Zemlja u kojoj su dugačke brade, naricanje i proslave rođendana zabranjene

GS
Foto: Agencije

U Tadžikistanu, zemlji koja se nalazi između Avganistana, Uzbekistana, Kirgistana i Kine važi za jednu od zemalja kojoj zabrane nisu strane.

I dok su neke od zabrana povezane sa strahom od vjerskog ekstremizma, druge je teže dokučiti.

Krajem 2015. godine Tadžikistan je zabranio Novu godinu u školama i na univerzitetima. Privatno, tadžikistanskim porodicama i dalje je dopušteno da slave, iako postoje i ograničenja za privatne proslave pa bi trebalo slaviti tiho i skromno.

Prije nekoliko godina policija je agresivno rastjerala okupljanje mladih koji su slavili hinduistički proljećni festival Holi u Dušanbeu s obrazloženjem da tako nešto nije u skladu sa muslimanskim običajima.

No kad Bog zatvori vrata, otvori prozor pa Tadžikistanci imaju druge proslave. Dan predsjednika se obeležava 16. novembra, Dan zastave 24. novembra, a Dan nacionalnog jezika rezervisan je za 5. oktobar, koji slučajno pada na rođendan predsjednika Emomalija Ramona.

Vrlo malo ljudi u Tadžikistanu ionako slavi Holi, ali nakon policijskog pritvaranja maskiranih duhova i vampira koji su obilježavali popularniju Noć vještica nema ni zabave sa bundevama. Srećom, na proljeće je dopušten Novruz, prvi dan proljeća i početak godine prema persijskom kalendaru.

Opasna torta

Oni koji su dovoljno hrabri da proslave rođendan u tadžikistanskom kafiću ili restoranu slobodno mogu da odvoje i nešto novca za kaznu. Prije nekoliko godina Amirbek Isayev naučio je lekciju o zabrani proslava na teži način, nakon što je morao da plati kaznu od približno 600 evra što je u Tadžikistanu ogromna svota. Ključni dokaz bila je fotografija na Fejsbuku koja prikazuje slavljenika i tortu. Ko zna, da je slavio uz jagnjetinu, možda bi se izvukao. Proglašen je krivim bez obzira što je i konobar rekao na sudu kako Amirbeku niko nije čestitao rođendan.

Kako rođendani ne smiju da se slave, tako su i veće svadbe zabranjene, a i na sahranam važe posebna pravila. Tradicionalno naricanje, glasno plakanje i ostali detalji koji su se vezali uz tadžikistanske običaje pokazivanja tuge su takođe nedavno ukinuti.

Bez pokazivanja nogu

Osim osjećanja, u Tadžikistanu je i pokazivanje tijela ograničeno. Kratke suknje odavno su zabranjene u školama, a na njih se ne gleda blagonaklono i na ulicama. Vlada osuđuje i oblačenje koje nije u skladu sa tradicijom i poziva na oblačenje nacionalne odeće. To znači i da se hidžab izbjegava, posebno u državnim i obrazovnim ustanovama. Muškarcima se pak kratke pantalone nikako ne preporučuju, baš kao ni dugačke brade. Iako nisu izričito zabranjene zakonom, vjerskim licima, koji svojim primjerom određuju dužinu dlačica naloženo je da imaju bradu do najviše tri centimetra, prenosi B92.

Kako se zove dijete?

Od 2016. godine građani moraju da daju imena djeci iz službenog državnog registra u kojem nećete naći popularna arapska imena. Baš kao i djeca, i restorani moraju da imaju primjerena imena. Oni koji žele da otvore italijanski restoran u Dušanbeu ne mogu da ga nazovu "Bella Italia"  ili nešto slično, jer zakon o državnom jeziku nalaže da restorani moraju imati tadžikistička imena. Na primjer, indijski restoran Salaam Namaste prekršio je zakon i nadležni su morali da plate kaznu. U svakom slučaju, Tadžikistan je doista kreativan kada je riječ o zabranama.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana