Da li novi hladni rat Moskve i Vašingtona može eskalirati: SAD neće preći crvenu liniju

 Širenje ovog vojnog, ali sve više i političkog saveza na istok, uvijek je bio problematična tema kako za nekadašnji SSSR, tako i današnju modernu Rusiju, a pogotovo jer je nakon povlačenja SSSR iz Istočne Njemačke i pada Berlinskog zida Mihail Gorbačov i Moskva dobili usmeno obećanje da se NATO neće širiti prema istoku i pod svoje okrilje uzimati nekadašnje članice Varšavskog pakta. Ispostavilo se, kako je to bilo po onoj narodnoj - obećanje ludom radovanje. NATO, predvođen moćnom Amerikom, ne samo da je nastavio sa svojim širenjem i pomjeranjem te crvene linije sve bliže ruskoj granici, već su krenuli i sa uspotavljanjem “raketnih štitova” po Evropi dovodeći Moskvu u domet svojih krstarećih projektila.

Zveckanje oružjem

Sada je na red došla Ukrajina, koja je prema ocjenama analitičara “nulta tačka” za Rusiju. Prema njihovom mišljenju radi se o trenutno najvećem planetarnom ulogu i potencijalno najvećem svjetskom žarištu, jer Kremlj nema prostora za manevar i neko novo popuštanje koje bi dodatno ugrozile geostrateške, ali i nacionalne interese ove zemlje. Sve neodoljivo podsjeća na “kubansku krizu” iz 1962. godine kada su dvije velike velesile našle na granici nuklearnog rata.

Na granici Rusije i Ukrajine oko spornih oblasti Donbas i Lugansk, konstantno se gomilaju nove vojne snage na “ratnoj liniji”. I zapaljiva i prijeteća retorika dignuta je na jedan viši nivo, a pogotovo nakon što je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pozvao NATO da otvori put za pridruženje njegove države ovom zapadnom vojnom savezu, a koje bi  na kraju vodilo i ka pojačanom prisustvu NATO snaga u regiji Crnog mora. Iz ovog vojnog saveza, od strane generalnog sekretara Jensa Stoltenberga, Zelenskom je poručeno da kako NATO Ukrajinu “ima u vidu” i da će joj pomoći u njenim namjerama.

A onda je “ulje na vatru” dolio i predstavnik Ukrajine u Trilateralnoj kontaktnoj grupi o Donbasu, Oleksij Arestovič, poručivši da je Sjevernoatlantski savez već počeo okupljati svoje snage, te da je svrha tih vojnih vježbi priprema za rat s Rusijom. On je vjerovatno ovom prilikom mislio na  NATO vojne manevre koji simbolično nose naziv “Branilac Evrope 2021”, a koji su planirani da se održe u tom regionu u maju i junu. Radi se inače o najvećim NATO vojnim manevrima još od doba “Hladnog rata”, a kako je saopšteno iz ove vojne organizacije, cilj je uvježbavanje odbrambenih i ofanzivnih akcija u istočnoj Evropi i u baltičkim zemljama.

Sve ovo nije ostalo bez političkog i medijskog odjeka u Rusiji, tim više što su u spomenutu vježbu kao zemlje partneri uključene Gruzija, Moldavija i Ukrajina, dakle, redom bivše republike prije 30 godina propalog SSSR-a, a koje Moskva smatra posebnom zonom svog interesa iz bezbjednosnih razloga. Situacija postaje još ozbiljnija i zabrinjavajuća ako se zna da američke korporacije već jedno izvjesno vrijeme isporučuju najmodernije vojno naoružanje.

Prema pisanju pojedinih medija Pentagon je u proteklom periodu isporučio više od 350 tona vojnog tereta, koje je stiglo u luku Odesa. Oružje je navodno isporučeno u sklopu ukrajinske vojne vježbe “Kozak Bulava” koja bi trebalo simulirati odbranu te zemlje od vanjske agresije.

Ukrajinski milogorci

Sve ovo otvara niz pitanja. Prvo je da li će Ukrajina i Rusija ući u otvoreni ratni sukob oko spornih oblasti Lugansk i Dombas i kako bi on mogao završiti? Hoće li NATO izaći u susret Ukrajini i staviti je pod svoj odbrambeni štit, a što bi onda dovelo i do direktnog obračuna dvije najveće svjetske nuklerane supersile svijeta. Da li je Amerika sprema toliko daleko ići u svom zaoštravanju odnosa sa Moskvom? I naravno, na kraju, ukoliko su na sva prethodna pitanja odgovori negativni, šta se onda krije iza napetih geopolitičkih igara, prije svega Kijeva i Vašingtona?

Naučni savjetnik iz oblasti međunarodnih odnosa, Dragan Petrović, smatra da čitavu ovu opasnu priču guraju  strukture koje stoje iza novoizabranog američkog predsjednika Džo Bajdena, pokušavajući do “dozvoljenog” maksimuma podići tenzije u svijetu, a posebno u onim dijelovima svijeta u kojima i Rusija ima svoje strateške interese i koji se tiču njene bezbjednosti. 

- Za Rusiju je Ukrajina “nulta tačka”. Jednostavno jugoistočni dio ove zemlje je za Moskvu i predsednika Vladimira Putina pitanje života i smrti. Mislim da Amerika trenutno nije sprema da pređe tu liniju, jer bi nestalo planete, kao što sam ubeđen da nije moguća ni ukrajinska verzija hrvatske “Oluje”. Ukoliko bi do toga i došlo bojim se da bi Ukrajina mogla ostati ne samo bez Donjecka i Luganska, već i drugih “proruskih” oblasti na jugoistoku Ukrajine.  Mislim da je toga svestan i sam ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski, koji dizanjem stalnih tenzija samo želi da dobije određene ustupke od svojih zapadnih mentora. U stvari, radi se o gotovo istom konceptu koji su “milogorci pokušali sprovesti u Crnoj Gori. S druge strane, bojim se da ni sama Rusija ne zna šta će. Oni bi najradije da celokupnu Ukrajinu zadrži u svojoj orbiti. Mislim da je rešenje koje bi zadovoljilo sve strane vrlo jednostavno, da otcepljenje oblasti dobiju nekakav status federacije, a da čitav jugoistok Ukrajine koji je rusko jezički dobije neku vrstu autonomije - kaže Petrović za “Glas”.

Utopija

Slično mišljenje ima vojni analitičar i urednik portala Balkanska bezbjedonosna mreža, Aleksandar Radić. Ističe da je mala vjerovatnoća da bi se Amerika i NATO otvoreno mogli staviti na stranu Ukrajine u slučaju otvorenog sukoba Kijeva i Moskve.

- Ne treba zaboraviti, da su ovakve i slične igre između SAD i Rusije vođene i kroz nama blisku prošlost. Kroz čitavu istoriju Hladnog rata mogli smo videti da su vodeće svetske sile vodile ratove preko tuđih leđa. Kao radikalan primer bih slučaj kada su Izraelci i Arapi ratovali. Kada je u pitanju Ukrajina, ne verujem da će Vašington direktno umešati. Ukoliko bi do toga ipak došlo, odnosno ukoliko NATO u svoj sastav nekim čudom primi Ukrajinu, Rusija bi to doživela kao kao veliku pretnju i u tom slučaju ne postoji izlazni scenario. Tada ni NATO ne bi mogao da odstupi i morao bi se umešati, jer je on uostalom zbog toga i stvoren - navodi Radić. 

On je ipak ubijeđen kako NATO neće pod svoje okrilje staviti Ukrajinu jer bi to bilo u suprotnosti sa Vašingtonskim sporazumom, kojim je utemeljen ovaj vojni savez. Kako kaže sve ove bombastične priče plasiraju se kako bi se održale tenzije na istoku Evrope.

- Ulazak Ukrajine u NATO je čista utopija. Treba podsetiti kako su Nemci prije par godina isticali da Ukrajina i zemlje Kavkaza ne mogu biti dio ove vojne organizacije. Mislim da su toga svesni i u Kijevu. A kada je u pitanju Vašington, mislim da se iza svega krije jedna njihova dobro osmišljena geopolitička igra, a koja podrazumeva držanje stalnih tenzija kroz zastrašivanje nekakvim malignim ruskim uticajem. Koriste sprecifičnosti određenih zemlja, a pogotovo na istoku Evrope, kako bi se bolje pozicionirali. Nije tajna da SADA koriste ovu Alijansu da zarade ogroman novac, ali i da još više vežu Evropu za sebe. I to je jedna politika koju je Tramp pokušao iskoreniti. Povratkom Bajdena na čelo SAD sve se to nažalost promenilo - kaže Radić, navodeći kako sigurno treba očekivati da se ove tenzije prenesu i na balkanske prostore, a posebno zbog strateških planova NATO saveza da na ovim prostorima stvori jednu “bezbjednu zonu”.

“Ruski medvjed”

Petrovićev i Radićev stav dijeli i direktor Evroazijskog bezbjednosnog foruma Mitar Kovač naglašavajući kako su vjerovatno svi u svijetu svjesni kako bi eventualni rat između Ukrajine i Rusije, i miješanje NATO u isti, dugoročno ugrozilo i mir na čitavom evropskom kontinentu.

- Verujem u razum, istina, SAD već desetak godina nastoje da homogenizuju evropski deo NATO-a u funkciji sukoba na granicama Rusije. NATO u Ukrajini već jedno izvesno vrijeme vrši obuku kadrova i posredno ih guraju u jedan rat iz kojeg Ukrajinci nikako ne mogu izaći kao pobednici. Puno je oblasti van Donjecka i Luganska koje su orijentisane prema Rusiji, a pogotovo u harkovskoj oblasti ili Odesi. Zbog toga nije isključeno da bi u slučaju nekog sukoba između Rusije i Ukrajine i ove oblasti digle protiv Kijeva i stale na stranu Moskve. Na taj način bi se i granice podele u Ukrajini značajno povećale - kaže Kovač.

Kako je naglasio, vojni vrh SAD već godinama izvodi i razne simulacije u kojima pokušavaju da “odvježbaju” sve scenarije i isplaniraju sve “vojne odgovore” duž te linije sukobljnosti, od baltičkih država, pa sve do Kavkaza i Bliskog istoka.

- Ukrajinska kriza jeste jedan od prostora na kom NATO, odnosno SAD, nastoje da uguraju Evropsku uniju u jednu dugoročnu krizu. Oni znaju da Rusija neće tek tako dopustiti te procese. Ono što je sigurno jeste da se SAD neće direktno upustiti u takav vojni konflikt sa Rusijom, jer svi scenariji govore o velikim gubicima i neizvesnim ishodima. Umesto toga će oni nastaviti da guraju druge u tu sukobe, a pogotovo evropske države, neposredno ili posredno pomažući im -  dodao je Kovač. 

Rusija je reagujući na sve ove igre već “iščupala” Krim, a ukoliko se Zelenski zaigra mogao bi ostati i bez Donjecka i Luganska, ali i još nekih proruskih oblasti, a tim prije što  te istočne ukrajinske regije imaju specifičnu istoriju.

Treba podsjetiti i kako je Gruzija u trodnevnom ratu s Rusijom u ljeto 2008. godine ostala bez svojih dviju regija, Južne Osetije i Abhazije.

Ono što na ruku Rusije ide jeste i to što ne čelu Rusije nema prozapadnog orijentisanog i popustljivog Gorbačova, ali ni “veselog” i votkom opijenog Borisa Jeljcina. Zemljom autoritarno vlada Vladimir Putin koji nekadašnjem ruskom carstvu želi povratiti stari sjaj i status koji ova velika zemlja zaslužuje u međunarodnom poretku. “Ruski medvjed” je pokazao zube, kako u Siriji, tako i odnosima sa Ukrajinom. i Gruzijom. Pitanje je samo koliko je daleko spreman ići Bajden u čačkanju ruske mečke, ali i koliko će i dokle će Evropljani dopuštati da budu tih opasnih geostrateških igara Vašingtona.

Navodni scenario napada

Nedavno je u javnosti procurio navodni plan - scenario preventivnog udara NATO na rusku regiju Kalinjingrad, smještenu na Baltičkom moru između Litvanije i Poljske. U ovoj operaciji se značajna uloga dodjeljuje poljskoj vojsci koja mora neutralizovati ruske balističke rakete “Iskander” kako bi spriječila Moskvu da vodi “ograničeni nuklearni rat”. Da bi ih se uništilo, predlaže se korišćenje iskustva uklanjanja lansera R-17 tokom Zalivskog rata. Uz to, NATO stručnjaci su kao svrhu iznenađujućeg udara naveli i nanošenje šteta Baltičkoj floti, poraz i uništenje ruskih snaga u Kalinjingradu, kao i uklanjanje protivvazdušnih raketnih sistema “S-400 trijumf” raspoređenih u toj enklavi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.