Američki podrumi kriju Dučićeve tajne

Ilijana Božić
Američki podrumi kriju Dučićeve tajne

Skriveni od očiju javnosti, prekriveni tajnama prošlosti i prašinom, u američkim podrumima, garažama i kućama čuvaju se spisi, umjetničke slike i zaostavština srpskog pjesnika i prvog jugoslovenskog diplomate sa titulom ambasadora - Jovana Dučića.

Nepoznati dio zaostavštine ovog velikog Trebinjca, ali i blago srpske književnosti i umjetnosti, nakon njegove smrti rasprodati su na privatnim aukcijama ili jednostavno prisvojeni, dok je drugi dio, srećom, prenesen u Trebinje i nalazi se u Muzeju Hercegovine. Ovo nacionalno bogatstvo prikuplja zakonski zastupnik i izvršilac Dučićevog testamenta, njegov dalji rođak Marko Dučić, koji živi u Americi. Kako je, govoreći za “Glas Srpske” o rodbinskim vezama i nestaloj zaostavštini, kazao, za nju je nakon smrti Jovana Dučića bio zadužen njegov stric Mihajlo Dučić, koji je pjesniku bio veoma blizak i drag.

Govoreći o potrazi za Dučićevom imovinom istakao je da zajedno sa Brankom Tupanjcem pokušava da bar nešto od stvari koje su otišle u privatne ruke spasi i daruje muzeju u Trebinju.

- Poslije Mihajlove smrti umjetnine, stvari i spise je čuvala njegova snaha Ljeposava Dučić u Geriju u Indijani, dok je jedan dio Dučićevih stvari Mihajlo povjerio na čuvanje jednom prijatelju svešteniku kako bi ovaj to proslijedio trebinjskom muzeju, kada se promijeni tadašnja komunistička vlast. Ta obaveza je prešla na njegovu kćerku, koja i danas s tim raspolaže i pregovara sa Brankom Tupanjcem kako bi se ta Mihajlova želja ostvarila. To su bile stvari koje su čuvane u podrumu kuće. Tako se desilo da se jedan dio zaostavštine Jovana Dučića nalazi kod privatnih lica u Americi - ispričao je Dučić.

Od njega saznajemo da je Mihajlo Dučić u Ameriku otišao davne 1908. godine, da se naselio u Indijani, gdje je otvorio radnju prehrambenih proizvoda koja se zvala “Srbija”. Nakon toga otvorio je mljekaru, koja je bila najuspješnija u Indijani. Jovan Dučić je kod Mihajla u Geri došao burne 1941. godine. Srpski pjesnik je u testamentu naznačio da se sva njegova imovina, uključujući hartije od vrijednosti i dva placa na Senjaku, podijeli na dva dijela, s tim da jedan dio ide Srpskom društvu “Prosvjeta” u Beogradu, te da se napravi grobnica i crkva u stilu Gračanice u Trebinju. Marko Dučić je u septembru 1971. godine zajedno sa Rejmondom Komnenićem imenovan kao izvršilac Dučićevog testamenta, jer su svi raniji izvršioci, među kojima su bili Slobodan Jovanović i vladika Nikolaj, preminuli.

Ističe da je Ljeposava Dučić pričala da je Mihajlova kuća u Americi, u kojoj je Jovan Dučić živio tri godine, bila dekorisana slikama koje su iza njega i iza Mihajla ostale u toj vili na jezeru. Međutim, te slike su viđene u jednom čikaškom apartmanu prije nekoliko godina, o čemu je pisao Stevan Stupar u članku koji je objavljen u “Politici”.

- U Mihajlovom domu u Americi Jovan je imao vrijedne umjetničke slike. Neke od njih su danas u Muzeju Hercegovine u Trebinju, kao što su “Madona i dijete”, tapiserije, te portreti mog djeda Marka, strica Mihajla i Ljeposave Dučić. Kad sam bio kod strine Ljeposave, vidio sam dvije slike flamanske škole. Za njih je rekla da su najvrednije. Koliko sam uspio da pročitam, radilo se o Adreanu Broueru, čuvenom flamanskom starom slikarskom majstoru. Te slike su nestale - istakao je Dučić.

Ispričao je da je računovodstvo i brigu o Ljeposavi Dučić vodio izvjesni Milorad Greham Grkavac, te da su se nakon njene smrti slike Jovana Dučića našle u njegovom vlasništvu. Te slike i predmeti su poslije Miloradove smrti prešli u ruke njegovog brata Alekse.

- Molio sam Ljeposavu da Dučićeve vrijedne stvari ostavi muzeju, tada je klimnula glavom da će tako biti. Međutim, mislim da to nigdje u testamentu nije naznačila. Poslije njene smrti Greham je neke slike poslao u Trebinje, a jednoj našoj rođaki je poslao starinske srebrne tacne i slične stvari. Nakon spomenutog Stevinog članka u “Politici” otkrio sam da je Rada nakon razvoda od Alekse Grehama uzela sve Dučićeve slike i zavještala ih svojoj kćerki Šili Holeran. Uspio sam da uspostavim kontakt s njom i saznao sam da ima sliku Karla Marate, te da se spor o nasljeđu ovih slika vodi na sudu u Beogradu. Šila je odbila da ustupi pomoć u tom pravnom sporu rekavši da ima odlične advokate i da ne može ništa više o tome da govori, a ne odgovara čak ni na prijateljske pozive - objasnio je Dučić.

Odmotavajući dalje ovu priču Marko Dučić nam je kazao da je saznao da je Rada svojoj rodbini rekla da u podrumu ima još knjiga i spisa Jovana Dučića.

- Pitam se šta se s tim desilo. Posljednji Radin muž takođe potražuje te slike i koliko znam to sve je na sudu u Beogradu - rekao je Dučić.

Dodaje da su neki ljudi znali da je Milorad Greham napravio aukciju pjesnikovih umjetnina.

- Zajedno sa Brankom Tupanjcem pokušavam da spasim nešto od stvari Jovana Dučića koje su otišle u privatne ruke. Ta borba je veoma aktivna i nadamo se da ćemo uspjeti. Znamo da je jedan dio Dučićeve imovine otkupio slikar Sava Rakočević iz Čikaga, s kojim Branko Tupanjac pregovara o tim djelima s ciljem da ih preda Muzeju u Trebinju - naveo je Dučić.

Dodao je da je Sava Rakočević rekao da je otkupio posmrtnu masku Jovana Dučića, trosjed i dvije fotelje u stilu Luja Četrnaestog, kao i dvije visoke kineske vaze i još neke stvari. Sve te predmete Marko je 1961. godine vidio u dnevnoj sobi Ljeposave Dučić.

- Kod Rakočevića je i fotografija jedne Jovanove prijateljice. Takođe, kod druge osobe koja živi u Čikagu nalazi se još jedna slika. Ona je toliko velika da nije imala mjesto u kući nego je bila u garaži. Išao sam da je vidim i ona je otprilike dužine najmanje tri metra, a širine metar i po. Na njenom platnu oslikan je motiv iz Biblije. Kako mi je rekao njen sadašnji vlasnik, tu sliku procjenjuju na 80.000 dolara, a vrijedila bi znatno više da ima potpis autora - kazao je Dučić.

Mihajlo spasavao Dražu

Prema riječima Marka Dučića, Mihajlo Dučić se bavio politikom i humanitarnim radom.

- Boraveći u njegovoj kući 1961. godine naišao sam na jedan članak u američkim novinama gdje za njega kažu “ni mlađe glave ni većeg političara”. Smatra se da je radio sa Ajzenhauerom da se Draža Mihailović spasi, da ga ne ubiju. Nudio je da plati svim avijatičarima koje je Draža Mihailović spasio da odu na suđenje u tadašnju Jugoslaviju, da svjedoče. Međutim, jugoslovenske vlasti to nisu dozvolile, a ni američki Stejt department, koji je tada odgovorio ovim riječima: “Nama je važniji živi diktator (Tito) nego mrtvi heroj (Draža)” - objasnio je Dučić.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana