Američka spoljna politika nakon Donalda Trampa: Bajden udario na kineski i ruski zid

Veljko Zeljković
Američka spoljna politika nakon Donalda Trampa: Bajden udario na kineski i ruski zid

Iako mnogi smatraju da se američka spoljna politika ne mijenja suštinski mnogo nakon izbora, povratak Džoa Bajdena u Bijelu kuću demantovao je analitičare, političke prognostičare i globalne “klimatologe”.

 

Za razliku od Donalda Trampa koji će ostati upamćen po stavu da SAD treba da se odreknu negativne uloge svjetskog policajca i povuku iz NATO-a, pokušajima da koliko-toliko normalizuje odnose sa Rusijom i Sjevernom Korejom te više pažnje posveti unutrašnjim problemima, Bajden je to u posljednjih godinu dana, koliko je na vlasti, bukvalno sve naglavačke okrenuo, poručujući “kako se Amerika vratila”.

Zaoštrio je do usijanja odnose sa Kinom i Rusijom, odustao od američkog napuštanja NATO-a, te odlučio da u savezništvu sa Australijom i Velikom Britanijom stvori pandan NATO-u, novi nuklearni vojni savez AUKUS, koji bi trebalo da se suprotstavi navodnoj kineskoj prijetnji u strateškoj zoni Indo-Pacifika. Odlučio je i da pojača američki uticaj na Evropsku uniju, koja je vašingtonsko čedo. Ona je stvorena upravo kako bi Amerika što lakše sprovodila svoje geopolitičke ciljeve na evropskom kontinentu, a koji se danas ogledaju u širenju straha od kineskog, a prije svega ruskog malignog uticaja.

Bajden nije stao tu, pa je iz ladice izvukao i projekat daljeg širenja NATO-a prema Istoku, a u toj priči ključne su pojedine baltičke države i Ukrajina s kojom ga vežu “poslovno-partnerski odnosi”. Naravno, tu su i prostori zapadnog Balkana, koje je on ponovo gurnuo u neke nove devedesete, a na šta je nedavno upozorio i nekadašnji Trampov savjetnik Ričard Grenel.

Pored toga, Bajden je svojim nepromišljenim potezima indirektno izazvao i novu migrantsku krizu povlačenjem američkih snaga iz Avganistana, ali i uslovljavanjem Evrope da kupuje američki gas iz škriljaca, a onda i obustavljanjem ove proizvodnje doveo i do energetske krize u svijetu, a pogotovo u pomenutoj Evropi, koja danas ima izbor - da li želi ruski gas ili rusku zimu. Kuda vodi jedna ovakva politika Bajdena i njegove administracije? Da li je na pomolu neki novi hladniji i opasniji rat Istoka i Zapada, te kako će se u tim globalnim igrama provesti oni koji se nalaze “između” ove dvije strane?

Zapadni Balkan

Po dolasku na vlast, prvo što je Bajden uradio bilo je da suspenduje mnogobrojne Trampove odluke, odustalo se od povlačenja iz Svjetske zdravstvene organizacije, Pariskog klimatskog sporazuma, ali i politike da Vašington prepusti narodima u BiH da sami odluče o svojoj sudbini, baš kao i u slučaju Beograda i Prištine. Umjesto toga, on je odlučio da se vrati politici uslovljavanja i nametanja rješenja. Oni neposlušni biće izloženi sankcijama i raznim kaznama. U tu svrhu nedavno je usvojen dokument kojim se sve to i zvanično omogućuje, ali su iz naftalina izvučeni i ljudi poput Kristofera Hila, ali i “vojnika-razbijača” Gabrijela Eskobara, kojima je data mogućnost i zeleno svjetlo da se igraju sudbinom naroda na ovim prostorima.

Prema mišljenju banjalučkog politikologa Vojislava Savića, povratak američkih diplomata na Balkan ipak se donekle preuveličava u ovdašnjoj javnosti jer, kako je istakao, nije ista pozicija sa koje američke diplomate nastupaju danas kao ona iz devedesetih, a to je bila pozicija jedine supersile na svijetu čiji se najveći protivnik SSSR raspao po šavovima, bez čvrstog liderstva i ikakvog značajnijeg globalnog uticaja.

- U takvoj situaciji oni su mogli da nastupaju nadmeno i naredbodavno, prijeteći i ucjenjujući sve aktere na Balkanu kako bi postigli svoje ciljeve. Danas je situacija značajno drugačija. Pored Rusije i Kine, tu su i brojne druge zemlje koje svoje interese stavljaju u prvi plan - obrazložio je svoj stav Savić te dodao kako danas svjedočimo velikom povratku suverenističkih politika.

Kako je rekao, svijet na neki način ponovo klizi ravnoteži snaga, a što je šansa, prije svega Republike Srpske, ali i Srba generalno gledajući, da gradeći realna savezništva stvore bolju poziciju za sebe unutar BiH.

- Američke diplomate za sada imaju prilično blag nastup i jedini koji mogu biti zadovoljni su Hrvati budući da je akcenat prvenstveno na Izbornom zakonu. Srbi kao i obično nemaju pretjeranog razloga za optimizam kada je u pitanju američka strana, ali gledano iz drugog ugla, razvoj događaja u Savjetu bezbjednosti UN potvrdio je stavove iz Srpske iznesene o visokom predstavniku i OHR-u i to dodatno legitimizuje srpske pozicije. Sarajevska politička javnost je u blagom šoku, jer su očekivali veći intervencionizam i revanšizam Vašingtona prema politici Milorada Dodika i vlasti Srpske, ali takav scenario je izostao upravo zbog toga što svijet nije isti kao prije, i što čak i zapadne sile shvataju da je nemoguće graditi unitarnu BiH ako to druga dva naroda ne žele - naveo je Savić.

Ruski medvjed

Nova američka administracija prostore zapadnog Balkana označila je kao djelimično strateške samo zbog navodnog ruskog i kineskog uticaja. Međutim, i sama Evropa je stavljena u fokus ove Bajdenove geostrateške doktrine, a koja nema nikakve veze s politikom, već s širenjem ekonomskog uticaja, odnosno ko će Evropu snabdijevati energentima. Zbog toga su iz Vašingtona toliko dugo “minirali” izgradnju, a sada i sertifikaciju gasovoda “Sjeverni tok 2”, preko kojeg bi Njemačka trebalo da se snabdijeva gasom, uvjeravajući evropske zemlje kako je njihov skupi tečni gas iz škriljaca bolji od ruskog.

Učestvovanje u ovom pozorišnom antiruskom igrokazu obilo se o glavu Evropi, što je posljednjih nekoliko sedmica dovelo do toga da se cijena gasa na svjetskim berzama gotovo upetorostruči, jer je u jednom trenutku Bajden odlučio da zabrani rad velikom broju američkih kompanija koje su se bavile proizvodnjom tečnog gasa iz škriljaca. Gas je postao “novo zlato”. Sve ovo se lančano posljedično odrazilo i na cijene ostalih energenata, paleći crveni alarm širim svijeta.

Na sličnu američku igru je pristala i Ukrajina. Ponovo se stavila u službu Vašingtona, koji je koristi kao indikator za ispitivanje nivoa strpljenja i vojne spremnosti ruske strane. 

Kako bi dodatno zakomplikovao odnose u tom dijelu Evrope te Rusiju i njenog saveznika Bjelorusiju predstavio nekakvim babarogama, Vašington sada koristi i migrante. Ta retorika je prihvaćena i u dijelu zemalja EU koje su i slučaj “Navaljni” pokušale da iskoriste za destabilizaciju unutrašnjih političkih prilika u Rusiji.

Kremlj, međutim, nije dozvolio da bude uvučen u taj scenario, pokazavši da neće upasti u tu zamku. Jednostavno, Rusija je postala nezaobilazna vojna i ekonomska globalna velesila i vratila se na međunarodnu scenu nakon sramotnih era vladavine Jeljcina i Gorbačova.

Prema riječima direktora Evroazijskog bezbjednosnog foruma iz Beograda Mitra Kovača, Bajdenova administracija se opasno igra ruskim živcima. Kako kaže, pored političke i ekonomske dimenzije odnosa Rusije i SAD, sve prisutnija je i vojna, jer Pentagon pokušava da napravi što više scenarija za ugrožavanje bezbjednosti Rusije - preko Ukrajine, Gruzije i Moldavije, do Bliskog istoka.  

- Verujem da Amerika neće ući u direktni sukob sa Moskvom, jer su “izračunali” i procenili da oni taj rat sami ne mogu dobiti. Zbog toga pokušavaju pridobiti na svoju stranu što više evropskih država, pri tom konstantno kreirajući regionalne krize kojima pokušavaju oslabiti poziciju Ruske Federacije. U tom kontekstu, vjerujem da će oni uskoro otvoriti pitanje Moldavije i Pridnjestrovlja. Sve to se radi kako bi se disperzovala ruska vojna moć, a što se pokušava uraditi i gradnjom američkih vojnih baza u Rumuniji i Bugarskoj, ali i u pojedinim bivšim sovjetskim republikama - kaže Kovač. 

Ističe da su ovogodišnje akcije i igrokazi Vašingtona završavali dosta bezuspješno, udarajući na čvrsti kineski i ruski odbrambeni zid, te je Bajden stoga odlučio do promijeni dosadašnju doktrinu i pređe na hibridno ratovanje, koje podrazumijeva upravo izazivanje vještačkih političkih i ekonomsko-energetskih kriza širom svijeta.

Azijski div

Iako je Rusija stari i nezaobilazni neprijatelj u spoljnoj američkoj politici, profesor i politički analitičar Srđa Trifković smatra da je fokus spoljne politike Bajdenove administracije ipak stavljen na Kinu, najmnogoljudniju zemlju na svijetu i azijskog diva koji sve više pokazuje da ni oni ne mogu više biti predmet raznih igara.

Inače, čitavo to područje je potencijalno strateško minsko polje sa brojnim neriješenim sukobima. Proteže se od Korejskog poluostrva na sjeveroistoku, preko Tajvanskog tjesnaca i spornog “azijskog Mediterana” Južnog kineskog mora, te preko tjesnaca Malake prepunog pirata do indijskog potkontinenta. Ono što je bitno naglasiti jeste da zemlje ovog dijela svijeta čine otprilike dvije trećine svjetske populacije i zavise od najprometnijih brodskih puteva na svijetu.

- Ono što Americi smeta jeste nagli ekonomski rast Kine kojeg prati osavremenjavanje vojno-odbrambenog sistema ove zemlje. To je, nakon dolaska Bajdena na vlast, prvo dovelo do kvadrilateralnog bezbjednosnog dijaloga, poznatog kao Kvad. Bajden i premijeri Australije, Indije i Japana poručili su da ove nacije dijele nepokolebljivu predanost zajedničkoj viziji slobodnog i otvorenog Indo-Pacifika. “Slobodan i otvoren” bio je jasna referenca na Kinu - kaže Trifković.

Nedugo nakon toga, u septembru ove godine, kako objašnjava, najavljeno je formiranje još jednog saveza, ovog puta vojnog između SAD, Velike Britanije i Australije. Ovaj regionalni tripartitni bezbjednosni pakt prozvan je AUKUS, a njime se Australiji dozvoljava korišćenje tajne nuklearne tehnologije koju obezbjeđuje Amerika.

- I u ovom slučaju jasno je ko je za ovaj trojac potencijalni neprijatelj. U većem dijelu Azije ovaj sporazum doživljen je kao pokušaj tri bijele nacije, kako ih doživljavaju na tim prostorima, jedne od njih kao bivše kolonijalne sile, a druge kao sadašnjeg potencijalnog globalnog hegemona, da udruže snage u pokušaju da vode sudbine ogromne regije zapadno od ostrva Midvej u kojoj oni čine malu manjinu. Australija će na ovaj način postati jedna od samo šest zemalja u svijetu koje će imati podmornice na nuklearni pogon. Prikriveni, gotovo imuni na napad s površine i sposobni da lansiraju projektile koji mogu doseći sve dijelove Kine - ocijenio je ovaj politički analitičar.

Ono što je sigurno, kako kaže, jeste da ni Kina neće mirno sjediti. Nastaviće i vjerovatno intenzivirati svoje vojno jačanje bez obzira na trenutne ekonomske probleme.

- Možda će pokušati da se suprotstavi AUKUS-u sopstvenim savezom, vjerovatno uključujući Sjevernu Koreju, Burmu i Pakistan. Ipak, ono što je više nego očigledno jeste da bi eventualni američki rat sa Kinom bio monstruozan, uzajamno destruktivan apsurd, a sa AUKUS-om ta mogućnost je za nekoliko procentnih poena vjerovatnija nego prije godinu dana - dodao je Trifković.

Ono što je za Peking trenutno najvažnije jeste da održi na visokom nivou dosadašnje partnerstvo sa Moskvom, ali i ekonomske odnose, jer mu Rusija isporučuje ogromne količine gasa i energenata neophodnih da bi kineski ekonomski parni voz mogao nastaviti da se kreće naprijed.

Ovakav razvoj situacije i partnerstvo Pekinga i Moskve ne odgovaraju Americi, naviknutoj da samo ona vodi glavnu riječ. Stiče se utisak da je Bajden zagrizao prevelik zalogaj, koji mu je trenutno zapeo u grlu.

Političko jedinstvo

Prema mišljenju Kovača, zapadni Balkan nije veliki prioritet u spoljnoj politici Vašingtona, a posljednji potezi su samo rezultat reakcije zbog navodno povećanog prisustva Rusije i Kine u regionu.

- SAD žele to da stave pod kontrolu, ali za razliku od nekog prošlog vremena, ubeđen sam da neće pribegavati političkom nasilju. Ono što je trenutno nepovoljno po Srpsku, jeste što ne postoji političko jedinstvo među srpskim političkim partijama. Ne sme biti deoba o pitanjima od strateškog nacionalnog interesa - kaže Kovač.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana