Alan Ford i Žikina dinastija: Gdje Hrvatska i Srbija ne poznaju granice VIDEO

Dojče vele
Alan Ford i Žikina dinastija: Gdje Hrvatska i Srbija ne poznaju granice VIDEO

Zašto ljubitelji “Alana Forda” u Srbiji kao jedini legitiman prevod priznaju onaj zagrebački? I da li je Hrvatima „Žikina dinastija” još smješnija? Koliko vica ima u jeziku? I zašto svi, i tamo i ovamo, vole cajke?

Miriše na štampu, staru i novu, miriše na strip. Par kvadrata knjižare “Alan Ford” na Novom Beogradu su pribježište ljubitelja stripa. Jedan od njih, Vasa Pavković, u rukama drži prvi zagrebački broj o čuvenoj družini TNT. Vic nije samo u radnji stripa, vic je i u neponovljivom prevodu koji je oduvijek bio posebno zanimljiv van Hrvatske.

“I danas čitam 'Alana Forda' sa nostalgičnim razlozima. U stvari, uživam i u prevodu Nenada Briksija jer 'ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti'“, kaže Pavković i dodaje:

“Možda je to isti sindrom kao kada su 'Rokeri s Moravu' bili jako popularni u Zagrebu sa iskrivljenim dijalekatskim govorom. Hrvatski govor koji je Briksi osmislio za junake iz 'Alana Forda' je po sebi zanimljiv, dinamičan i ludo komičan u odnosu na ono kako se govorilo u recimo Beogradu.”

Isti fenomen zatiče se i u Zagrebu, gdje se u stanu Darija Paviše (40) još od njegovih klinačkih dana gleda “Žikina dinastija”. “Na ovome je moja generacija odrasla”, kaže on. O povremenoj raspravi u Hrvatskoj da li srpske filmove treba prevoditi kaže: “Mislim da bi se ljudi osjećali kao majmuni, da bi se uvrijedili da neko stavi titl.”

Koliki je uticaj majstora Žike na Darija čuje se dok razgovara sa svojim sinom Markom, desetogodišnim klincem. Marko prati jutjubere iz cijelog regiona, odlično zna da je šargarepa isto što i mrkva, a supa isto što i juha. Dario mu dalje nabraja “srpske” riječi i pita: “Što znači recimo 'fatam ribe'?”

Pustili smo ga malo, ali smo mu onda otkrili da se 'hvatam' isto kaže i u Hrvatskoj i u Srbiji, a da 'fatam ribe' kaže samo majstor Žika.

Na drugoj strani Zagreba iz jednog tornja trešte nebrojene radio-stanice. Među njima i ona koja je izazvala najviše pažnje u posljednje vrijeme: Extra FM. Jer, tu se puštaju skoro samo ono što u Zagrebu zbirno nazivaju “cajkama” – od Ace Lukasa i Jelene Karleuše, do Saše Matića i Željka Samardžića.

Pitamo sve u redakciji da li oni stvarno slušaju ovu muziku i u slobodno vrijeme? Naravno da slušaju, kakvo je to pitanje. Kažu, pola omladine u Zagrebu samo to sluša, svi popularni klubovi puštaju cajke, piše Dojče vele.

Po zakonu doduše moraju da puštaju i domaće izvođače, ali, kako kažu, njih stave na plejlistu u gluvo doba noći.

“U startu smo mislili da će se neko buniti, ali smo se pozitivno iznenadili. Kad smo krenuli, srušio nam se onlajn strim, uključilo se preko trideset hiljada ljudi”, kaže mladi direktor radija Antonio-Luka Radanović.

“Treba gledati u budućnost, a muzika povezuje ljude, širi pozitivnu energiju. Ako se neko želi opterećivati podjelama, to je njegov problem.”

 

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana