Crkvene Vodice - selo koje nije prodalo nijednu kuću Albancima

Srna
Crkvene Vodice - selo koje nije prodalo nijednu kuću Albancima

OBILIĆ - Crkvene Vodice jedino su srpsko selo na Kosovu i Metohiji južno od Ibra u kome do danas nije prodata ni jedna jedina srpska kuća - ognjišta nema na prodaju ni u susjednom selu Janjine Vode.

Iako se ova sela nalaze u potpunoj izolaciji, udaljena oko pet kilometara od centra Obilića, Srbi starosjedioci, do rata svi do jednog zaposleni u termoelektranama “Obilić A” i “Obilić B” i Ugljenokopu Belaćevac, istrpjeli su decenijsko ugnjetavanje, krađe, presretanja, napade, paljevine kuća i svakodnevne ucjene.

Opstali su na svojim ognjištima zahvaljujući jedinstvu, kako veli jedan od mlađih roditelja Ivica Marković, pripadnik najbrojnije familije u Crkvenim Vodicama, jer su bili i ostali svjesni da se kuća kući samo slogom.

“Ovo je selo u kome živi oko 150 Srba, uz nekoliko Albanaca starosedelaca, selo u kome je svaki treći stanovnik mlađi od 18 godina, selo u kome se iz gotovo svake kuće čuje dečiji žagor”, navodi Marković, naglašavajući da su mještani iz ova dva sela preživljavali i preživjeli trpljenjem, “baš onako kako su to od davnina radili njihovi preci, kopajući ugalj u Belaćevcu i rudareći u termoelektranama”.

Svjesni su da je vrijeme slobode prošlo sa povlačenjem srpske vojske i policije u junu 1999. godine, ali isto tako su svjesni, kaže njegova supruga Bojana, da bez djece nema budućnosti i da je uzalud sav njihov trud i želja da opstanu na svome ukoliko rukovodstvo Srbije “ne stavi nogu za vrat onima koji se na njihov račun bogate”.

“Svi živimo od pomoći države Srbije, ali je i kod nas prisutna podela na sinove i kćerke funkcionera i one čiji su roditelji bili obični rudari”, ističe Bojana, dodajući da je ponosna majka tri kćerkice.

Ivica se prije 12 godina vratio iz Smedereva. Napustio je “Gošu” i vratio se na očevinu jer je, veli, zajedno sa Bojanom donio odluku da se vjenčaju u crkvi u Obiliću i da u Crkvenim Vodicama stvaraju porodicu.

“Nismo jedini koji su tako odlučili. Svi moji vršnjaci, nezavisno da li su poticali iz radničke ili funkcionerske prodice, ostali su u selu i baš zato je naše selo, kako to tvrde žstatističariž, najmlađe srpsko selo na Kosovu i Metohiji”, dodaje Ivica, ali žali što njegove djevojčice djetinjstvo provode uglavnom iza zatvorenih vrata jer kroz selo prolazi magistralni put koji Obilić povezuje sa Drenicom, uporištem albanskih terorista.

Niko od roditelja u ovim selima, uglas kažu Bojana i Ivica, nije spokojan jer nikada ne smiju vjerovati onima koji su očistili od Srba Obilić, Kosovo Polje i Prištinu, gradove u kojima su mladi iz Crkvenih Vodica i Janjinih Voda završavali škole.

Kada bi se, kažu, pomoć iz Beograda, a posebno plate i donacije koje se redovno dopremaju u Obilić putem Kancelarije Vlade Srbije za Kosovo i Metohiju ravnomjerno rasporedile, Srbi u Crkvenim Vodicama i Janjinoj Vodi bi živjeli ko “bubrezi u loju” i ne bi pojedinci, poput Markovića, njive prekopavali motikom.

 

Politika na buvljoj pijaci
Politika na buvljoj pijaci
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana