Višegrad - spona istorije i kulture vijekovima FOTO/VIDEO

Milijana Latinović
Višegrad - spona istorije i kulture vijekovima FOTO/VIDEO

Čovjek je dužan svome zavičaju dok je živ, govorio je naš nobelovac Ivo Andrić koji je najljepšim rečenicama oslikao Višegrad, opisujući svaki kutak ovoga kraja i udahnuvši dušu ćupriji koja, umivena modrozelenom Drinom i prvim jutarnjim zracima sunca, vijekovima ponosno i prkosno dočekuje putnike namjernike sa svih strana svijeta.

Andrićeva književna djela u kojima je do najsitnijeg detalja opisao život u mjestu u kojem je proveo djetinjstvo, ljude i život pored ćuprije, zadužbine velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića, i danas su putokaz turistima, čak iz dalekog Japana, koji iz Zemlje izlazećeg sunca hrle na istok Republike Srpske da osjete duh davnih vremena ne bi li tamo negdje na obalama Drine, uz ćupriju, sreli koga nalik na one Andrićeve likove. I dok Drina mirno teče grleći obale ovog pitomog kraja, ćuprija svakog dana “priča” nove priče.

A šta bi Višegrad bio da nema dobrodušne Višegrađane koji ponosno pričaju o svakom pedlju mjesta u kojem su rođeni, kojim se ponose i u kojem lijepu riječ i osmijeh imaju za svakoga ko kroči na ovaj pedalj zemlje koja spaja istoriju i kulturu kroz vijekove.

Prema riječima direktorice Turističke organizacije Olivere Todorović, Višegrad se pozicionirao kao centar kulturnog turizma. Tome su doprinijela trojica velikana kojima se ovaj kraj diči: Andrić, veliki vezir Sokolović i proslavljeni srpski režiser Emir Kusturica zahvaljujući čijoj vizionarskoj ideji je sagrađen Andrićgrad.

- Andrićgrad je posvećen našem nobelovcu, ali na samom ulazu u grad dočekaće vas bratski zagrljaj braće Mehmeda i Makarija Sokolovića. To je ona najvažnija poruka, da pružamo ruke i bratski zagrljaj svima - priča Todorovićeva. Ćuprija je simbol ovog mjesta, od ćuprije je sve počelo, a od 2007. godine upisana je u UNESKO-ovu listu svjetske kulturne baštine.

- Japanski turisti su nakon toga prvi organizovano došli da posjete ćupriju i naš Višegrad, a sve zbog riječi našeg Andrića koji je govorio: “Na početku svih staza i puteva, u osnovi same misli o njima, stoji oštro i neizbrisivo urezana staza kojom sam prvi put slobodno prohodao”. Njemu u čast organizujemo i manifestaciju “Višegradska staza” koja daje kulturnu nit ovome kraju - ističe Todorovićeva. Tu nit zbog koje je gradić na obalama Drine postao poprište kulturnih dešavanja nastavio je da jača Kusturica, pa su svjetski priznati i poznati glumci, režiseri, likovni umjetnici i književnici česti i dragi gosti u ovom kraju.

Svi oni koji se upute višegradskom stazom putešestvije počnu na ćupriji, oslušnu Drinu, udahnu dašak minulih vremena i nastave ka Andrićevoj spomen-učionici koja je replika učionice s početka 19. vijeka. Nerijetko ovu učionicu na jedan školski čas “posude” đaci i nastavnici iz svih krajeva Srpske, u njoj održe kratko predavanje ili pročitaju neke od najboljih učeničkih literarnih radova, a u svoje školske albume uvrste i fotografije iz Andrićeve učionice. Po završetku jednog od najvažnijih časova za školarce, ali i one starije, koji ovdje imaju priliku da nauče nešto više o autoru čuvenih djela “Na Drini ćuprija”, “Travnička hronika”, “Prokleta avlija” ili “Jelena, žena koje nema”, šetnju nastavljaju do Andrićgrada, koji je osmišljen kao svojevrsni vremeplov. Šetajući ulicama ovog mjesta, na lijevoj obali rijeke, nedaleko od ćuprije, naići ćete na skromnu kuću u kojoj je djetinjstvo i školske dane provodio Andrić. Kuća koja je bila vlasništvo Andrićevog tetka Ivana i tetke Ane Matkovščik danas je u privatnom vlasništvu. Vlasnici su u inostranstvu, a kuću je moguće vidjeti samo spolja.

 

Gastronomska ponuda sastavni je dio turizma, a osim suvenira koji ponesete iz nekog grada, ukus i miris jela koje ste probali svakako su među najdražim uspomenama. Drina je bogata raznovrsnom ribom, zbog čega u restoranima sve miriše na riblje specijalitete, a gurmani imaju priliku da probaju i višegradsku čorbu, dok su na meniju neizostavni i ćevapi.

Ako za nešto i možemo zahvaliti pandemiji virusa korona koja je život okrenula naglavačke, to je svakako povratak prirodi i ljepotama naših krajeva. A u čarima plahovite, smaragdne ljepotice tu na istoku Republike uživaju sve generacije iz Srpske, Srbije, ali i iz inostranstva. Brojne brodice i čamci upotpunjuju razglednicu ovog kraja, a osim toga, kajaci, kanui i sup daske daju poseban doživljaj. Da ne bi nedostajalo adrenalina, tu je i zip-lajn koji pruža mogućnost da za tren oka “preletite” Drinu.

Dejan Furtula iz Sportske organizacije “Kanjon advenčrs” rekao je da se bave promocijom aktivnog turizma, veslanjem i kratkim planinarskim turama.

- Kada prođete ispod lukova ćuprije, shvatite koliko je to moćna građevina. Bilježimo sve veći broj posjetilaca. Imamo daske za veslanje i kajake, najviše gostiju trenutno je iz Srbije. Kajak i daska su posebni za doživjeti Drinu. Svi smo licencirani veslači, imamo zaštitnu opremu, poštujemo sve propise i potpuno je sigurno. Nedavno smo imali turu od 16 mađarskih državljana - rekao je Furtula. Sa osmijehom dodaje da je poželjno skvasiti se malo u Drini, jer ona je pitoma i blaga, kako ističe, ali je treba poštovati.

Andrić o Andriću

Nakon osvježenja uz Drinu i kratkog predaha na sofi na ćupriji put vodi do Andrićeve učionice, gdje na samom ulazu piše: “Toliko je u životu bilo stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živjeti”.  A o nobelovcu u učionici u kojoj je, sjedeći u posljednjoj klupi, naučio slova, najbolje govori, ko drugi nego njegov prezimenjak, stručni saradnik u Turističkoj organizaciji Višegrad Branislav Andrić.

- Sticajem okolnosti nosim isto prezime kao i naš nobelovac, s tim što ja nemam dara za pisanje, ali volim mnogo pričati - u šali ističe Branislav. Mjesto na kojem  se nalazi učionica bilo je jedna od prvih škola u Višegradu, a među onima koji su sa tog mjesta “ponijeli misao o svakolikoj i neizbježnoj potrebi bogatstva i ljepoti svijeta bio je i Ivo Andrić”. Drvene klupe i tablice za pisanje, geografska karta Balkana iz doba Austrougarske, fenjer i stara peć vraćaju u daleka vremena i predstavljaju sve što današnje generacije koje žive u digitalnom svijetu ne mogu da zamisle. Zidove krase fotografije Andrićevog druga iz klupe, tetke i teče, učitelja, a tu su i njegova književna djela.

- Među prvima, uticaj na našeg nobelovca i kasniji razvoj kao pisca imao je njegov učitelj Ljubomir Popović. On ga je naučio da čita i piše i prepoznao njegov dar za jezik, ali i veoma loš odnos prema matematici. Zbog loše ocjene iz matematike neki od starijih razreda je ponavljao - priča Branislav. Kada je kao mladić počeo da piše, dodao je, napisao je pripovijetku “Učitelj Ljubomir”, koju je posvetio svom prvom učitelju.

- Ono što je zanimljivo, sa Andrićem u klupi u ovoj učionici sve četiri godine sjedio je njegov drug Stevan Baranac. Godinama kasnije, kada je dobio Nobelovu nagradu, Baranac mu je prvi čestitao poslavši mu čestitku koju ovdje čuvamo - kazao je Branislav naglasivši da je roman “Na Drini ćuprija” hronika ovog kraja i neprevaziđena reklama Višegrada.

Grad vremeplov

Stranci koji hrle u Višegrad da vide ćupriju, iako zadivljeni pred tim remek-djelom graditeljstva, osjete i dozu razočaranja jer žele da vide grad baš onakav kakav je bio u Andrićevo vrijeme. To je, priča Branislav, vjerovatno jedan od razloga zašto je Kusturica došao na ideju da izgradi Andrićgrad, u kojem je oživio stare stilove arhitekture na poseban, umjetnički način. Na samom ulazu posjetioce zagrljeni dočekuju braća Mehmed i Makarije Sokolović.

- Ideja je bila da se na ovom mjestu napravi istorijska rekonstrukcija, gdje će se predstaviti sve ono čega više u ovom kraju nema. Ulazni dio, Vizantijski trg, karakteriše arhitektura srednjeg vijeka po uzoru na monaške konake iz srednjovjekovnih manastira. Taj prostor se koristi za smještaj turista, a plan je da u dogledno vrijeme ovdje bude otvorena akademija lijepih umjetnosti, a da Vizantijski dvor bude studentski dom. Nasuprot njemu je otomanski stil gradnje, iz doba Turaka. Na zgradama su zatvoreni balkoni i dobro poznati ašik pendžeri - priča Branislav pokazujući svaki detalj Andrićgrada. 

Prolaskom ispod turske kule stiže se do turskog trga, gdje je sagrađena replika karavan saraja koji se nekada nalazio uz samu ćupriju. Nadalje je smještena najveća zgrada, Gradsko pozorište, a posebno zanimljiva je centralna ulica koja nosi naziv ulica Mlade Bosne, a koju krase dva mozaika.

- Tu je i zgrada Multipleksa “Doli Bel” izgrađena u austrougarskom stilu - rekao je Branislav. Andrićgrad krase i replika manastira Dečani, Gradska kuća, te brojni ugostiteljski objekti. 

I dok voz ponovo ne krene uskotračnom prugom od Mokre gore do Višegrada, plovidba Drinom je nezaboravno iskustvo, a svako ko jednom kroči u ovaj kraj ne može a da ne zapjevuši: “U lijepom starom gradu Višegradu, gdje duboka Drina vjekovima teče...”

Spomen-kompleks Stari brod

U mjestu Stari Brod u Višegradu podignut je spomen-kompleks u znak sjećanja na stravični zločin iz Drugog svjetskog rata koji se desio u proljeće 1942, kada je na ovom mjestu ubijeno više od 6.000 Srba. O ovom zločinu se ćutalo više od pola vijeka. Tek 2008. godine u Starom Brodu je postavljeno spomen-obilježje stradalima, 2014. osveštana je spomen-kapela, a pet godina kasnije izgrađen je i osveštan Spomen-muzej. U Spomen-muzeju Stari Brod postavljeno je 27 skulptura, sa 39 likova, koje simbolizuju zbjeg i ulazak srpskih majki sa djecom u naručju u nabujalu rijeku Drinu. Idejno rješenje muzeja uradio je arhitekta Novica Motika iz Zvornika, a donatori izgradnje muzeja bili su Miodrag Davidović Daka i Spasoje Albijanić.

Galerija

Gradska galerija Višegrad smještena je u zgradi Doma kulture, a direktor Slavko Tuševljak ističe da galerija postoji od 1996. godine, a od tada je i Likovna kolonija, koja je dvije godine starija, dobila međunarodni karakter.

- Za sve ove godine kroz tu koloniju prošli su mnogi znameniti umjetnici. Kada smo 2019. godine otvarali koloniju, s nama je bio i Miloš Šobajić. Galerija broji bogat legat, više od 1.000 djela, skulptura, grafika, ulja na platnu i akrila - rekao je Tuševljak.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana