Kako povratiti povjerenje u medije u BiH?

Stanko Smoljanović
Kako povratiti povjerenje u medije u BiH?
Kako povratiti povjerenje u medije u BiH?

Banjaluka – Povjerenje građana BiH u medije je nisko, a da bi se ono povratilo potrebno je stvoriti takve zakonske okvire da itekako postoji odgovornost i za izgovorenu, ali i za napisanu, javnu riječ kao i da mediji budu nezavisni od političkih i finasijskih centara moći. Ctav je ovo naših sagovornika iz Banjaluke, a koji dugo vremena prate i analiziraju medijsku sferu u BiH, s tim što smatraju da je potrebno podići nivo znanja i obrazovanja novinara, urednika i ostalih zaposlenih u medijima.

Mladen Mirosaljević, profesor na banjalučkom BLC Collegeu smatra da u BiH postoji ambivalentan odnos građana prema medijima. On kaže da se sa jedne strane medijima baš i ne vjeruje, a s druge postoji povjerenje u medije i mediji se prate.

“U posljednjih nekoliko decenija izvršena su mnoga istraživanja koja su nastojala otkriti koliku moć zapravo masovni mediji imaju i koliki je njihov uticaj na građane. Razvojem nauke o komuniciranju pojavile su se i brojne teorije od kojih svaka ima svoje stanovište o tome do koje granice taj uticaj dopire. Međutim, nijedno istraživanje nije uspjelo dati tačan i jasan odgovor na ovo pitanje”, kaže Mirosavljević.

Prema njegovim riječima kao što ne postoji ni jedinstveno javno mnjenje na nivou BiH, nego je ono podijeljeno nacionalno, teritorijalno i demografski, tako su podijeljeni i mediji u kojima uglavnom dominiraju nacionalni, entitetski, kantonalni, stranački i drugi parcijalni interesi koji dominiraju u uređivačkoj politici.

Mirosavljević smatra da će ta podjela postojati sve dotle dokle u BiH bude prevashodno postojala nacionalna i politička podjela, dakle, još dugi niz godina.

“Čak i obični građani veoma dobro mogu prepoznati kakvu uređivačku politiku mogu očekivati u medijima u zavisnosti gdje je sjedište tog medija i ko su im vlasnici. Takva situacija je od tradicionalnih do online medija. Tako da građani uglavnom vjeruju 'svojim' medijima, a ne vjeruju 'njihovim', a paralelno s tim traže alternativne izvore informisanja koje su popunili razni veb sajtovi i društvene mreže i to u potpuno neuređenom medijskom prostoru”, rekao je profesor Mirosavljević.

On takođe smatra da ukoliko se mediji budu pridržavali profesionalnih standarda jačaće i povjerenje građana u njih, a institucionalno treba stvoriti takve zakonske okvire da itekako postoji odgovornost i za izgovorenu, ali i za napisanu, javnu riječ kako bi se otklonila anarhičnost, a prije svega govor mržnje u medijima i to prvenstveno onim online.

Ivan Šijaković, sociolog, kaže da je povjerenje građana u medije kod većine građana u BiH nisko, ali ga, napominje, treba razdvojiti prema određenim starosnim i obrazovnim grupama.

Kako objašnjava ovaj univerzitetski profesor, starija populacija i manje obrazovani ljudi  imaju visoko povjerenje u medije.

“Oni rezonuju po sistemu: 'to je bilo na TV ili u novinama, to je tako, to je tačno'. Oni nisu u stanju da prepoznaju manipulaciju koja je prisutna kod većine onih koji se predstavljaju u medijima. Na drugoj strani, mlađe generacije nemaju povjerenja u medije, jer ih ne koriste, ne gledaju TV, ne čitaju novine i onda smatraju da je to sve zamlaćivanje, laž i prevara. Obrazovani ljudi znaju da su mediji prenosno sredstvo koje emituje laži i prevare političkih i ideoloških subjekata u društvu, naravno i finasijski centara moći”, rekao je Šijaković.

Kao faktore koji utiču na nepovjerenje građana prema medijima Šijaković navodi otvorenu političku, nacionalnu, ideološku i vjersku propagandu koja se tamo emituje, zatim, pojava stalno istih “likova” koji sve znaju i sve objašnjavaju, a to ne mogu da pokriju svojim obrazovanjem i dosadašnjim radom.

Šijaković upozorava da mediji često plasiraju netačne i nepouzdane informacije, senzacionalizme i slične stvari, samo da bi podigli čitanost ili gledanost svojih programa.

Zato je po njegovom mišljenju potrebno institucionalno podići odgovornost i kažnjavanje za iznijete lažne podatke, klevete, uvrede, otvorenu propagandu i političke pritiske na urednike u medijima.

“Potrebno je podići nivo znanja i obrazovanja svih novinara, urednika i ostalih zaposlenih u medijima. Potrebno je podići etičke principe za neodgovorno ponašanje medija, za iznošenje lažnih, netačnih, neprovjerenih informacija”, navodi Šijaković i dodaje da je pored toga potrebno da mediju budu nezavisni od svih političkih i finasijskih centara moći, ali istovremeno odgovorni prema građanima.

“Potrebno je da se oslobode 'navijačke pozicije' prema bilo kom društvenom subjektu, grupi ili pojedinci i tada će zadobiti povjerenje, obrazovanih i mladih ljudi”, zaključio je ovaj sociolog.

Samoregulacija

Imajući u vidu navedene činjenice, vodeći štampani i on-line mediji u Bosni i Hercegovni udružili su kroz Vijeće za štampu i on-line medije gdje zajednički rade na uspostavi viših standarda informisanja, kvalitete informacija, borbe protiv govora mržnje i lažnih vijesti, kao i samoregulacije u zaštiti autorskih prava te edukacije kako državnih službenika tako i javnosti o načinu funkcionisanja medijske industrije u BiH.

Takav način samooorganizovanja medija doveo je do toga da je Vijeće za štampu i on-line medije Bosne i Hercegovine postao primjer samoregulacije medija za mnoge zemlje, ne samo u regionu već i šire.

Vrijednost ovog samoregulatornog tijela prepoznat je i kroz brojne pozive za učešće u međunarodnim konferencijama, forumima kao i kroz Projekat UNESCO/EC “Izgradnja povjerenja medije jugoistočne i Turske”.

 

Projekat „Izgradnja Povjerenja u Medije JIE” finansira UNESCO/Evropska komisija. Sadržaj ovoga teksta je isključiva odgovornost autora i Vijeća za štampu u BiH, i ne odražava stanovišta UNESCO/Europske komisije. 

 

 

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana