Da li će i kako biti raspetljan kosovski čvor i šta o svemu tome misle Srbi i Albanci: Osuđeni na zajednički život

Veljko Zeljković
Da li će i kako biti raspetljan kosovski čvor i šta o svemu tome misle Srbi i Albanci: Osuđeni na zajednički život

Najveći problem sa kojim se srpski narod suočava na Kosovu i Metohiji jeste dvadesetogodišnja iscrpljujuća neizvesnost. Izloženi su stalnom institucionalnom pritisku, udarima po srpskom identitetu, istoriji, Srpskoj pravoslavnoj crkvi, ljudima i imovini. Pale se povratničke kuće, fizički napadaju ljudi i uništava njihova imovina.

Kaže ovo arhimandrit Ilarion, zamjenik episkopa raško-prizrenskog Teodosija opisujući sve nedaće sa kojima se godinama suočava oko desetak odsto Srba koji su ostali da i dalje žive u ovoj južnoj srpskoj pokrajini.

Kako je objasnio, Srbi sa ovih prostora nisu primarno opterećeni krupnim političkim temama već ih tište problemi u vezi sa njihovom ličnom i imovinskom bezbjednošću te ekonomskom stabilnošću, posebno zbog utiska da postoji organizovana kampanja kosovskih Albanaca “tihog pritiska” na Srbe da prodaju imanja i isele se te da se time promijeni etnička struktura u srpskim sredinama.

Otac Ilarion, koji danas služi u manastiru Draganca kod Gnjilana, ističe kako posljednjih godina možda i nema toliko učestalih etnički motivisanih incidenata sa fatalnim ishodom, ali navodi kako i dalje ima veliki broj slučajeva napada na Srbe i njihovu imovinu. Oni su proteklih godina hapšeni i izlagani psihofizičkom maltretiranju na osnovu najčešće neutemeljenih i tajnih optužnica u vezi sa ratnim dešavanjima.

Nije ostao pošteđen ni duhovni, kulturni i nacionalni identitet Srba na KiM, koji se kontinuirano ugrožava kroz težnju da se Srbi predstave kao uzurpatori nekakve “ilirske” kulturne baštine, čiji su direktni nasljednici navodno kosovski Albanci. To se, kaže otac Ilarion, najčešće manifestuje kroz “kvazi-naučne pokušaje revizije istorije u duhu nacionalističke mitomanije, koja glorifikuje jednu, a satanizuje drugu stranu”.

Nema povjerenja

Da ni kosovski pravni sistem ne funkcioniše najbolje ilustruje primjer imovine manastira Visoki Dečani. Prema riječima Ilariona, jedan vrlo mali dio nasilno oduzete crkvene imovine od strane komunističkog totalitarnog režima je tokom devedesetih godina vraćen manastiru, ali vlasti kosovskih Albanaca to ne prihvataju.

- Iako je posle dvadeset godina pravne borbe, uz podršku međunarodne zajednice, došlo do odluke kosovskog Ustavnog suda u korist SPC, ona se još ne sprovodi zbog otpora Albanaca. Zbog ovoga, ali i nepostojanja pravnog i demokratskog poretka, ogromne korupcije i klanovski organizovanog društva, Srbi nemaju i ne mogu imati poverenja u taj sistem - poručio je on.

Doduše, priznaje kako vijest o mogućem podizanju optužnica za zločine počinjene od strane pripadnika tzv. OVK ipak uliva određenu nadu da će kosovski Albanci kroz suočavanje sa zločinima počinjenim od strane svojih sunarodnika prestati da budu, kako je istakao, “taoci kompromitovanog rukovodstva i toksične nacionalističke retorike”.

Na loš i bezbjednosno problematičan položaj Srba upozorava i predsjednica humanitarne organizacije “Majka devet Jugovića”, protinica Svetlana Stević. Objašnjava kako se ljudi trude da mirno i spokojno žive, ali da su pritisci na njih konstantni.

- Nema nikakvog napretka. Poslednjih 20 godina mnogo je toga negativnog i lošeg bilo što je uticalo na veliki odlazak ljudi. Krade se stoka, pali se letina. To se i danas dešava. Ljudi pokušavaju da se odupru svemu tome, tom nasilju, ali je teško. Ono što posebno zabrinjava jeste što je nastavljen masovan odlazak. Odlaze cele porodice. Neko trbuhom za kruhom, neko zbog školovanja dece, neko zbog pritisaka - kaže Stevićeva, koja se godinama bavi humanitarnim radom i putem narodnih kuhinja obezbjeđuje hranu za više od 2.000 Srba na KiM.

I dok Srbi sa KiM muku muče kako da se izbore sa pritiscima i opstanu, politička priča između Beograda i Prištine opet je zapela u ćorsokak. Sporazum koji bi konačno riješio sve nesuglasice i sporove između srpskih i vlasti samoproglašenog Kosova nije ni na vidiku. Pogotovo ne nakon što je otkazan nedavno planirani sastanak Aleksandra Vučića i Hašima Tačija u Vašingtonu. Sve je palo u vodu kada je saopšteno da bi protiv Tačija mogla biti podignuta optužnica za ratne zločine.

Nije slučajno

Politički analitičar Dejan Vuk Stanković smatra da tajming u vezi sa navodnim podizanjem optužnice protiv Tačija nije nimalo slučajan.

- Treba videti kako će izgledati optužnica, ali i sam sudski postupak, ukoliko bude pokrenut, da bi se moglo zaključiti da li je on optužen da bi se “minirao” sastanak u Vašingtonu ili postoji iskrena namera prištinskog Specijalnog suda da se konačno obračuna sa ratnim zločincima - kaže Stanković, dodajući kako čitava ova situacija znatno komplikuje stvari, jer je nakon ovog albanska politička elita u velikom rasulu.

Problem je, kaže on, to što sada treba naći nekoga ko bi mogao imati politički kapacitete da bi mogao da pregovora sa Srbijom. A ko bi to mogao biti, pitanje je od milion dolara.

- Dok se to ne raščisti, mislim da su svi pregovori Beograda i Prištine uzaludni. Naravno treba sačekati i izbore u SAD. Verujem da bi eventualni reizbor Donalda Trampa mogao intenzivirati rješavanje ove problematike. Ako Džo Bajden bude izabran za predsednika, bojim se da bi čitav taj establišment, koji bi on sa sobom doveo u Stejt department, mogao samo insistirati na priznanju nezavisnosti KiM. Pregovora ne bi bilo - kategoričan je Stanković.

Ukoliko do nastavka pregovora ipak uskoro dođe, Stanković ističe da u tim razgovorima obje strane treba da se odreknu svojih maksimalističkih zahtjeva, da bi bio pronađen neki zajednički imenilac koji spaja dva naroda suprotstavljenih interesa.

- Srbija ima racionalan pristup, dok druga strana smatra da oni treba da dobiju sve. To je glavni problem, jer nije interes Srbije da prihvati neko rešenje sa nultim ishodom. Iz dosadašnjih pregovora vidljivo je da se Srbiji ne nudi gotovo ništa što je opipljivo i prihvatljivo. U isto vreme problemi postaju sve veći i teže rešivi. Zbog toga postoji i realna opasnost da politički sukob preraste u nešto više. A to bi bila katastrofa - upozorio je Stanković.

Rješenja

Nekadašnji narodni poslanik u Skupštini Srbije, a danas član Predsjedništva Narodnog pokreta “Otadžbina” Marko Jakšić smatra da vrijeme ipak radi za Srbiju, kako zbog umjerenije politike pojedinih zapadnih zemalja prema pitanju KiM, tako i zbog sve većih podjela između i unutar samih albanskih partija.

- Albanci su poprilično podeljeni i ovo je možda pravi trenutak da Srbija promeni svoju dosadašnju politiku. Ona se mora boriti za svaki pedalj Kosova, jer i sama Rezolucija 1244 kaže da ono teritorijalno pripada Srbiji. Ne treba zaboraviti da je i ministar inostranih poslova Rusije u nekoliko navrata istakao da njegova država neće dozvoliti bilo kakvo prekrajanje granica na Balkanu, a to znači i stvaranja neke velike Albanije - kaže Jakšić.

Podsjeća na period od 2006. do 2008, kada je predstavnicima Albanaca nuđena autonomija unutar države Srbije. Status koji, recimo, ima Južni Tirol ili Hongkong.

- Sadašnja srpska vlast trebalo bi da insistira na tome, jer svi ostali predlozi, od podele, razmene teritorije ili nekog dvostrukog suvereniteta, nisu realni. Srbija mora da se svim političkim sredstvima bori za svoj prostor. Da vrati Kosovo. Ukoliko Srbija to ne učini, preti joj sunovrat. Zar treba podsećati da je na Kosovu nastala srpska duhovnost i državnost. Naša kultura. Ako ostanemo bez toga, šta ćemo onda? - zapitao se on.

Kada su u pitanju moguća rješenja, istoričar Momčilo Pavlović sa beogradskog Instituta za savremenu istoriju smatra da su Srbi i Albanci osuđeni istorijom i geografijom na zajednički život i na prostor koji se ne može podijeliti bez teških posljedica.

- Albance interesuje samo teritorija koju su brutalnom agresijom obezbedile zapadne zemlje. Naravno da SAD mogu da dozvole promene tih granica, a to prikažu kao dogovor Srba i Albanaca. Međutim, rešenja mogu biti različita. Ako se polazi od toga da Srbija samo treba da prizna agresijom stvorenu realnost, onda Beograd ne treba nikad da pristane na takve ucene. Ali ako se na primer usaglasi i uspostavi princip da je Srbija suverena država, prema Rezoluciji 1244 i da su njene granice nepromenljive, onda se pitanje granica ne postavlja, a Kosovo kao teritorija je i albansko i srpsko. U tom slučaju, ono se ne može podeliti - objasnio je Pavlović.

Evropski put

Iako će zvučati čudno, Srbi i Albanci se ipak slažu kada je riječ o jednoj stvari. A to je da i jedni i drugi žele u EU. I to odmah. Postavlja se onda pitanje, ako su to “tačke slaganja” zašto ne krenuti od toga? Ako Brisel zaista želi da pomogne i Srbima i Albancima, onda bi Srbiju sa Kosovom, Sjevernu Makedoniju, BiH sa Republikom Srpskom i Crnu Goru trebalo integrisati u ovu uniju odjednom, pod istim uslovima, a ne voditi odvojene pregovore, smatra Pavlović. To bi, prema njegovim riječima, relaksiralo odnose Srba i Albanaca, ali i omogućilo da lakše budu utvrđeni i neki drugi standardi, kao što su sloboda kretanja, brisanje granica, slobodna trgovina, zagarantovana imovinska i lična prava i sve ono što ovu uniju čini savezom različitih evropskih država.

- Ovo kako se sada vodi proces pregovaranja cementira kosovsku nezavisnost. Kompromis je u poštovanju teritorijalnog integriteta Srbije i u širim integracijama i Srbije i KiM, a ne u odvajanju i primoravanju Beograda da prizna nezavisnost Kosova, kada tu nezavisnost ne priznaje polovina članica UN - poručio je Pavlović.

Dodaje da srpsko pitanje na prostoru bivše Jugoslavije još nije riješeno, baš kao ni albansko. A vezivanje ta dva pitanja i njihovo cjelovito, istovremeno i na istim principima rješavanje je jedan od mogućih puteva pacifikacije prostora bivše Jugoslavije. Sve ostalo je, kaže, neproduktivna politika koja generiše nove tenzije, konflikte i krize te vodi ka zaokruživanju nezavisnosti Kosova i stvara pretpostavke za buduće konflikte.

U iščekivanju konačnog raspleta kosovskog čvora, u Eparhiji raško-prizrenskoj ne gube nadu i ohrabruju narod da ostane na KiM.

- Optimizam kojim odiše sveštenstvo, monaštvo i verni narod proizlazi iz kosovskog zaveta. Kosovo, je po rečima jednog velikog srpskog pesnika, “najskuplja srpska reč” i ono ostaje naše sve dok se ne odreknemo Bogom nam date jevanđelske slovesnosti zarad uskog interesa i surovog pragmatizma gole računice - poručio je otac Ilarion.

Nova imena

Politički analitičar iz Prištine Beljuj Bećaj smatra kako eventualno povlačenje Tačija iz pregovora ne bi trebalo da utiče na nastavak dijaloga Beograda i Prištine.

- Mislim da je prošlo vreme ratnih komandanata. Nova imena bi trebalo da otvore pregovore da bi se konačno došlo do sporazuma koji bi zadovoljio obe strane. Mora se naći neki zajednički imenilac. Mislim da je najracionalnije rešenje totalno otvaranje granica i uspostavljanje svih prava građana - rekao je on.  

Razotkrivanje

Ukoliko optužnica protiv Tačija bude potvrđena, ona bi mogla razotkriti ulogu Tirane u rušenju Srbije. Zato je, prema riječima Pavlovića, veliko pitanje da li će ona uopšte biti i potvrđena, a ako bude, da li će doći i do osuđujuće presude.

- Mislim da se ipak radi o poruci Tačiju i ostalima: “Zapad vas je stvorio, Zapad vas ako želi može i uništiti”. Ali nisam siguran da će to zaista i uraditi - istakao je Pavlović dodajući da se nada da će ovaj slučaj otvoriti oči u dijelu “međunarodne zatrovane javnosti”.

 

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana