“Glas Srpske” u domu porodice novoizabranog episkopa marčanskog Save: Vladika za ponos Srpca i cijele Srpske

Aleksandar Stojanović
“Glas Srpske” u domu porodice novoizabranog episkopa marčanskog Save: Vladika za ponos Srpca i cijele Srpske

Omiljen među narodom Župe i Lijevča svojim bogoslužbenim radom i vjernosti Crkvi i Bogu ostavljao je snažan utisak gdje god se pojavio. Njegova duhovna snaga i širina prepoznata je od najviših arhijereja, sveštenika i monaha i niko nema dilemu da će novoizabrani episkop marčanski Sava, vikar patrijarha Porfirija, biti na čast i ponos srpskog naroda i svete Srpske pravoslavne crkve.

Nadomak Laktaša, u selu Kriškovci, prije 37 godina rođen je dječak Bojan Bundalo. Već u najmlađim danima, zajedno sa roditeljima, odlazi u Srbac. Zanimljiv životni put vodio ga je preko Cetinja, Beograda, Ženeve u Švajcarskoj, pa preko Atine skroz ka istoku, do Moskve, i sve do manastira Osovica, gdje je 2019. godine zamonašen rukom episkopa banjalučkog Jefrema, dobivši ime Sava. Na posljednjem majskom zasjedanju Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve izabrao ga je za vikarnog episkopa marčanskog.

Odrastao je u skromnom domu čestitih domaćina i ljudi blaga srca, Jove i Gordane. Život ih nije mazio, pa su iz Kriškovaca morali da se presele u Srbac, a ratna neman ponovo ih je vratila u njihovo selo. Opet su se vratili u Srbac, gdje su kamen po kamen podizali svoju porodičnu kuću, koju su nedavno završili. Kako su ispričali za “Glas Srpske”, vladika Sava je od malih nogu ispoljavao interesovanje za bogoslužbeni rad i Crkvu. Kažu, od prvog razreda je sa lokalnim protom išao u crkvu, pomagao mu i sa njim obilazio domaćinstva.

- Ja nisam vjerovao ni da će biti sveštenik, a kamoli vladika. Zbog njega nam je drago i velika radost je da je izabran za vladiku, ali nam kao sin nedostaje i tu je ta roditeljska čežnja za sinom - rekao je na početku razgovora otac Jovo.

Po završetku osnovne škole, on je izrazio želju da upiše Bogosloviju, ali zbog mnogobrojnih faktora, ipak je otišao na prijemni ispit u gimnaziju. Majka Gordana kaže da se tu desio “prelomni trenutak”.

- Uradio je test iz srpskog jezika, a kada je trebalo da radi iz matematike, samo se potpisao na papir i predao prazan list profesoru rekavši da on to neće upisati, po cijenu da pauzira jednu godinu. Kada smo vidjeli da je njegova jedina želja Bogoslovija, raspitali smo se ima li mjesta i uskoro je primljen na Cetinje - kaže Gordana.

Sa četrnaest godina prvi put odlazi od kuće, a to je bio tek početak njegovog dugog bogoslovskog obrazovanja. Sjećajući se tog trenutka, otac Jovo suznih očiju kaže da mu je to vjerovatno najteži momenat.

- Pa zamislite da ostavljate dijete od 14 godina u gradu koji je udaljen 600 kilometara. Kad mi srce nije puklo ispred internata na Cetinju... Već 15. dan njegovog boravka tamo sam sjeo u auto i krenuo za Cetinje da ga opet vidim, da vidim treba li mu šta i kako mu je - kaže Jovo.

Poslije završene Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog, tada još Bojan, svoj put nastavio je ka Beogradu, gdje upisuje Pravoslavni bogoslovski fakultet. Nakon što je diplomirao 2010. godine, život ga odvodi u Ženevu u Švajcarskoj, gdje je završio postdiplomske studije na Institutu Vaseljenske patrijaršije. Magistrirao je na francuskom jeziku. Mentor mu je bio čuveni pravoslavni kanoničar prof. dr Vlasije Fidas. 

Zatim je na Univerzitetu u Atini, izučavajući grčki jezik i teologiju, proveo dvije godine. A potom godinu dana na Opštecrkvenoj aspiranturi i doktoraturi Svetih Kirila i Metodija u Moskvi, kod poznatog bogoslova mitropolita Ilariona Alfejeva.

Nakon svih putovanja od zapada do istoka, život ga vraća u njegove krajeve, u obnovljenu i veličanstvenu svetinju, manastir Osovica. Zamonašen je, po činu male shime, rukom Njegovog preosveštenstva episkopa banjalučkog g. Jefrema u manastiru Osovica na Lazarevu subotu 20. aprila 2019. godine.

Još kao bogoslov bio je omiljen među vjerujućim narodom srbačkim, ali i drugih krajeva koji su dolazili u ovu svetinju. Tada monah, a danas vladika Sava, svojom duhovnošću, bogoslovskim učenjem i znanjem ostavio je snažan pečat svoje ljubavi i među sabraćom monasima, a njegovu posvećenost vjeri, Crkvi i Gospodu prepoznali su i arhijereji Srpske pravoslavne crkve.

Njegova svetost patrijarh srpski Porfirije, a tada mitropolit zagrebačko-ljubljanski, u Savi je, još dok je studirao u Beogradu, prepoznao veliki bogoslovski dar. U čin jerođakona rukopoložen je drugog dana Božića, na praznik Sabora presvete Bogorodice 8. januara 2020. godine u Sabornoj crkvi u Zagrebu.

Za jeromonaha je rukopoložen u petoj nedjelji Velikog posta, 18. aprila 2021. godine, rukom Njegove svetosti patrijarha srpskog g. Porfirija.

U najljepšem sjećanju ostao je i bratiji manastira Osovica, a iguman Teofil sa novoizabranim vladikom Savom, vikarnim episkopom Njegove svetosti, poznaje se duže od dvadeset godina. Iguman Teofil kaže za “Glas Srpske” da je velika svetinja, manastir Osovica, nakon svoje obnove već počela da daje plodove i da je siguran da će Sava jednog dana biti istaknuti arhijerej naše Svete crkve.

Zajedno sa ekipom našeg lista i on je boravio u domu Bundala. On i Savin otac Jovo imaju fenomenalan odnos. Jovo u šali kaže da je Teofil krio od njega da će se Sava zamonašiti. I sam kao monah, Teofil kaže da ima razumijevanje za svakog roditelja.

- Naravno da njima kao roditeljima nije lako, ali kao vjerujući ljudi imaju razumijevanja i daju apsolutnu podršku vladiki. Oni mogu i treba da budu ponosni na svog sina. Srpska pravoslavna crkva ima 12 miliona vjernika, a oko 40 episkopa i to je zaista poseban blagoslov - kaže iguman Teofil.

Osovica

Episkop marčanski Sava, vikar patrijarha Porfirija, zamonašen je u drevnoj svetinji - manastiru Osovica. Ovaj manastir svjedok je duhovne snage i moći obnove pravoslavne vjere, ali i odanosti naroda ovog kraja svojoj Crkvi. Prvi put se pominje 1330. godine i pripada redu najvećih svetinja na prostoru Srpske.

Manastir je krajem 17. vijeka srušen do temelja, a na ruševinama vrijednim rukama monaha i zahvaljujući istrajnosti episkopa banjalučkog Jefrema i posvećenosti vjernika manastir je potpuno obnovljen. Saborni manastirski hram 2016. godine osveštao je tadašnji patrijarh Irinej, uz sasluženje više arhijereja SPC. Kompleks manastira Osovica sastoji se od saborne manastirske crkve posvećene Blagovijestima presvete Bogorodice, zimske crkve posvećene Svetom Prokopiju, kapele Vaskrsenja Hristovog, kao i kapele Svetog Nikolaja mirlikijskog u zvoniku, trijema za narod, konaka, svečanog salona, biblioteke i česme sa izvorskom vodom, monaške kuhinje i trpezarije, kao i narodne trpezarije.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana