu smanjili potrošnju iako su cene goriva otišle u nebo. To su mnoge države iskoristile kako bi napunile svoje budžete. Imali smo slučajeve da su se neke zemlje odricale od akciza, ali su i pored toga imali rekordne prihode. Da zaključim, i države i naftne kompanije su procenile da im je ovo prilika da uzmu ogromni novac. I bile su u pravu, jer nije došlo do pada tražnje.

GLAS: Tu je i ono ekonomsko pravilo “raketa i perje”.

RADOSAVLjEVIĆ: Da, to je jedna od bitnih stvari. Neko nepisano ekonomsko pravilo je da, kada cena nečega jednom poraste, ona se kasnije teško vraća nazad, u rikverc. Što se tiče goriva, verovatno se nikada neće ni vratiti na nivo prije početka ove krize. Slično važi i za ostale energente i moraćemo se naviknuti na tu novu realnost visokih cena. Baš kao što je to slučaj i sa hranom. Ako cena sirove nafte i padne, cene na benzinskim pumpama to neće pratiti. Kao što sam rekao, pohlepa država i naftnih kompanija je veća od ove krize.

GLAS: Da li očekujete da otvaranje Kine značajnije pogura cijene sirove nafte na svjetskim berzama?

RADOSAVLjEVIĆ: Kina je jedan od najvećih svetskih potrošača naftnih derivata i njeno otvaranje nakon “kovid” blokada sigurno će dovesti i do povećane tražnje na svetskom tržištu. Ali kako se u isto vreme očekuje i da ostatak sveta, pogotovo Evropa, uđe u recesiju, može se desiti da se ta kineska povećana tražnja na ovaj način izbalansira. U ovom trenutku situacija je takva da ima dovoljno ponude nafte u odnosu na projektovanu tražnju, što znači da bi cena tokom ove godine trebalo da bude nešto niža nego tokom 2022. godine, naravno, ukoliko ne bude nekih novih globalnih ekscesa.      

GLAS: Šta očekujete da se desi 5. februara, kada na snagu stupa i potpuni embargo na ruske derivate?

RADOSAVLjEVIĆ: Prvi paket sankcija, koji uključuje zabranu uvoza nafte iz Rusije, je napravio određene probleme u u snabdevanju, što je onda dovelo i do toga da su cene dizela na Mediteranu više nego na svetskom tržištu.

Kada je u pitanju ovaj drugi paket, ne očekujem da dođe do nekih većih poremećaja, i to iz dva razloga. Prvi jer su evropske sankcije donesene još u junu prošle godine i dat je prelazni period svim zemljama da pronađu neka alternativna rešenja za snabdevanje. I mislim da se većina zemalja i kompanija već prilagodila tim novim uslovima poslovanja. Drugi razlog je taj što mnoge zemlje, poput, recimo, Indije ili Kine, i dalje kupuju rusku naftu, prerađuju je i prodaju kao svoju. Vidljiv je rast ponude derivata na ovom tržištu iako ono nema nikakvog smisla s njihovom ranijom proizvodnjom. Znači, ruska nafta i derivati su već našli put do Evrope i potrošača, koji će je sada kupovati sa drugom etiketom. Ako sve to imamo u vidu, onda se može zaključiti da ne bi trebalo doći do većih poremećaja na tržištu. To se, uostalom, može videti i iz cena fjučersa dizela koje su u padu. Naravno, i u ovom slučaju mora postojati određena rezerva s obzirom na to da je Rusija bila veliki isporučilac naftnih derivata na evropsko tržište. 

GLAS: Znači, smatrate da ipak ne može doći do nekih većih nestašica dizela?

RADOSAVLjEVIĆ: Jednostavno, nema razloga da do toga dođe. Recimo, u našem regionu postoje dovoljni kapaciteti za preradu nafte - “Mol”, OMV, “Lukoil”, NIS, “Ina”. Kapaciteti ovih rafinerija su mnogo veći nego što je sama potrošnja dizela u regionu. Treba znati i da ovaj naš region nije nešto značajno ni uvozio ruske naftne derivate. Što se tiče ostatka Evrope, tu pre svega mislim na Poljsku i Mađarsku, mislim da su ove zemlje već našle druge izvore snabdevanja. Ako pogledamo i tržište dizela i njegovu cenu na Mediteranu, ne mogu se videti neki dramatični poremećaji nagore. Da su moguće neke nestašice dizela, berze bi već reagovale na jednu takvu mogućnost rastom cena.

“Miješanje” nafte

GLAS: Prema nezvaničnim informacijama, u Turskoj navodno postoje kompanije koje prerađuju rusku naftu, a potom je prodaju kao svoju. Vjerujete li da ovakvih primjera ima još?

RADOSAVLjEVIĆ: Apsolutno. Uzmete, primera radi, 49 odsto ruske nafte i pomešate je sa 51 odsto arapske i na kraju je prodate kao arapsku. Znači, nije teško loviti u mutnom. Prisetimo se i nekih ranijih slučajeva kada su i venecuelanska i iranska nafta nalazile svoje tajne puteve ka tržištu, i to na sličan način. Ili pogledajmo primer Ujedinjenih Arapskih Emirata, koji trenutno više izvoze nafte i naftnih derivata nego što proizvedu.  

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana