Afera plavi dijamant: Ukradeno saudijsko blago je posijalo smrt

Express.hr
Afera plavi dijamant: Ukradeno saudijsko blago je posijalo smrt

Krađa iz 1989. pokrenula je lanac ubojstava i diplomatsku krizu koja traje i danas, a čovjek koji stoji iza nje otkriva svoju priču.

Saudijski princ i njegova supruga otišli su na odmor na tri puna mjeseca 1989., a lopov je znao da je to pravo vrijeme za akciju.

Kriangkrai Techamong znao je da riskira sve, krađa se u Saudijskoj Arabiji kažnjava amputacijom, no Kriangkrai nije bio običan lopov. Planirao je ukrasti desetak dragocjenih dragulja i ostalog nakita kojeg je posjedovao njegov šef, princ Faisal, najstariji sin saudijskog kralja Fahda.

Kao čistač, imao je pristup svakom uglu palate princa Faisala, a saznao je kako tri od četiri sefa s prinčevim draguljima redovno ostaju otključani. Bila je to predobra prilika da bi se propustila, Kriangkrai je imao velik kockarski dug kojeg je hitno trebao podmiriti, a ovo mu je bila zlatna šansa za bijeg iz represivne zemlje koju nije više organski mogao smisliti.

20 miliona dolara skrivenih u vrećici usisavača

Jedne je večeri smislio neku ispriku zahvaljujući kojoj je ostao u palati nakon što je pao mrak. Pričekao je da svi zaposlenici odu prije nego se ušunjao u spavaću sobu princa.

Odabrao je nekoliko dragulja i pričvrstio ih za sebe ljepljivom vrpcom, a nekoliko njih je sakrio unutar opreme za čišćenje, pa čak i u vrećice za usisavač.

Kad se sve sabere, uzeo je 30 kilograma plijena, čija vrijednost iznosi oko 20 miliona dolara. Među ukradenim vrijednostima našlo se i nekoliko zlatnih satova, kao i rubina.

Te noći je Kriangkrai sakrio dragocjenosti po cijeloj palati, na mjestima za koja je znao da ih nikad neće otkriti. A onda ih je, preko mjesec dana, premještao malo po malo i sakrio usred velikog paketa koji je slao kući na Tajland.

Do vremena kad je krađa otkrivena, Kriangkrai je već bio u rodnom Tajlandu. Ostala mu je još jedna prepreka - kako unijeti ukradenu robu preko carine. Svi predmeti uvezeni iz inostranstva morali su biti provjereni na ulasku u zemlju. No, budući da je znao kako tajlandski carinici ne mogu odoljeti mitu, u paket je stavio i kovertu s porukom i novcem. U poruci je pisalo kako je sadržaj paketa pornografski materijal te da bi radije da ga ne pretražuju.

Njegov je plan uspio, no Kriangkrainije mogao dugo bježati pravdi. U siječnju 1990. uhapšen je u svom domu u Tajlandu, u sjevernoj pokrajini Lampang, nakon što su to zatražili Saudijci od svojih tajlandskih kolega.  Dragulji od kojih je neke prodao, a neke zadržao, ubrzo su pronađeni. No prije njihovog povratka u Rijad dogodio se još jedan zločin. Saudijci su objavili kako je nestalo 80 posto dragulja, a mnogi od onih koji su bili vraćeni su bili lažni. Zatim su počele fotografije supruge jednog visokog tajlandskog funkcionera kako nosi ogrlicu s neobičnom sličnošću s jednim od nestalih. Ipak, nestanak jednog predmeta uzrokovao je uznemirenost - rijetkog plavog dijamanta od 50 karata veličine jajeta. Samo jedan od 10000 dijamanata ima izrazitu boju, a od tih, samo je manjina njih plave boje, zbog čega su oni najrjeđi i najvrjedniji na svijetu. Oni nastaju na dubini od najmanje 660 kilometara, u dijelu Zemljine unutrašnjosti poznatom kao donji plašt.  Plavi dijamanti čine samo oko 0,02 posto iskopanih dijamanata, ali pripadaju najpoznatijim svjetskim draguljima, a plavu boju duguju elementu boru koji je u njima prisutan. Većina plavih dijamanata danas u svijetu potiču iz istog izvora - rudnika Cullinan u blizini Pretorije u Južnoj Africi. Porijeklo plavog saudijskog dijamanta je pak nepoznato, a ne postoje čak niti njegove poznate fotografije. Slučaj je mogao završiti s Kriangkraiem iza rešetki na tri godine, no budući da je Saudijska Arabija prijavila nestanak prinčevih dragulja i potragu za plavim dijamantom, istraga je doživjela krvavi zaokret. Neko je spremio novac u džep Početkom februara 1990. dvojica carinika s odijela za vize saudijske ambasade u Bangkoku vozili su se prema smještaju u glavnom gradu Tajlanda. Oko kilometar od svog odredišta njihov su automobil napali naoružani ljudi, a oba su muškarca ubijena. Otprilike u isto vrijeme, drugi napadač ušao je u stan jednog od muškaraca i upucao ga.

Nakon nekoliko sedmica, saudijski biznismen Mohamad al-Ruvaili poslan je u Bangkok kako bi istražio šta se moglo dogoditi s nestalim draguljima. No, i on je bio meta, otet je i njegovo tijelo nije nikad pronađeno, a vjeruje se kako je ubijen. Postoji mnogo teorija o tim ubistvima - prema diplomatskoj noti koju je 2010. godine napisao zamjenik šefa misije u američkoj ambasadi u Bangkoku, a koju je kasnije objavio Vikiliks, ubistva trojice diplomata "gotovo sigurno bila su dio saudijske svađe s Hezbollahom". Ali jednom saudijskom dužnosniku bilo je jasno ko je odgovoran. Mohamed Said Koja, diplomat s preko 35 godina iskustva, poslan je u Bangkok ubrzo nakon krađe kako bi nadgledao istragu. Nakon što je očekivao da će na Tajlandu biti samo tri mjeseca, na kraju je ostao tamo nekoliko godina. Njegova uloga tehnički nije bila uloga ambasadora, jer je Saudijska Arabija pogoršala svoje odnose s Tajlandom nakon krađe i ubistava, što je rezultiralo padom broja tajlandskih radnika u Saudijskoj Arabiji s više od 200000 na samo 15000 njih. To je navodno koštalo tajlandsku ekonomiju, toliko zavisnu o rođacima koji novac šalju kući, milijarde dolara godišnje. Odnosi dviju zemalja danas su jedva išta bolji.

Borba s vragovima Koja, strogi muškarac s brkovima, davao je intervjue sjedeći za stolom kraj svog Smit end Veson pištolja, insistirajući na tome da ga tajlandska policija želi "srediti". Ti su se razgovori pojavljivali na naslovnicama tajlandskih novina i definitivno nisu bili tipični za diplomatu - bili su preiskreni. Otvoreno je optužio tajlandsku policiju za krađu pronađenih dragulja i ubistvo saudijskih diplomata i poslovnih ljudi kako bi prikrili svoje pronevjere. Muškarci su ubijeni, rekao je, jer su otkrili osjetljive podatke o krađi. Policajac zadužen za istragu ubistava diplomata optužen je za nestanak Mohameda al-Ruvailija, ali optužbe su kasnije odbačene.

- Ovdje je policija veća od same vlade. Ja sam musliman i ostajem ovdje jer se osjećam kao da se borim s vragovima - rekao je Koja za  Njujork Tajms 1994. godine.

Pod sve većim pritiskom Saudijske Arabije, Tajland je tražio rješenje za slučaj. Identifikovali su čovjeka za kojeg su mislili da je rukovao draguljima nakon što se Kriangkrai vratio u Tajland. Vjerovalo se da je tajlandski trgovac dragulja prodao robu i zamijenio ih falsifikatima, pa je na kraju postao ključni svjedok slučaja. No, 1994. godine nestali su njegov sin i supruga, a njihova su tijela kasnije pronađena u Mercedesu izvan Bangkoka. Iako je na njihovim tijelima bilo očitih znakova nasilja, u izvještaju forenzičara kao uzrok smrti se navodi nesreća u kojoj se kamion zabio u njihov automobil. Koja je dao još jednu rundu intervjua s izjavama poput "forenzičar misli da smo glupi, ovo nije bila nesreća". I bio je u pravu.  Kasnije se ispostavilo da je policija zadužena za pronalazak nestalih dragulja umjesto toga ukrala neke od njih, iznuđivala dilera dragulja i ubila njegovu ženu i sina. Šef policije zadužen za prvobitnu istragu dobio je 20 godina zatvora. Kriangkrai je nervozan. Prošlo je 28 godina otkako je pušten iz zatvora, 30 godina od njegove smjele krađe, a sada ponovno živi na sjeverozapadu Tajlanda. Do njega su uspjeli doći novinari nakon višemjesečne potrage. Dok mu oči bježe s lijeve na desnu stranu, njegova paranoja je očita. Neprestano zapitkuje novinara je li policajac i moli da umjesto u kući radije razgovaraju u obližnjem polju riže.  

- Ono što se dogodilo je bila noćna mora za mene - kaže Kriangkrai.

To je njegov prvi intervju nakon krađe, čina koji je rezultirao sa smrću najmanje tri osobe, a možda i njih više. I nakon svih ovih godina još uvijek se boji da bi i sam mogao biti ubijen, a taj osjećaj ga prati otkako je prvi put uhapšen.

- Tada sam se osjećao kao da sam sišao s uma, jedino što mi je padalo na pamet je bila misao da neću preživjeti, znao sam da ima puno ljudi koji samo žele da nestanem. Tjedan dana nisam uopće mogao zaspati.

- Prisjeća se. Kriangkrai tvrdi kako nije imao pojma da će se zločin koji je počinio pokazati tako značajnim. Znao je da zlato vrijedi mnogo novca, kaže, ali nije cijenio punu vrijednost ostalih predmeta sve dok nije izašao iz zatvora.

"Kad me policija pronašla," kaže, "izabrao sam ne boriti se. Predao sam se. Takođe sam vratio dragulje i pomogao da vratim predmete koje sam prodao. No da se u to nisu uključili moćni ljudi na Tajlandu, ta priča ne bi bila toliko velika. "Petogodišnja kazna smanjena je na samo dvije godine i sedam mjeseci nakon što je priznao krivicu, a nakon što je izašao iz zatvora Kriangkrai je promijenio prezime, kako ne bi sramotio sina. No, nastavio je osjećati krivicu za ono što je učinio i rekao je kako je njegov život nakon zatvora bio pun "razočaranja i nesretnih događaja". I tako se u ožujku 2016. godine odlučio zamonašiti. Na ceremoniju monašenja pozvao je i medije i rekao "Želim biti zamonašen i živjeti tim životom kako bih izbrisao prokletstvo saudijskog dijamanta, a želim oprost za sve koje je pogodila moja karma i onima koji su umrli".

Za svoje monaško ime odabrao je ono koje se prevodi kao "onaj koji je jak poput dijamanta". Među prisutnima na ceremoniji bio je i šef policije koji je bio zatvoren zbog svoje uloge u ubistvima porodice dilera dragulja. Dok je bio u zatvoru nastavio je tvrditi da nije kriv, a razvio je vještinu oponašatelja Elvisa. Nakon puštanja na slobodu, i on je odlučio postati monah, ali njegovo vrijeme u manastiru nije dugo potrajalo. Njih dvojica jedini su ljudi koji su bili zatvoreni zbog afere Plavi dijamant, a Vrhovni sud Tajlanda je 2019. godine razriješio pet bivših policajaca zbog nestanka i ubojstva saudijskog biznismena Mohamada al-Ruvailija. Ni u manastiru Kriangkrai nije mogao pobjeći od svoje prošlosti, ljudi su ga i dalje tražili te ispitivali gdje je sakrio plavi dijamant. Ništa im nije odgovarao, pa su vjerovali kako ga je sakrio negdje kod kuće. Taj plavi dijamant nikad nije pronađen. U manastiru je ostao tri godine.

- Ne bih mogao cijeli život biti monah jer imam porodicu koja me treba - kaže. 

Sad ima 61 godinu i bavi se svime što mu pomaže u preživljavanju, ponajviše poljoprivredom te živi kao jednostavan čovjek sa sela. - Nemam puno novca, a treba mi samo onoliko koliko je dovoljno za život. Pretpostavljam da to za mene znači pravu sreću - naglašava.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana