Donji Kašić: Život se ovdje polako vraća! VIDEO

ELTA TV
Donji Kašić: Život se ovdje polako vraća! VIDEO

Donji Kašić. Ravni kotari. Odvijek je ovaj kraj na vjetrometini bio. Lomile su ovdje vojske, dizali ustanci i bune. Još se ovdje prepričava 1683. godina, kada je upravo u Kašiću održan morlački zbor na kojem je donesena odluka o ustanku kotarskih uskoka.

Bio je to početak bitke za oslobađanje Dalmacije od Turaka. Vođa ustanka bijaše Ilija Janković , da bi mu se kasnije pridružili kotarski serdari Stojan i  Zaviša Janković. Kažu da je zbor počeo upravo ovdje, na mjestu gdje se danas nalazi pravoslavni hram Svetog Ilije, koji je i sam prošao kroz burnu istoriju, zbori paroh Nemanja Mijatović.   

“Ova crkva izgrađena je  1873 godine. Imala je burnu istoriju. I u ovom posljednjem ratu od devedest prve do devedeset pete. Zvonik je bio srušen skoro do kraja. Ljudska predanja govore da je pored crkve bio bunker, a da su tokom rata, ovdje u Kašiću, najviše stradali civili, i to oni stariji, oni koji nisu ni učestvovali u ratu. Ova crkva  je puno stradala. Zahvaljujući Bogu i ljudima koji su otišli odavde, pretežno u Australiju, crkva je obnovljena.”

Crkva je ta koja okuplja, koja saboruje, veli jerej Nemanja Mijatović. Na hramovnu slavu bude ovdje nekoliko stotina duša.  “Ove godine smo imali punu crkvu ljudi, a imali smo i sveštenstvo iz Australije, koje je rodom iz ovih krajeva. Jako puno ljudi je bilo. Koliko sam dolazak na slavu ovog hrama znači ljudima koji su porijeklom odavde, govori podatak da pojedini dižu i kredite samo da bi došli u svoje selo na taj dan.” kaže jerej Nemanja Mijatović.

Tu ispred hrama srećemo Sretka Drču. Sa sjetom se prisjeća tih lijepih dana iz djetinjstva kada se ovdje baš dobro živjelo.

“Ja sam se rodio ovdje, a evo i danas živim ovdje. U školu sam išao u Islam Grčki. Tu sam završio tri razreda, a četvrti ovdje u Kašiću. Školvanje sam nastavio u Benkovcu. Srednju industrijsku školu sam završio u Zadru. Išao sam po omladinskim radnim akcijama. Zaposlio sam se potom u Autotransportu, gdje sam radio godinu, dvije. Posao potom dobijam u vojnom remontu, četrdeset godina radnog staža kod vojske.” kaže Sretko Drča

Devedest prve Sretko sa vojskom odlazi u Crnu Goru. Robina napušta Kašić dvije godine kasnije, nakon strašnih ratnih dešavanja na ovom prostoru. Pri povratku u rodni Kašić, zatiče zgarište.  Moralo se veli krenuti ispočetka. Ipak uz pomoć tri kćerke i zetova, uspio je obnoviti kuću i imanje.

Odmah tu preko puta , živi Dušan Drča. I on se sa nostalgijom prisjeća vremena prošlih kada se ovdje, kako kaže, baš dobro živjelo.

“Ovi mlađi ne znaju, ali ja mislim da je bilo nekako drukčije, veselije.Takvo je vrijeme bilo. Tu sam se rodio, išao u osnovnu školu, kasnije u srednju u Zadar. Planirao sam upisati hemijsko-tehnološki fakultet, no poslije vojske, odustao sam od fakulteta. Odlučio sam se za poljoprivredu, i dobro smo živjeli. Tada je ovaj kraj hranio Zadar, Rijeku, Gorski kotar. Svakog dana je stotinjak kamiona voća i povrća izlazilo odavde.” prisjeća se naš sagovornik

Onda je došao rat, i sve je palo u vodu. Nakon povratka u rodni Kašić, obnovio je porodičnu kuću, ubrzo je stigla struja, dobio je traktor. Tako je krenuo, veli,  ispočetka

“Tako je počelo ispočetka. Nismo imali problema. Hljeb nam uredno dovoze. Moja djeca idu ovdje u školu, do četiri razreda, škola  je u Smilčiću, onda do osmog u Zemunik, idu autobusom, imaju marendu u školi, sve je to organizovano dosta dobro.”

Život se ovdje polako vraća. I Ovdje, u Kašiću Donjem, spas leži u poljoprivredi, kaže Dušan Drča. Tu su fondovi Evropske unije bez kojih bi, istina, život  bio jako težak.

Rat je ovdje bio, i prošao. O njemu se više i ne govori. A i zašto bi, kažu naši domaćini.  Ovdje se posljednjih godina svi samo bore  kako poboljšati uslove života. „To nam svima ovdje treba. I nama, i Hrvatima, da se bolje živi, ostaviti se prošlosti. Iz prošlosti treba nešto naučiti, ovdje je Bog dao sve, samo nam treba pameti, pametnih ljudi, i treba birati riječi. Ako ja mogu birati riječi u svakodnevnom životu, onda, gospodo političari, birajte riječi. I da bude mira i sreće za sve” kaže na kraju Dušan Drča.

Ako bude mira i sreće za sve, biće bolje svima. To je valjda jasno, a Srbima u Kašiću i Ravnim kotarima treba samo mira, za sve ostalo pobrinuće se sami, imaju zemlju rodnu, blagorodnu, vrijedni su, marljivi, rade od jutra do mraka, pošteno, i od rada svoga  žive. I čuvaju Kašić. I čuvaće ga.  

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana