Bljedolika stvorenja skrojena od jeze i mraka i danas izazivaju strah

Milanka Mitrić
Bljedolika stvorenja skrojena od jeze i mraka i danas izazivaju strah

Priče o vampirima dio su folklora različitih naroda, počevši od kasnog 17. vijeka, i kroz predanja, mitove, izmišljene pripovijesti, prikazivani su na razne načine. Jedna nota je tu uvijek prisutna - to su nežive, nečiste sile koje ispijaju krv drugima, žive u tami i sjeni iz koje su potekli.

Oko njih je veo opskurnog, veo ciničnog, tajanstvenog, mističnog, pa čak ponekad i duhovitog. Bljedolika stvorenja skrojena su od priča, sa istaknutim očnjacima i pokrovom na ramenima, plaštom od jeze i mraka, koji natkriva njihova šišmikolika pleća. U evropskim državama vampir je nazivan jedogonja, vjedogonja, upir, lampir, strigoj, vrikolak i moroj.

- Vampir je podzemni, noćni demon, sa natprirodnim osobinama (mogućnost da se pretvara u razne životinje, da se kreće velikom brzinom, da dođe preko svih prepreka “osim preko vode i preko trnja”); po svome postanku on je mrtvac i ništa više - mrtvac čije se telo nije raspalo i koji, prema tome, može da ustane iz groba i da luta - ovako je vampire, između ostalog, definisao Veselin Čajkanović u knjizi “Mit i religija u Srba” objavljenoj 1973. godine.

Mračne sile tame vijekovima su inspiracija, kako u književnosti, stripu, tako i na filmu. Kinematografija je iznedrila brojne verzije vampira, a među njima je i čovjek koji je prvi utjelovio lik najpoznatijeg vampira, grofa Drakule, na velikom platnu u filmu koji nije nijemi film - Bela Lugoši. Drakulu je prvo glumio 1927. godine, u brodvejskoj adaptaciji romana “Drakula” autora Brema Stokera, a nakon toga se 1931. godine pojavio u filmu Toda Brauninga “Drakula”, baziranom na brodvejskom komadu, koji samo motivaciju vuče iz Stokerovog djela.

Roman “Drakula” objavljen je 1897. godine i smatralo se da je njegova inspiracija za stvaranje ovog lika bio vlaški vojvoda Vlad Cepeš. Osim njega, poznata su i djela Johana Volfganga Getea “Korintska nevjesta” iz 1797. godine, “Karmila” Šeridana le Fanua iz 1871. godine (što je roman koji je možda bio inspiracija Stokeru). Prije verzije iz 1931. godine izašla su dva nijema filma, “Drakulina smrt” (1921) i “Nosferatu” (1922).

Bela Lugoši rođen je 20. oktobra 1882. godine, zvali su ga kraljem užasa, jer je, osim grofa Drakule, koji je bio dio filma “Abot i Kostelo sreću Frankenštajna” (1948), glumio i u nekoliko ostvarenja poput filmova “Crna mačka” (1934), “Gavran” (1935) i “Frankenštajnov sin” (1935).

Osvrćući se na godišnjicu rođenja jednog od najpoznatijih Drakula, važno je vratiti se i na to da su nakon Lugošija brojni slavni glumci igrali ovog vampira, te istaknuti značaj motiva vezanog za vampire i vampirstvo, koji se provlači kroz mitologiju, kulturu i umjetnost.

- Vampiri su na filmu praktično od samih početaka kinematografije. Oni su izašli na loš glas zbog trilogije “Sumrak”, koja se bavila vampirima, ali na tako nezanimljiv način da je vampirima, kao autentičnim filmskim junacima, naneta povelika šteta. Ipak, njihova snaga na filmu skoro da liči na onu iz mitologije - oni su obnavljaju brzo i potom često imaju i veću snagu - rekao je za “Glas Srpske” dramaturg, strip i filmski scenarista, režiser i kritičar Đorđe Milosavljević, osvrćući se na tematiku prisutnosti stvorenja tame u filmovima i na Lugošija.

Kroz dobre i loše momente svjetske kinematografije postojali su, postoje i postojaće različite verzije, jer će uvijek neko željeti da stvori nešto svoje, da razruši ili uruši klasično, da udahne novi život beživotnim bićima.

- Bela Lugoši je divan, naravno, ali mnogi drugi glumci su u ovoj ulozi imali značajna ostvarenja i mnogo posle njega. Možda je najpoznatiji Geri Oldmen kao grof Drakula, ali su meni u pamćenju ostali vampiri koji su me plašili u mladosti, na primer, Kifer Saterlend u filmu “Izgubljeni dečaci” ili Bil Pakston i Lans Henriksen u filmu “Blizu tame” - dodao je Milosavljević.

Među najslavnijim imenima je Kristofer Li, koji je Drakulu glumio u nekoliko ostvarenja: “Drakula: Princ tame” (1966), “Drakula je ustao iz groba” (1968), “Grof Drakula” (1970), “Okus krvi Drakule” (1970), “Još jednom” (1970), “Drakulini ožiljci” (1970) i “Cuadecuc, vampire” (1970), zatim u “Drakula A. D. 1972” (1972), “The Satanic Rites od Dracula” (1973), “Drakula i sin” (1976). Tu je, naravno, pomenuti Geri Oldmen, koji je Drakulu glumio u filmu iz 1992. godine “Drakula” Brema Stokera, kao i Džerard Batler u ostvarenju “Drakula” (2000), Džonatan Rajs-Majers u seriji “Drakula” iz 2013. godine, te Luk Evans u filmu “Dracula Untold” iz 2014. godine. Osim navedenih, tu su i filmovi u kojima su glavni junaci vampiri, poput ostvarenja “Vlejd”, “Undenjorld”, “Buffdž - the vampire sladžer” i druga.

Iako nisu direktno vezani za lik Drakule, vampiri su u srpskoj književnosti i kinematografiji bili prisutni u različitim oblicima, a tu su, između ostalih, u pričama Milovana Glišića, te u horor filmu “Leptirica” (1973) Đorđa Kadijevića. U filmu snimljenom po Glišićevoj pripovijeci “Posle devedeset godina” (1880) riječ je o najpoznatijem vampiru Savi Savanoviću, a glumio ga je Petar Božović. U godinama nakon toga značajno je pomenuti i film “Pun mesec nad Beogradom” (1993) Dragana Kresoje.

Što se književnosti tiče, zapažena je novela “Sveti rat” (1996) Gorana Skrobonje, strip-serijal “Pali anđeo” Dejana Vujića, te “Konstantinovo raskršće” (2009) Dejana Stojiljkovića i “Družina Dardaneli” scenariste Pavla Zelića i crtača Dragana Paunovića. Prošle godine je, u prevodu s njemačkog, objavljeno i djelo “Vampiri u Srbiji u 18. veku”.

Fascinacija vampirima je i danas prisutna, te uz brojna djela, iz domena fantastike i horora, i dalje su zastupljeni u filmovima, serijama i stripovima. Reklo bi se, jedna od onih klasičnih, vječnih inspiracija za mnoge.

- Ova mitologija, književna i filmska, sad me u stvari zanima i više nego ikad pre, pošto se trenutno bavim adaptacijom romana “Konstantinovo raskršće” Dejana Stojiljkovića, u kome glavnu ulogu ima upravo jedan neobičan vampir, Nemanja Lukić, oficir Jugoslovenske vojske u otadžbini i britanski špijun - objasnio je Milosavljević, a snimanje serije “Konstantinovo raskršće” predviđeno je za kraj 2020. godine.

Strip

Ove godine je najavljeno da će krajem sljedeće godine biti objavljeno strip izdanje (“Legendary Comics”) Stokerovog romana “Drakula”, u kojem će lik Drakule biti inspirisan Lugošijem. Ilustracije će raditi El Garing.

- Postojale su brojne stripovske adaptacije Drakule, ali ujediniti roman Brema Stokera u vjernoj adaptaciji sa formom Drakule u liku Bele Lugošija je ostvarenje sna - rekao je Robert Napton iz “Legendary Comicsa”.

“Čudovište iz Sombora”

- Dva čuvena filmska glumca, Boris Karlof poznat po ulozi čudovišta u filmu “Frankenštajn” iz 1931. godine i Bela Lugoši, najčuveniji filmski Drakula iz istoimenog filma, takođe snimljenog 1931. godine, trebalo je 1940. godine zajednički da snime film “Monster of Zombor” (“Čudovište iz Sombora”), koji je već bio uvršćen i najavljen u knjizi kampanje “Juniverzal pikčersa” za 1940/41. godinu. Ipak, film nikada nije snimljen, verovatno zbog prekomponovanja filmadžija na aktuelnu ratnu tematiku. Kako je Bela Lugoši, kao mlad mađarski glumac (inače bunjevačkog porekla - otac mu je od Blaškovića, a mati od Vojnića), neko vreme, početkom XX veka, glumio u somborskom pozorištu, možemo da pretpostavimo na koji se Sombor mislilo - naveo je ljetopisac Milan Stepanović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana