Da li je globalna ekonomija postala najveći iluzorni trik: Svjetski kapital u digitalnom konclogoru

Prema pisanju Blumberga, do 2028. oni bi mogli imati kapital vrijedan i do 30.000 milijardi dolara. Posjedovaće, dakle, skoro sve što postoji i imati do sada nezabilježeni monopol i neviđenu kontrolu na globalnom finansijskom tržištu. Stoga je Blumberg “Blek rok” nazvao “četvrtim stubom vlasti” u SAD, jer je uostalom i jedina privatna agencija koja blisko sarađuje sa američkim Federalnim rezervama kojima čak s vremena na vrijeme posuđuje i novac.

Ekonomski analitičari upozoravaju kako ova dva fonda posjeduju imovinu koja je čak nekoliko puta veća od nacionalnih proračuna država poput SAD, Kine, Brazila ili Indije. Prema njihovom mišljenju, oni su ti koji u stvari svojim ogromnim novcem i kapitalom upravljaju svijetom i postavljaju predsjednike i premijere, ali i odlučuju o našim životima i svjetskom poretku.

Navode i kako je globalna ekonomija posljednjih nekoliko decenija postala možda najveći iluzorni trik, jer šačica ovakvih i sličnih megakorporacija i privatnih investicionih kompanija dominira svakim aspektom naših života - sve što jedemo, pijemo, nosimo ili koristimo na ovaj ili onaj način. Iako se na prvu čini da na tržištu postoje stotine konkurentskih brendova, u stvarnosti to i nije baš tako. Dionice najvećih svjetskih korporacija su u vlasništvu, što direktno, što indirektno, potpuno istih kompanija, fondova, osiguravajućih kuća i banaka. Na vrhu te piramide gotovo uvijek se pojavljuju imena - “Vangard” i “Blek rok”.

Vlada u sjeni

Od sredine 70-ih godina prošlog vijeka oni su bukvalno “progutali” većinu najprofitabilnijih kompanija u svijetu. Postali su većinski vlasnici kompanije “Meta - Fejsbuk”, “Instagram”, Gugla, “Androida”, ali i onih farmaceutskim poput “Fajzera” i “Moderne”. U posljednjih 30 godina i većina medija prešla je u njihovo vlasništvo, baš kao i industrija hrane, oružja i nafte, ali i mnoge banke.

Prvi čovjek “Blek roka” je Lari Fink. On, međutim, nije taj koji vuče konce, već “Vangard”, koji ima najveći udio akcija u ovom moćnom fondu. Ta jedinstvena isprepletena vlasnička struktura na prvu sprečava da se vidi ko su najveći akcionari “Crne stijene”, jer elita koja posjeduje i kontroliše “Vangard” ne želi da te podatke javno objavi.

Ipak, pojedini nezavisni istraživački centri, koji nisu povezani s krupnim kapitalom, objavili su kako iza ovog fonda stoje porodice Rotšfild, Rokefeler, DuPont, Karnegi, Buš, Orsini i Vindzor, odnosno britanska kraljevska porodica. Oni su otkrili i kako postoje indicije da dobar dio novca iz ovih fondova na kraju završava na računima fondacija Bila i Melinde Gejts, Džordža Soroša i Klinton fondacije, preko kojih se onda promovišu određene globalističke i liberalne ideje krupnog kapitala.  

Kako bi sve išlo podmazano, kako navode ovi istraživači, bivši visoki funkcioneri “Blek roka” bili su instalirani u gotove sve američke administracije, od one Bušove i Obamine, pa do Trampove i Bajdenove. I sam Fink je jedno vrijeme važio za jednog od najozbiljnijih kandidata za ministra finansija. Umjesto njega u Bijelu kuću su kao ekonomski savjetnici “ubačeni” bivši izvršni direktori “Blek roka” - Brajan Diz i Majkl Pul. Zbog svega ovog pojedini mediji su “Blek rok” prozvali “džinovskom lignjom”, “vladom u sjeni” i dubokom državom” - jer vješto izbjegavaju svjetla pozornice.

Moć i pohlepa

Na ovo je nedavno upozorio i hrvatski evrozastupnika, advokat Mislav Kolakušić u svom javnom istupu pred Parlamentom Evropske unije, upozoravajući svoje kolege iz drugih zemalja kako su ovakve i slične stvari nedopustive, jer vode svijet u propast.

- Za navedene fondove većina ljudi nikad nije čula, ali oni trenutno kontrolišu ogromnu imovinu vrijednu više od 20.000 milijardi dolara! To predstavlja više od tri godišnja američka proračuna. Ti fondovi imaju udjele u svim važnim farmaceutskim, medijskim i  transportnim kompanijama, ali i bankama. To znači ne samo da su vlasnici svih važnih svjetskih kompanija, već da posjeduju i cijelu svjetsku ekonomiju. Mogućnost dogovaranja i kontrolisanja odluka država i političara u svakom sektoru čini ih moćnijima od ijednog predsjednika ili premijera bilo koje države na svijetu, bez obzira radi li se o Americi, Francuskoj, Njemačkoj, Kini ili Japanu - rekao je Kolakušić.

Činjenica da globalno prijeti ogromna inflacija koja će najviše pogoditi obične građane, prema mišljenju Kolakušića, nije ekonomska zakonitost već u stvari produkt pohlepe vlasnika ovih i sličnih fondova, koji diktiraju globalne cijene na tržištu.

S njim se slaže i ekonomski analitičar, Branko Dragaš, navodeći da investicioni fond “Blek rok” već sada ima oko 11.000 milijardi dolara vrijedan portfolio, a “Vangard” oko devet hiljada milijardi, a što, kako je istakao, predstavlja katastrofu za čitav svijet, zbog monopolizacije svih segmenata naših života.

- Iza svega stoji par najbogatijih svetskih porodica koje na ovaj način žele upravljati svetom. Oni bukvalno kontrolišu sve. Od farmaceutskih kompanija, prehrambene i vojne industrije, do finansijskog sektora i medija. To je i jedan od razloga zašto smo se našli u ovoj krizi. Dok se ova dva fonda ne stave pod kontrolu regularnih vlasti i demokratski izabranih predstavnika, mi ćemo i dalje živeti u jednom totalitarnom sistemu kao što je danas. I sam predsednik Svetskog ekonomskog foruma, nezamenljivi Klaus Švab, inače predstavnik te elite, nedavno je iz Davosa poručio građanima sveta: “Nećete imati ništa, ali ćete bar biti srećni”. Verujem kako je jedan od njihovih narednih ciljeva i “ukidanje” privatne imovine. Na kraju ćemo njima morati plaćati i stanarinu. Znači običnim ljudima biće zabranjeno da imaju bilo šta, a kako stvari stoje na kraju će i vazduh morati plaćati - kaže ovaj ekonomista za “Glas Srpske”. 

Da sve ide u tom pravcu govori i podatak da je “Blek rok” već krenuo sa masovnom kupovinom porodičnih kuća, pa i čitavih kvartova u SAD, nudeći od 20 do 50 odsto više od tražene cijene. Velika opasnost, kako kaže Dragaš, predstavlja i to što ta tehnokratska elita želi pod svoju kontrolu staviti i Ujedinjene nacije i Svjetsku zdravstvenu organizaciju.

- Oni više i ne kriju svoj krajnji cilj, a to je da  naprave jednu vrstu digitalnog konclogora. Ako se ne budemo borili protiv toga, neće biti dobro, jer pred nama je na horizontu jedna od najvećih finansijskih i ekonomskih kriza u istoriji čovečanstva - dodao je on.       

Bildenberg i Davos

Prema riječima sociologa i bivšeg urednika beogradskog lista NIN, Slobodana Reljića, pomenuti fondovi u svoj svojoj prijetećoj visini, u stvari pokazuju dramatičnu krizu kapitalizma i demokratije na kojima počiva civilizacija Zapada.

- Oni u stvari vode poništavanju ključnih zapadnih vrednosti, slobodnog tržišta i slobode izbora vlasti. Kapitalizam je stupio na svetsku scenu kao društvo neprestane konkurencije i šanse da najbolji i najsposobniji pobeđuju. Demokratija je obećanje da će društvo za one koji ga vode uvek među sobom birati najbolje, a bez rizika da kao monarhija mora da prihvati da rođenjem ograničeni i nesposobni mogu po zakonu da postanu vrhovna vlast. To je očigledno poništeno. S postdemokratijom, do koje je stiglo zapadno društvo i vođa najbogatije i najmoćnije zapadne nacije, američke, može zakonski i na “slobodnim izborima” da postane Džo Bajden, a za koga je jasno da ne može da se koncentriše ni na misao o sopstvenim potrebama a kamoli o problemima tako velike države i čitavog sveta. Sa multinacionalnim investicionim fondovima trijumfuju pak monopoli. I to toliki da je nezamislivo da neko može da ih ugrozi - istakao je Reljić.

Oni, prema njegovom mišljenju, usmjeravaju svjetska ekonomska kretanja, najdirektnije kretanje novca i finansija, lobiraju i donose zakone po parlamentima širom svijeta, kontrolišu izvršne vlasti nacionalnih država i pokreću sukobe i ratove. Pod “prismotrom” i upravljanjem je IT produkcija, drže nesagledive potencijale farmaceutske industrije, koriste globalno stvorene mreže nevladinih organizacija, i šire (dez)informacije svjetskim medijima čiji su vlasnici.

- Neko je ovih dana na društvenim mrežama ovo sažeo u pet domišljatih proširenih rečenica: bankari će učiniti sve da ostanemo dužni, farmaceutske kompanije će učiniti sve da budemo bolesni, proizvođači oružja će učiniti sve da ratujemo, mediji će učiniti sve da ne saznamo istinu a vlade će činiti sve da ovo gore bude po zakonu. Pravi globalni digitalni koncentracioni logor u kome je nacionalnim liderima namenjena uloga kapoa, potkazivača sopstvenih naroda i država - smatra Reljić, dodajući da društvo u kome danas živimo jeste društvo najnepravednije raspoređenog bogatstva u istoriji.

Mišljenja je kako samo bogatstvo samo po sebi nije cilj, sem, kako je istakao u pričama o caru Krezu. Cilj je vladanje svijetom. Tako danas imamo sukob globalizma i nacionalnih država.

- Iza globalizma stoje ovi najveći investicioni fondovi. Pred njihovim novcem i moći dosad nije mogla da izdrži nijedna brana. Oni su se upustili u sistematsko poništavanje nacionalne države. Ne treba zaboraviti da već deceniju-dve glavne odluke se ne donose ni u Vašingtonu, ni u Berlinu, Parizu, Londonu nego u Davosu, ili na nekim sastancima Trilateralne komisije, Bilderberg grupe, Saveta za međunarodne odnose, Čatam hausa. Klaus Švab prvi čovek Svetskog ekonomskog foruma samo je generalni sekretar tzv. jedinstvene svetske vlade čiji su “ministri” likovi bez lica. Lideri nacionalnih država tamo dolaze jednom godišnje kao drugorazredna posluga, da ih pripuste da i onu kažu poneku reč podrške “četvrtoj industrijskoj revoluciji” ili “Velikom resetu”. Iza globalne moći stoje ljudi i porodice koji svetu “rade iza leđa” a da ih nikad niko nije izabrao, niti na drugi način im to poverio. Takav način odlučivanja o sudbini drugih se zove - zavera. A oni svaku sumnju u njihove “dobre namere” nazivaju - teorijama zavere. To je u svetskim medijima godinama najjednostavniji način da se svaki pokušaj osvetljavanja njihove moći diskvalifikuje. Posle velike “operacije kovid-19”, čije je rodno mesto takođe Davos, teorija zavere prestaje biti moćna odbrana. Jer da bi se onako organizovao čitav svet nekakve zavere je moralo biti. Slično vam je sa “zelenom agendom” kroz koju se isti ljudi brinu o klimatskim problemima i opstanku planete. Taj mehanizam se tek pokreće - naglašava Reljić.

Raspodjela bogatstva

Bogatstvo savremenog svijeta procjenjuje se na otprilike od 85 do 90 triliona dolara. Samo jedan odsto stanovništva superbogatih i bogatih posjeduje oko 35 triliona dolara, a 12 do 15 odsto stanovništva negdje oko 40 triliona dolara. Ostatak mrvica pripada ljudima koji čine oko šest milijardi svjetske populacije.

Rusija i Kina

Kada se govori o moći “Blek roka” i “Vangarda”, kaže Reljić, stvara se utisak kako je ona nesavladiva i da oni rade što hoće.

- Ovde je najbolje se setiti one narodne “možeš kako hoćeš, ali nećeš dokle hoćeš”. Bez dve velike države kao što su Rusija i Kina, a posledično i mnogo šireg kruga čije se jezgro kolokvijalno zove BRIKS, nemoguće je uspostaviti jedinstvenu svetsku vladu. To naravno nisu jedini otpori, ali oni su institucionalno nenadoknadivi - poručio je ovaj sociolog. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.