“Glas Srpske” na Baniji sa mještanima Majskih Poljana: Bog nas je sačuvao, Zagreb zaboravio

Milijana Latinović
Foto: Velibor Tripić

GLINA - Poslovica “Drvo se na drvo naslanja, a čovjek na čovjeka” najbolje opisuje život mještana u Majskim Poljanama, u Glini, koji će i ovu zimu prezimiti u limenim kontejnerima. U razornom zemljotresu prije godinu dana ostali su pod vedrim nebom, ali nevolja nije u njima ubila ljubav, vjeru i nadu. Naprotiv, probudila je humanost i prkos da ostanu i opstanu na svojim ognjištima sve dok kap banijske krvi teče njihovim venama.

Kada se na 6,3 stepena po Rihteru krajem decembra 2020. godine zaljuljalo tlo u Petrinji, tresla se cijela Hrvatska, ali i region. Majske Poljane, selo najljepšeg imena, nazvano po rječici Maji, pritoci znamenite Gline, toga dana brojalo je najviše žrtava. Život je izgubilo pet mještana. Godinu kasnije u Glini, koja je prije rata imala više zaposlenih nego danas stanovnika, ruševine na sve strane, kao da je zemljotres bio juče. Obnovljeno je samo onoliko koliko su dali humani ljudi sa svih strana. Hrvatska država nije učinila ništa. Malobrojni Srbi koji su se vratili na prijeratna ognjišta dijele istu sudbinu kao i njihove komšije Hrvati, jer priroda ne pita za ime i prezime, vjeru ni naciju. Domaćinstva su uništena i jednima i drugima, a pomoć stiže izvan granica njihove zemlje.

Na adresi Majske Poljane broj 24 nekada je bila porodična kuća Bakića. Na tome mjestu godinu nakon zemljotresa popucali zidovi, cigla, blato. Na temeljima nekadašnje kuće koju je srušio zemljotres niče nova, zahvaljujući Vladi Autonomne Pokrajine Vojvodine. Dok čekaju topli dom, trojica Bakića preživljavaju u kontejneru. Glava porodice Đuro Bakić priča da su mu u zemljotresu nastradali svi objekti. I dok pokazuje na kuću i okućnicu, oči mu se ispuniše suzama. Sve bi on to nekako prebrodio, jer živa glava sagradiće novi dom, da nekoliko dana prije našeg dolaska nije izgubio životnu saputnicu, svoju Mariju. Opaka bolest bila je jača. Dok mu suze kvase naboralo lice, pokazuje smrtovnicu.

- Umrla je. Ostali smo nas trojica, sin, unuk i ja. Živimo od poljoprivrede - kazao je Đuro. Zahvalan je narodu cijele Hrvatske koji je u nevolji priskočio u pomoć, ali zamjenici gradonačelnika Gline Branki Bakšić Mitić najviše. Ona, kaže, donosi nadu u svako domaćinstvo. Ona je, saglasni su i drugi mještani, oko i uvo svih njih.

Problemi nisu zaobišli ni porodicu Majkić. Nasmijana domaćica Branka dočekuje nas u dvorištu kao da smo joj najrođeniji i ponosno kazuje da joj je suprug iz Podgrmeča. Drago joj jer su došli novinari baš iz Banjaluke, i njene su kćerke tamo.

- Suprug i ja živimo od 1.200 kuna penzije. Bili smo u kući kad je zadrmalo. Potrpalo nas je, greda koja je pala razbila mi je glavu, ali živi smo i to je najvažnije - priča Majkićeva, pokazujući na kuću čiji zidovi svakog časa mogu da se sruše.

Kuća je dobila crvenu naljepnicu i treba da bude srušena kako bi popravili temelje i zahvaljujući donaciji iz Srbije dobili novu, ali ni godinu nakon potresa nadležna služba u Hrvatskoj svoj dio posla nije uradila. Dok čekaju, ona i njen suprug žive u kontejneru bez sanitarnog čvora. Kako im je, samo oni znaju. S jedne strane kontejnera je “toi toi” toalet, izlaze i po kiši i kada se živa spusti ispod nule, izbora nemaju. Na drugoj strani veš-mašina. I dok pokazuje vodu pored mašine koja se zaledila na minusu kakav je bio noć prije, sliježe ramenima jer ni sama ne zna više šta da kaže. Ono osnovno za život nemaju.

- Uz svu volju i zalaganje naše Branke, ništa se nije promijenilo. Još jednu zimu i praznike čekamo u hladnom kontejneru. Nemoguće je zagrijati. Ako uključim dvije grijalice, iskaču osigurači - priča Majkićeva. Već pet puta podnosili su zahtjev za uklanjanje ruševine i da firma iz Hrvatske dođe napraviti temelje, ali uzalud.

Uprkos ispucalim zidovima, uništenom namještaju i nevoljama koje jedna drugu sustižu, nasmijana je, jer to je jedino što joj je ostalo, da kroz život ide hrabro. Na rastanku nam je poželjela srećan put i kazala da joj pozdravimo Banjaluku.

Vozeći se dalje kroz Majske Poljane na svakom kraku ulice identičan prizor, uništene kuće i pomoćni objekti, dvorišta zatrpana raznoraznim materijalom i kontejneri koji su zamijenili tople domove mještanima ovog kraja.

Dok se parkiramo pred jednom drvenom kućicom, srećemo baku Draginju Bjelajac (81), koju u ovom kraju svi zovu “mala baba”, zato što je mala, ali sa osmijehom na licu i sunčanim naočarama. Iako umorna od borbe za opstanak, raspoložena je da svoju priču podijeli s nama.

- Stara sam i pamćenje me slabo služi. U zemljotresu sam sve izgubila. Ujutro ustajem u četiri sata da naložim vatru. Dok gori, vruće je u toj limenoj kutiji, čim se zagasi, studen u kosti ulazi - kazuje “mala baba”, koja živi od porodične penzije. Zemljotres ju je prije godinu zatekao u kući. Kaže, sve se zaljuljalo, zid od špajza je počeo da se ruši, suđe da pada na sve strane i tada je uspjela nekako da izađe napolje.

- Štala je već bila porušena. Danas samo kokoši imam - kazala je starica i nastavila dalje ka svom domu. Takav je kakav je, drugi nema.

Njenu i sudbine drugih Banijaca dijeli i jedna nadasve posebna porodica. U svega nekoliko kvadrata privremene drvene kućice ispunjene ljubavlju i toplinom, jedna drugu bodre da nikada ne posustanu Stana Bjelajac, njena snaha Danijela i unuke Laura i Barbara. Stana je u ovom domaćinstvu sve, i otac i majka, i djed i baka. Nema posla koji ne zna da završi sa svojih deset prstiju. Jaka volja, ali i težak život su je na to natjerali. I muške i ženske poslove obavlja besprijekorno. Takva je i za volanom traktora, jer nema ko drugi.

- Snaha mi je kao ćerka. Sve što imam za podijeliti s njom dijelim, i dobro i loše, i radost i suze - priča Stana. U razgovor se uključuje petogodišnja Laura. Znatiželjnog pogleda priča nam da ide u vrtić i da je naučila engleski jezik.

Dobri ljudi koji su pritekli u pomoć nakon zemljotresa došli su kod njih po preporuci sveštenika i odlučili da im naprave skromni dom. Prije nego što su stigli Stana je dane i noći provodila pod šatorom. Na sreću, Danijela i djevojčice u vrijeme zemljotresa nisu bile tu. Bile su u Kostajnici.

- Djevojčice su obično u kući od 12 do 14 časova. Na sreću, toga dana nisu bile, inače ne znam šta bi se dogodilo, ormari su pali na krevete. Bog nas je sačuvao - kroz suze priča Stana. Poslije potresa, kazuje, živjela je samo da njih tri zagrli. Ove hrabre žene gledaju naprijed uprkos svemu, jer izbora nemaju. Prije zemljotresa bavile su se uzgojem svinja. Od toga preživljavaju i danas, ali su im svinje u komšijskim štalama, jer su njihovi pomoćni objekti uništeni. Prije rata Mesna industrija “Gavrilović” otkupljivala je stoku od vrijednih domaćina sa Banije, međutim, sve se promijenilo i ni sigurnog otkupa više nema.

- Nekada su božićne pečenice bile rezervisane još u oktobru, a sada je sve drugačije - kazuje Danijela. Struju imaju, ali im osigurači stalno iskaču. Voda je bunarska. Najvažnije im je da ostanu zdrave i da imaju jedna drugu. Nadaju se da će uskoro i kuću dobiti, a malenoj Lauri najveća je želja da ona i sestra dobiju svoju sobu. U pretprazničko vrijeme teško je da ne pomisle na najmilije koji više nisu s njima. Drhtavim glasom, dok nam pokazuje fotografiju supruga Đure koji je preminuo od teške bolesti, Danijela kaže da život nije pravedan, ali da živjeti mora. Sa mjesta na kojem je priroda pokazala svu svoju surovost, ispraćeni smo s velikom ljubavlju i vjerom u bolje sutra. I dok veselo maše pored jelke koja je okićena ispred drvene kućice, petogodišnja Laura kaže nam da se idući put vidimo u njenoj novoj kući.

Pomoć

Da se prijatelji poznaju u muci i ovoga puta pokazao je grad Beograd, koji će u Glini i Majskim Poljanama obnoviti 34 kuće porušene u zemljotresu. To je dogovoreno na sastanku zamjenika gradonačelnika Beograda i Gline, Zorana Vesića i Branke Bakšić Mitić. Nekima će podići nove kuće, nekima popraviti krovove, u zavisnosti od oštećenja. Beograd je odmah nakon zemljotresa uplatio 100.000 evra Srpskoj pravoslavnoj crkvi,  od tog novca kupovani su kontejneri, a potom je posredstvom kompanija osigurano dodatnih 100.000 evra. U pomoć su pritekle i vlade Republike Srpske, Srbije i Autonomne Pokrajine Vojvodine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana