Viktor Lazić: Bogojavljenski oblak nad Bursom spektakularniji uživo nego na slikama VIDEO

GS
Foto: Anadolija

BURSA - Ili su Turci smislili novi način da privuku turiste neobičnim oblacima ili se u Bursu spuštaju vanzemaljci, a ni kombinacija ove dvije stvari nije isključena, pomislio sam tog jutra ispred hotela, zagledan u neobičnu pojavu o kojoj je uskoro pisao cijeli svijet.

Ovako je priču o neobičnoj pojavi u turskom gradu počeo Viktor Lazić, putopisac,  književnik i avanturista.

Tekst, objavljen na portalu RTS-a prenosimo u cjelosti:

Ustali smo pre rane zore, tek je počelo da svanjiva. Na Bogojavljenje. Retko putujem u grupama, to nisam činio skoro dve decenije, i sada sam, sa tazbinom, teška srca prihvatio da pet dana putujemo preko agencije po Turskoj.

Kako to već biva, autobuske ture kreću pre rane zore. Izašli smo iz hotela pospani, gvireći kroz kapke, još nesigurni gde smo i kuda smo krenuli. Ulična svetla su se pogasila i najavila zvanično početak novog dana.

Ovakva prilika se ne pruža često

Uto su svi iz moje grupe ushićeno krenuli da škljockaju foto-aparate na autobuskom parkingu. Već sam pomislio da mora da lepuškaste devojke iz nekog razloga žele jutarnji selfi sa autobusom u nedoba, kada na nebu ugledah cikličan oblak koji liči na leteći tanjir zagasito crvene boje koji tek što je uzleteo, ili, možda, tek planira sletanje u Tursku, nadomak stare otomanske prestonice Burse, u kojoj je sahranjen i Bajazit Prvi, koji je pobedio kneza Lazara na Kosovu.

„Da nije u toku sletanje vanzemaljaca?“, bilo je logično pitanje saputnika, dok je moja supruga, Indonežanka, znajući da sam puno proputovao i na putovanjima video i naučio, od mene očekivala da njenoj rodbini pružim naučno obrazloženje ovog fenomena.

Iako mi je oblak privukao pažnju, takav ranije nisam video, pa ipak nisam bio previše iznenađen – ljudska mašta ne može da obuhvati oblake i sva njihova prikazivanja.

„Anđeoski oblak“ nad Bursom

Kako volim da gledam u nebo, a često i letim avionima, video sam veliki broj čudnih i neobičnih formacija, pa sam odmah izrazio sumnju u vanzemaljce i dao prednost ređim vazdušnim strujama. Naravno, nisam propustio priliku da i sam napravim selfi.

„Bursa se nalazi u podnožju planinskog masiva, što čini verovatnijim ovakav fenomen“, kasnije sam pročitao na Bi-Bi-Siju, koji je objavio vest o pojavi ovog oblaka.

„Lentikularni oblaci, kako se zove ova vrsta pojave, formiraju se u troposferi, obično paralelno sa smerom vetra. Uporedivi su sa sočivom ili tanjirom, a nastaju kada vlažan, stabilan vazduh struji preko većeg vrtloga, poput onih izazvanih planinama, na zavetrini planine formira se niz velikih stajaćih talasa.“

„Kada temperatura na vrhu talasa padne ispod tačke rose, tad vlaga u vazduhu može da se kondenzuje i formira sočivaste oblake“, piše na Vikipediji, na kojoj sam brzo upio znanje koje sam spremno podelio sa tazbinom i grupom saputnika, i pokupio divljenje koje samo ekspres-znanje sa Vikipedije može da pruži.

Da li su sleteli vanzemaljci?

Gledajući kasnije slike po medijima, zaključio sam da sam imao neverovatnu sreću da ovu pojavu vidim uživo. Na slikama deluje kao da je oblak u daljini, dok se nama činilo kao da zaista stojimo ispod pravog letećeg tanjira. Oblak se kretao i „disao“.

„Ma ja ipak mislim da su u pitanju vanzemaljci“, reče jedan neverni Toma. Dok gledamo u oblake razbujava nam se mašta, šta bi to sve moglo biti, i kako bi izgledao život na zemlji ako zaista započne invazija iz svemira...

Da li i kod njih postoji politika? Ego? Mržnja? Ljubav? Vozimo se i snimamo oblak koji dobija sve svetliju boju i polagano ali sigurno nestaje sa horizonta zajedno sa našim maštarijama.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana